srijeda, 27 decembar 2017 22:28

Održano književno veče posvećeno Mihailu Laliću

Obilježavajući 25 godina od smrti crnogorskog književnika i akademika Mihaila Lalića, Nacionalna biblioteka “Đurđe Crnojević” organizovala je književno veče na kojem je o „lelejskom hronotopu“ govorila prof. dr Tatjana Bečanović.

Lalić je za crnogorsku književnost XX vijeka ono što je Njegoš za XIX vijek. U jeziku prostora njegove trilogije, koju čine romani “Zlo proljeće”, “Lelejska gora” i “Hajka” , kako je kazala Bečanović, kombinuju se uzvišenost i ukletost, kao obilježja crnogorskog hronotopa.

Lalić je bio fasciniran fenomenom revolucije i svekoliko svoje stvaralaštvo posvetio je njoj, kritički je sagledavao, i za njega ona je bila i ostala neiscpran izvor inspiracije. Iako Lalić piše o istorijskoj revoluciji poklopljenoj sa vremenom Drugog svjetskog rata, on je uspio da od nje gradi metafizički fenomen u svojoj trilogiji i maestralno je prikazuje. Recimo i to da je semantički prostor zla u trilogiji ogroman, pa obuhvata i ključne elemente narativne strukture - vrijeme, prostor, zbivanje i likove kao osnovne nosioce zbivanja – kazala je Bečanović.

Njegoš je jedan izvor semantičke i semiotičke energije, kojom se Lalić konstatno napaja u svojoj trilogiji, dodala je Bečanović, objašnjavajući da je taj metatekstualni dijalog, kada se posmatraju romani, u uzlaznoj liniji.

Zlo, koje vlada romanesknim prostorom kod Lalića, ide uzlaznom linijom. U početku „Zlo proljeće“ - zahvaćeni su temporalni nizovi, imate „Lelejsku goru“ - prostorni nizovi, i na kraju „Hajka“. To je najbolesnije i najperfidnije zanimanje, radnja, koju čovjek može da sprovodi, a sprovodi je stalno. Najstrašnije, u stvari, je to što su sve naše institucije usmjerene da nauče čovjeka kako da hajka drugog čovjeka, kako da ga progoni, špijunira i potkazuje. Tako nas vaspitavaju. Onda kada ispadnemo naopaki, čudimo se što je bilo. I zbog toga je revolucija suprotan proces koji vas oslobađa uloge potkazivača – objasnila je Bečanović, koja je i doktorirala na Lalićevim djelima.

1metrofood

Roman „Hajka“ je, kako kaže Bečanović, jedan od ključnih hronotopa u crnogorskoj književnosti. U Crnoj Gori su hajke najžešće i najsvirepije.

Ovdje kada krene neko nekoga da progoni nema mjere. Lalić je taj model izdvojio i prikazao u uslovima rata i modelovao svoje partizane kao neke nasljednike Njegoševih vitezova. U „Hajci“ samo osjećate i čujete odjek Njegoševog stiha, npr. - Neka bude borba neprestana - , jer kraj trilogije je otvoren, tu se zlo samo u jednom trenutku podređuje nekoj paradigmi. Zlu ne možete ništa, možete ga samo na kratko uspavati. Poruka o zlu kao paradigmi po kojoj je svijet uređen, zlo kao apsolutni gospodar prostora – istakla je Bečanović.

Crnogorski pisac Mihailo Lalić prvi je dobitnik Njegoševe nagrade, a proslavio se trilogijom sastavljenom od romana „Zlo Proljeće“, „Lelejska gora“ i „Hajka“.

N.K. / RTV Cetinje

Read 326 times