Kadeti košarkaških klubova “Lovćen” i “Budva basket” odigrali su juče prijateljsku utakmicu humanitarnog karaktera na kojoj je sakupljana pomoć za liječenje četrnaestogodišnje Mie Popović iz Podgorice.

Uoči i tokom utakmice čiji je rezultat bio u drugom planu, kako je saopšteno iz kluba, sakupljeno je 503 eura i 20 centi koje će biti uplaćene na žiro-račun mlade Podgoričanke.

Istovremeno, utakmica je igrana i u čast Jovana Vuletića, koji je bio član pionirske ekipe Košarkaškog kluba “Lovćen”, a koji je nastarado 1. januara u masovnom ubistvu na Cetinju.

Ženska košarkaška reprezentacija Crne Gore okupiti i početi pripreme za posljednji ciklus kvalifikacija za Eurobasket.

Crnogorska selekcija u februarskom ciklusu gostovaće Švajcarskoj i ugostiti Luksemburg.

Gostovanje Švajcarskoj zakazano je za 6.februar, dok će tri dana kasnije u Baru ugostiti Luksemburg.

U dosadašnjem dijelu kvalifikacija Luksemburg i Crna Gora imaju identičan učinak u grupi H (tri pobjede i poraz), Švajcarska ima dvije pobjede i dva poraza, dok je selekcija Bosne i Hercegovine bez trijumfa u četiri meča.

Selektorka Jelena Škerović ranije je objavila spisak, na kojem je 16 košarkašica.

Pozvane su: Milica Jovanović (Miškolc, Mađarska), Bojana Kovačević (Hapoel Petah Tikva, Izrael), Jovana Pašić, (Hapoel Kfar Saba, Izrael), Dragana Živković (bez kluba), Marija Leković (Fenerbahče, Turska), Sofija Živaljević (bez kluba), Maja Bigović (Budućnost Bemax), Zorana Radonjić (Budućnost Bemax), Milena Bigović (Budućnost Bemax).

Na spisku su i Nikolina Ilić (Budućnost Bemax), Jelena Bulajić (Budućnost Bemax), Jovana Savković (Budućnost Bemax), Janja Dragišić (Budućnost Bemax), Jelena Vučetić (bez kluba), Sanja Akšam (Crvena zvezda, Srbija), Nataša Mek (bez kluba).

Košarkašice će se okupiti u Podgorici i odmah produžiti za Bar gdje će trenirati do srijede, kada je planiran put za Švajcarsku.

Strategija za reformu obrazovanja za period od ove do 2035. godine daje niz sistemskih i veoma kvalitetnih rješenja za ključne probleme u obrazovnom sistemu i definiše vrlo jasnu viziju obrazovanja, ocijenila je koordinatorka programa obrazovanja u UNICEF-u Maja Kovačević.

Nacrt tog dokumenta predstavljen je polovinom decembra, a strategija bi, kako je najavljeno, trebalo da bude usvojena do kraja februara.

Kovačević je u intervju Roditelji pitaju, koji zajednički realizuju agencija MINA i Udruženje Roditelji, kazala da su prilikom izrade strategije i definicije strateških ciljeva u fokusu bile potrebe djece.

Sve ovo se radi da bi se djeca u školama osjećala dobro, da bi nastava bila kvalitetna i pružila im priliku da steknu sva znanja koja su im potrebna za dalje učenje i tržište rada i, ono što je najvažnije, za njihov cjelokupan razvoj i životnu dobrobit – istakla je Kovačević.

Ona je podsjetila da je Analiza sektora obrazovanja u Crnoj Gori, koja je objavljena 2022. godine, ukazala na to da se već godinama suočava sa velikim brojem vrlo kompleksnih i isprepletanih problema, bilo da se oni odnose na kvalitet obrazovanja, inkluziju, pravičnost, upravljanje obrazovanjem, finansiranje obrazovanja, ili na školsku infrastrukturu o kojoj se najviše govori.

Činjenica je, kako je dodala, da se ti problemi ne mogu rješavati odvojeno jedan od drugih.

Ne možete insistirati na razvoju digitalnih vještina djece u školama, ukoliko one nijesu opremljene, ili zagovarati povećanje obuhvata predškolskim vaspitanjem u situaciji u kojoj imate vrtićke grupe od preko 40, 50 ili 60 djece – kazala je Kovačević.

Kako je rekla, drugi problem na koji je ukazala Analiza sektora obrazovanja jeste da nije postojala vizija obrazovnog sistema.

Na pitanje kako bi trebalo da izgleda sistem obrazovanja za deset godina, ona je objasnila da treba da bude oslobođen upravo tih ključnih problema prepoznatih Analizom.

Nova strategija za reformu obrazovanja je odgovor na te probleme. S jedne strane, ona kroz četiri strateška cilja koja su definisana daje niz sistemskih i veoma kvalitetnih rješenja koja treba sprovesti u praksi, a sa druge strane definiše i vrlo jasnu viziju obrazovanja – navela je Kovačević.

Prvi strateški cilj, kako je kazala, odnosi se na unapređenje kvaliteta i inkluzivnosti obrazovanja.

Ono čemu se teži je da obrazovni sistem pruža visokokvalitetno, inkluzivno, pravično i svakom djetetu pristupačno obrazovanje – rekla je Kovačević.

Ona je navela da se drugi strateški cilj odnosi na podršku nastavnicima.

Treba da prepoznamo da je nastavno osoblje najznačajniji resurs obrazovnog sistema i da je zbog toga ulaganje u njihovo inicijalno obrazovanje, ali i kontinuirani profesionalni razvoj od ključnog značaja za to koliko će naša djeca biti zadovoljna u školi i kakva će im postignuća biti – istakla je Kovačević.

Treći strateški cilj, kako je kazala, odnosi se na unapređivanje finansiranja i upravljanja obrazovanjem.

Ulaganje u obrazovanje i budžet koji država da za obrazovanje najvažnija je investicija za svaku državu – naglasila je Kovačević.

Kako je navela, četvrti strateški cilj odnosi se na unapređenje školske infrastrukture i opremljenosti škola.

Važno je da škola bude više, da su bolje opremljene i da djeci pružaju visoko kvalitetan ambijent za učenje.

Na pitanje da li će reforma krenuti od predškolskog obrazovanja, ili će se neki djelovi obrazovnog sistema istovremeno reformisati, Kovačević je odgovorila da je u toku izrada akcionog plana za period 2025-2026. godina i da je revizija nastavnih planova i programa ono što se prvo mora uraditi.

Ona je kazala da mora da postoji horizontalna i vertikalna povezanost između predmeta, da se ne očekuje da djete treba da zna da napiše neku riječ na engleskom u drugom razredu, a da još nije učilo latinicu.

Kako je rekla Kovačević, ono čemu će se sigurno prvo pristupiti je izrada okvira za novi kurikulum, koji će odretiti kako će izgledati nastavni plan i program.

Taj okvir za novi kurikulum mora da definiše koja su to znanje i vještine koje djeca treba da iznesu iz vrtića, osnovne i srednje škole. Tu se mora uzeti u obzir cijeli set vještina, kao što su digitalne, zelene vještine, socioemocionalne vještine, kao i univerzalne vrijednosti – dodala je Kovačević.

Kako je kazala, izazov koji je uočen je da školska godina u Crnoj Gori traje kraće nego što je prosjek u zemljama Evrope.

Kovačević je rekla da djeca imaju veoma obiman program, a relativno mali broj časova, odnosno da relativno kratko vrijeme provode u škole.

I zbog toga dolazi do učenja napamet i „trčanja“ kroz program – dodala je Kovačević.

Ona je navela da će se sprovoditi i obuke nastavnika, da bi mogli da nastavu učine kvalitetnijom i interaktivnijom.

Ono što će sigurno morati da se započne je unapređenje udžbenika, a takođe će se rekonstruisati i graditi škole – rekla je Kovačević.

Konsultacije o strategiji reforme obrazovanja organizovane su krajem godine u okviru projekta “Kvalitetno obrazovanje za svu djecu”, koji Udruženje Roditelji realizuje u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), UNICEF-om, Evropskom unijom i Fondom Ujedinjenih nacija za izgradnju mira.

U konsultacije, koje su organizovane u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Pljevljima, Herceg Novom, Baru i Ulcinju, bili su uključeni svi učesnici obraovnog procesa – nastavnici, djeca, roditelji.

Izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović kazala je da je ono što su roditelji prepoznali kao ključne izazove integrisano u nacrt dokumenta.

Roditelji su, kako je rekla, u toku javne rasprave o strategiji imali priliku da dostave dodatne komentare.

Mihailović je navela da su roditelji tokom konsultacija ukazali da je potrebno revidirati programe i planove, da se udžbenici moraju prilagođavati uzrastu, i da se mora prestati sa potrebom plaćanja privatnih časova kako bi djeca usvojila znanja.

Ona je istakla da su roditelji, takođe, shvatili da je u cijeloj priči važno da se i njihova uloga mijenja.

Kovačević je rekla da su prosvjetni radnici tokom konsultacija ukazali da treba naći način da veći broj nastavnika učestvuje u istraživanjima i kreiranju programa, da nastavne planove i programe treba revidirati da bi bili u skladu sa potrebama 21. vijeka i da treba povećati ulaganje u školsku infrastrukturu.

Prosvjetni radnici su, kako je dodala, ukazali da je potrebno revidirati programe za obuke, kao i unaprijediti saradnju sa roditeljima.

Kovačević je kazala da su oni, takođe, uočili potrebu za unapređenjem inkluzivnog obrazovanja i podršku naročito adolescentima i adolescentkinjama sa posebnim obrazovnim potrebama.

Prema njenim riječima, djeca su tokom konsulatcija dala sjajan uvid i osvjetlili život u učionici i kako njima izgleda škola.

Kovačević je navela da osnovoškolci ne osjećaju da je škola centar razvoja i
da primjećuju razliku u radu različitih nastavnika, a važno im je da nastavnici budu zanimljivi i empatični i otvoreni da čuju glas učenika.

Djeca su rekla da bi bilo dobro da su škole bolje opremljene, da bi se oni bolje osjećali – dodala je Kovačević.

Srednjoškolci su, kako je navela, ukazali da obrazovni sistem od korijena treba mijenjati i da su stariji nastavnici u velikom generacijskom jazu sa učenicima.

Kovačević je kazala da oni smatraju da nastavnici treba više da osluškuju i razumiju potrebe djece i uvažavaju probleme.

Kako je rekla, srednjoškolci očekuju više rada u grupi, više interakcije u učionici, kvalitetniju praktičnu nastavu, da u školi stiču znanje koje će biti primjenjivo, kao i da imaju više slobode u iskazivanju svojih ideja i da se ne boje greške.

Na pitanje šta je strategijom prepoznato kao prioritetno, kada je riječ o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama i djeci iz romsko-egipćanske zajednice, Kovačević je kazala da inkluzivnost i pravičnost obrazovanja prožimaju sva četiri strateška cilja.

I cilj koji se odnosi na kvalitet i inkluzivnost obrazovanja, i cilj koji se odnosi na obuku nastavnika, i onaj koji se odnosi na upravljanje i finansiranje, kao i onaj koji se odnosi na infrastrukturu. Sve te četiri oblasti je neophodno unaprijediti da bi djeca iz osjetljivih grupa mogla da dobiju obrazovanje kakvo zaslužuju – navela je Kovačević.

Kako je rekla, ono što novu strategiju čini različitom od prethodnih je što prepoznaje i ostale osjetljive grupe, kao što su djeca iz siromašnih porodica i djeca iz drugih govornih područja.

Na pitanje da li je u narednih deset godine moguće riješiti infrastrukturne probleme, Mihailović je odgovorila da smatra da nema većeg prioriteta od toga, jer nedostatak infrastrukture i nepostojanje osnovnih uslova za rad utiče na sve ostale segmente obrazovanja.

Ona je ukazala da nekad postoji i problem sa procedurama, poput tenderskih koje dovode do toga da i kada imamo novac za gradnju čekamo godinama, pa i decenijama na nove objekte.

Kovačević je, odgovarajući na isto pitanje, rekla da je to proces koji najduže traje i da je pitanje da li za deset godina možemo potpuno doseći viziju koja je postavljena, ali da je, u svakom slučaju, to nešto čemu se teži i na čemu se vrlo ozbiljno radi.

Intervju Roditelji pitaju realizuje se u okviru projekta koji Udruženje Roditelji sprovodi u saradnji sa UNICEF-om, a uz finansijsku podršku EU.

Izvor: Agencija Mina

Nekada su razlike između Crne Gore i Albanije u turizmu bile neuporedive i u potpunosti išle u našu korist. Početkom i krajem devedesetih godina, Crna Gora je bila jedna od najatraktivnijih destinacija na Mediteranu, privlačeći goste iz luksuznih tržišta, dok je Albanija tek izlazila iz decenija izolacije, sa infrastrukturom daleko ispod standarda potrebnih za razvoj ozbiljnog turizma. Tada je Crna Gora imala više od 20.000 mjesta u hotelima, kvalitetne smještajne objekte i solidnu avio-povezanost, dok je Albanija imala tek dva hotela sa sobama koje nijesu imale sopstvena kupatila, a avionske linije bile su ograničene na svega dvije ili tri dnevno.

Sad i prije

Međutim, danas je situacija potpuno drugačija. Dok je Albanija doživjela nevjerovatan napredak u turizmu, ulažući milijarde u infrastrukturu, modernizaciju hotela i unapređenje avio-saobraćaja, Crna Gora se suočava s ozbiljnim izazovima koji je sve više sputavaju u borbi za turiste. Samo Drač, koji je nekada bio skromno primorsko mjesto, sada broji više od 200 hotela, a glavni aerodrom u Tirani postao je jedan od najprometnijih u regionu, povezan sa cijelim svijetom.

Kako ističe za Pobjedu dugogodišnji turistički radnik Branko Diki Kažanegra, Crna Gora danas nije ni približno konkurentna kao nekada i problemi poput loše dostupnosti, nedovoljno razvijene infrastrukture i neefikasnog planiranja doveli su do toga da nekadašnje prednosti više ne postoje. Dok Albanija postaje prepoznata kao nova rastuća turistička sila na Mediteranu, Crna Gora se suočava s opasnošću od stagnacije i gubitka pozicije koju je nekada čvrsto držala.

Turizam u Crnoj Gori prošao je kroz značajne promjene tokom posljednjih decenija. Početkom i krajem devedesetih godina, Crna Gora je bila jedna od najatraktivnijih destinacija na Mediteranu, privlačeći turiste iz luksuznih tržišta, uključujući goste iz arapskih zemalja i drugih prestižnih destinacija. U to vrijeme, naša hotelska infrastruktura bila je razvijena, a avio-povezanost omogućavala je kontinuirani priliv stranih gostiju – kazao je Kažanegra.

Zanimljiv kontrast u tom periodu je, kako navodi, da je Albanija imala tek dva hotela sa sobama koje su imale sopstvena kupatila, dok je većina smještaja bila znatno skromnija.

Pored toga, avionske linije su bile ograničene na svega dvije ili tri dnevno. Danas je situacija drugačija – regionalna konkurencija je postala znatno jača, tržište zahtjevnije, a očekivanja gostiju sve veća. Crna Gora i dalje posjeduje ogroman turistički potencijal, ali ključni izazov ostaje podizanje kvaliteta usluga i infrastrukture na nivo koji bi je ponovo svrstao među najpoželjnije destinacije na Mediteranu – objašnjava Kaženegra.

On podsjeća da je početkom devedesetih godina putovao u Albaniju i tada dobio neobičan savjet od tadašnjeg našeg konzula u Tirani.

Rekao mi je da, kada dolazim, obavezno ponesem vodu i bateriju. U prvi mah nijesam shvatio zašto, ali mi je ubrzo postalo jasno. Kada sam stigao u hotel, oko deset sati uveče nestala je struja, a s njom i voda. To je u to vrijeme bilo normalno za Albaniju. S druge strane, Crna Gora je u tom periodu bila na vrhuncu svog turističkog razvoja. Imala je više od 20.000 mjesta u hotelima, a koji su bili kvalitetni i dobro opremljeni. Nakon zemljotresa 1979. godine, praktično je obnovljena čitava hotelska infrastruktura, što je rezultiralo time da je Crna Gora imala bolje i modernije smještajne kapacitete nego cijela jugoslovenska obala – od Poreča do juga Jadrana – kaže Kaženegra dodajući da su danas stvari neuporedive.

Nekada su poređenja bila u korist Crne Gore, ali sada, nažalost, situacija ide u korist Albanije. Njihova turistička ponuda se drastično unaprijedila, dok se Crna Gora suočava s izazovima koji usporavaju njen razvoj. Potrebna su ozbiljna ulaganja i strateški pristup kako bismo povratili nekadašnji status jedne od vodećih destinacija na Mediteranu – ističe Kaženegra.

Navodi da je Albanija doživjela ogroman turistički razvoj u posljednjih nekoliko godina.

Samo Drač, koji je nekada bio skromno primorsko mjesto, danas ima više od 200 hotela. Aerodrom ,,Majka Tereza“ u Tirani, jedini međunarodni aerodrom u Albaniji donedavno, radi neprekidno 24 sata i jedan je od najprometnijih aerodroma u regionu. On je postao ključna saobraćajna tačka za međunarodne letove, sa sve većim brojem putnika i destinacija. Samo sa Italijom Albanija ima direktne avio-linije prema čak sedam gradova, a za svaki od njih postoje najmanje dva leta dnevno. I to su samo letovi ka Italiji – ne računajući druge evropske i svjetske destinacije – navodi Kaženegra.

Ovaj impresivan napredak u avio-saobraćaju i turističkoj infrastrukturi pokazuje, kako naglašava naš sagovornik, koliko je Albanija napredovala i koliko ozbiljno ulaže u turizam, dok se Crna Gora suočava s izazovima u održavanju konkurentnosti na mediteranskom tržištu.

Dostupnost

Moj unuk je prije nekog vremena otišao na školovanje u Ameriku i, sasvim prirodno, putovao je iz Tirane. Drugi unuk mi takođe dolazi iz inostranstva – ponovo preko Tirane. To dovoljno govori o trenutnoj situaciji. Danas, Crna Gora, uprkos svom turističkom potencijalu, spada među najlošije dostupne destinacije na Mediteranu, bilo da je riječ o kopnenom, vazdušnom ili pomorskom saobraćaju – naglašava Kaženegra dodajući da je osnovni preduslov za razvoj turizma oduvijek bila dostupnost i da je turizam zapravo i nastao kada su ljudi počeli da putuju.

Svaka uspješna destinacija mora imati dobro razvijenu transportnu infrastrukturu. Nažalost, Crna Gora trenutno ne ispunjava taj ključni uslov. Pored problema s avio-povezanošću, sada se suočavamo i sa izazovima u željezničkom saobraćaju. I dok druge zemlje ulažu u modernizaciju puteva, aerodroma i luka, mi ostajemo među najmanje dostupnim destinacijama na Mediteranu, što ozbiljno utiče na konkurentnost našeg turizma – ističe Kaženegra.

Njegova poruka vlastima bi bila da se hitno uključe u rješavanje nagomilanih problema u turizmu.

Međutim, postavlja se pitanje kome tu poruku uopšte uputiti, jer izgleda da ove probleme niko ne smatra prioritetnim. Rezultati govore sami za sebe – priče ima na pretek, ali od priče se ne živi. Ako se ovakav trend nastavi, Crna Gora će se suočiti s postepenim, ali nezaustavljivim odumiranjem turizma. Trenutno je taj proces još uvijek blag, ali bez hitne intervencije može doći do drastičnog pada. Najveća opasnost leži u tome što bi turizam mogao potpuno preći u nelegalne tokove, a zapravo je već duboko u njima – smatra Kaženegra.

Po njegovim riječima, za održiv i uspješan turizam moraju se znati osnovni parametri: koliko imamo smještajnih kapaciteta i koliko turista zapravo dolazi.

Bez tih podataka, nemoguće je pratiti trendove, planirati razvoj i osigurati kvalitet usluga. Ako ne riješimo ove probleme, ne samo da ćemo izgubiti konkurentnost, već ćemo postati destinacija koja više ne može privući ozbiljne investicije ni turiste koji donose dugoročnu vrijednost ekonomiji. Mi ne samo da ne znamo tačne smještajne kapacitete, već ih ne znamo ni izbrojati. To je suštinski problem našeg turizma. Bez preciznih podataka o tome koliko gostiju dolazi, koliko ih ostaje, gdje borave i kakva je stvarna popunjenost, nemoguće je planirati bilo kakav ozbiljan razvoj – tvrdi Kaženegra.

On podsjeća da su prije nekoliko godina u Privrednoj komori razgovarali s tadašnjim rukovodiocima i da je tada jasno rekao da u ovakvoj situaciji turistički radnici mogu jedino – da proklinju vlast.

To nam je, nažalost, jedino preostalo, jer svaki apel i svaki pokušaj da se ukaže na probleme ostao je bez odgovora. Danas, nakon svih ovih godina, čini se da ni nova vlast ne pokazuje ozbiljnu inicijativu da promijeni stvari. Zato turistički radnici, oni koji su godinama ulagali trud, rad i znanje u ovu granu privrede, ostaju prepušteni sami sebi, boreći se sa sistemom koji ne funkcioniše i ne prepoznaje turizam kao prioritet. Ako se ovakav odnos prema turizmu nastavi, nećemo morati da brinemo o njegovom razvoju – jer ga uskoro više neće ni biti – poručuje na kraju Kaženegra.

Izvor: Pobjeda

Izuzetno toplo i kišovito vrijeme praktično je prekinulo glavnu zimsku sezonu na državnim skijalištima na Bjelasici i Durmitoru, pričinilo milionsku štetu i ponovo podsjetilo nadležne da su ski-centri osuđeni na propast bez sistema za vještačko osnježavanje, pišu Vijesti.

Na državnom skijalištu Kolašin 1600 već desetak dana gostima mogu ponuditi jedino panoramsku vožnju žičarom i usluge restorana, jer na stazama nema snijega.

Slična situacija je i na durmitorskom skijalištu Savin kuk, gdje se ipak u subotu moglo skijati jer ima dovoljno snijega na dijelu staze podno istoimenog vrha.

Od početka zimske turističke sezone, 21. decembra prošle godine, na skijalištu Kolašin 1600 bilo je svega 15 skijaških dana. Nakon kiše, uslijedilo je i masovno otkazivanje rezervacija, naročito u privatnom smještaju, ali i slaba posjeta skijalištima.

U Kolašinu i na Žabljaku ovih dana sve podsjeća na ambijent turističke sezone 2023/2024, kada je, zbog nezapamćenog nedostatka snijega, turistička privreda doživjela milionske gubitke i nije zabilježen nijedan skijaški dan.

Početak turističke zime obećavao je drugačiju situaciju i budio nadu da se bar dio tih gubitaka može nadomjestiti. Na državnom skijalištu Kolašin 1600 početkom januara bilo je i po 1,25 hiljada skijaša dnevno na izuzetno dobro pripremljenim stazama, a skijalištu Savin kuk već poslije 11 sati ujutro nije se moglo prići automobilom.

Nažalost, dobro popunjeni smještajni kapaciteti i prepuna skijališta i zimska idila potrajali su samo do sredine januara, kada je jaka južina pomrsila mnoge račune.

Umjesto optimizma, sa državnog skijališta Kolašin 1600 sada ponavljaju poruke od lani, pa rukovodilac Bojan Medenica kaže da je “jasno da se sljedeća sezona ne smije dočekati bez vještačkog osnježavanja”.

Staze, koje pokriva žičara K8 bile su u funkciji svega 15 dana. Traka za početnike radila je 31 dan. Sada ne radimo zbog nedostatka snijega. Tolikim brojem skijaških dana ne mogu biti, naravno, zadovoljan. Od 22. januara staze koje ‘prate’ žičaru K8 nijesu u funkciji, pa gosti skijališta mogu uživati samo u panoramskoj vožnji. Zaista je neophodno da svi damo doprinos, kako i narednu sezonu ne bismo dočekali na isti način. Budućnosti ski-centra nema bez vještačkog osnježavanja – poručio je Medenica.

Šta u vrijeme globalnog zagrijavanja znači vještačko osnježavanje najbolje se vidi na primjerima susjednih skijališta na Jahorini i Kopaoniku, gdje je i danas moguće skijati, uprkos toplom vremenu i nedostatku prirodnog snijega.

Kraj školskog raspusta i kiša ispraznili su i privatni smještaj u Kolašinu. Trenutno se, kako je navela direktorica lokalne Turitičke organizacije (TO), Zorica Milašinović, može govoriti samo o izletničkom turizmu.

Ona je kazala da je popunjenost kapaciteta bila odlična dok je trajao raspust, a poslije toga uslijedila je kiša, nije bilo snijega, pa su naglo otkazivane rezervacije u privatnom smještaju.

Još ima vikend posjeta, a riječ je uglavnom o gostima iz Crne Gore, koji se nakratko zadržavaju u Kolašinu.

O dužim boravcima, nažalost, sada ne možemo govoriti. U Kolašinu je i određeni broj turista iz Albanije koji ostaju, bez obzira na to ima li snijega, po nekoliko dana. Daleko je od onoga što smo očekivali od ove sezone – poručila je Milašinović.

Prema njenim riječima, kad nema snijega velikim dijelom je uzaludan i trud da se obogati vanpansionska ponuda. Kako kaže, manifestacije ne mogu zamijeniti snijeg.

Njene riječi potvrđuju i vlasnici privatnog smještaja. O očekivanjima više ne govore, ali ponavljaju poruku da nadležni moraju da nađu rješenje bar za narednu turističku zimu. A rješenje je, jednoglasni su, vješački snijeg.

Izvor: Agencija Mina Business

Danas će biti spuštena zavjesa na Svjetsko prvenstvo za rukometaše čiji su domaćini Hrvatska, Danska i Norveška. Posljednjeg dana borbe za medalje – za bronzu će igrati Portugal i Francuska (15h), dok će se za titulu šampiona boriti Hrvatska i Danska( 18h). Oba meča su u Oslu uz prenos na TVCG2.

Hrvatska i Danska imaju dugu istoriju međusobnih okršaja – do sada ih je bilo 30, Danci su slavili u 19, dva puta je bilo neriješeno, dok je Hrvatima pripalo devet susreta.

Danci su po mnogima apsolutni favoriti, igraju četvrto uzastopno finale na Svjetskim prvenstvima, na prethodna tri su stigli do zlata, a imaju i nevjerovatan niz od 36 pobjeda, što je rekord.

Posljednji meč u reprezentativnom dresu Hrvatske odigraće Domagoj Duvnjak koji će imati priliku da na najbolji mogući način zaključi karijeru u dresu “vatrenih”.

Danci su do meča za titulu došli veoma lako, bili su bolji od Portugala u polufinalu 40:27, dok je Hrvatska iznenadila Francuze u Zagrebu i slavila 31:28.

Zanimljivo je da je prvo finale u istroji velikih takmičenja Danska odigrala baš protiv Hrvatske 2008. godine na Euru i tada osvojila prvo zlato.

Posljednji susret ovih reprezentacija bio je na Svjetskom prvenstvu 2023. godine – bilo je neriješeno 32:32, što je bila jedina utakmica u kojoj Danska nije pobijedila na tom prvenstvu.

Finale u Oslu je deseto za Hrvate u istoriji, od toga su samo tri puta došli do titule – na Olimpijskim igrama u Atlanti, Svjetskom Prvenstvu u Portugalu i na Olimpijadi u Atini.

Interesovanje za utakmicu među hrvatskim navijačima i ljubiteljima rukometa je, malo je reći, ogromno. O tome svjedoči podatak da će se u hali u Oslu, gdje se igra finale, prema najavama naći 5.000 pristalica hrvatskog tima.

Izvor: RTCG