Duško Radović bio je pjesnik, pisac, novinar, aforističar, radijski i TV urednik i stvaralac.
U susret stogodišnjici njegovog rođenja, objavljeno je kapitalno izdanje, monografija pod naslovom „100 godina Duška Radovića”.
Knjiga, lik i djelo proslavljenog i omiljenog autora predstavlja iz novog ugla, kroz do sada pretežno neobjavljenu građu prikupljenu iz različitih izvora (različiti bibliotečki i arhivski fundusi, privatna arhiva, svedočenja prijatelja i saradnika…).
Njegov rad je riznica pouka i poruka kao što su:
Pisati sam počeo u samoodbrani. Branio sam se od svih koji su me ugrožavali zdravljem, snagom, ljepotom, boljim uspjehom u školi. Vadio sam se, dokazivao i sebi i drugima da sam samo drukčiji, a ne gori od njih.
Prije nego što krenete da tražite sreću, provjerite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umiju da je vide.
Kada je neko glup ne možete mu to dokazati.
Neko iz detinjstva ponese samo uspomene, a neko sačuva u očima, ušima, u srcu još malo one radoznalosti i nemira pa ume da se igra i raduje malim stvarima – riječi su Duško Radović.
Kada su ga zvali da se vrati na Studio B, pošto je prethodno sklonjen iz političkih razloga i njegova kultna emisija prestala s emitovanjem, odbio je poziv riječima: „Jesam mali čovjek za radio, ali se ne palim i ne gasim na dugme“.
Neka od njegovih najpozatijih djela su: „Kapetan Džon Piplfoks”, „Poštovana djeco”, „Smiješne riječi”, a pamti se i po kultnim emisijama „Na slovo, na slovo”, „Hiljadu zašto”, „Beograde, dobro jutro”.