Talentovana mlada pjesnikinja Bojana Vušurović svojim pjesmama, koje objavljuje na društvenim mrežama, poručuje da njeno vrijeme tek dolazi. U razgovoru za Radio Cetinje govorila je o počecima, osjećanjima, utočištu svoje inspiracije, i istakla da priprema prve zbirke poezije.
Njene pjesme svjedoci su, kako kaže, jednog perioda njenog života. Sadrže godine pisanja i promišljanja na koje su uticali veliki i mali događaji, i prožete su dubokom intimom, kroz posvetu nekim dragim ljudima.
U svijet poezije ulazim na jedan posve tužan način… Tragičnom smrću mog brata od tetke. Svu svoju tugu i bol pretapam u riječi koje polako počinju da grade stihove mojih pjesama. Inspiraciju nalazim u svakodnevnim događajima koji uspijevaju da dotaknu moju srž, moje srce. Inspirisana sam svim onim što je vrijedno zapamtiti i svakim osjećajem koji je vrijedan osjetiti – ispričala je Vušurović.
Bojanine pjesme odišu spontanošću i iskrenošću, dok osvajaju snagom umjetničkih slika. Često se, kazala je, oslanja na uspomene i čulna iskustva iz svakodnevnog života.
Svaka moja pjesma teži da sačuva uspomenu na određeni događaj i na određenu osobu koja me je iz nekog, meni poznatog razloga, navela da mislim, da razmišljam, da osjećam. Pjesme nastaju sasvim spontano i na spontano određenom mjestu, pored puta, u učionici, čak i tokom razgovora sa nekim.
Koncept pjesme, objasnila je mlada autorka, ne osmišljava unaprijed već on nastaje spontano tokom stvaranja, a pisac je tu da slijedi inspiraciju kada se pojavi.
Pjesme nastaju sasvim spontano i na spontano određenom mjestu, pored puta, u učionici, čak i tokom razgovora sa nekim. Ideja knjige kao cjelovitog, obuhvata neke od mojih pjesama, i nastaje željom da samom posvetom na početku zbirke ukažem na vječnu uspomenu na mog brata, koji živi i živjeće, dok god živim ne ja, nego knjiga – objasnila je Vušurović, i kazala da uz poeziju, poseban mir nalazi i u slikanju.
Neizmjernu podršku, kaže pjesnikinja, pruža joj njen momak Nikola.
Prva osoba koja čuje moju novu pjesmu je moj momak, Nikola. Od kad sam ga upoznala on je i jedan od onih ljudi koji su mi davali neizmjernu podršku, kako u mom poetskom stvaralaštvu tako i u svim djelovima mog života.
U formiranju literarnog izraza, i uobličavanje književnog pogleda na svijet autorke sa Cetinja, dominantno su uticali pisci i filozofi.
Uvijek sam uživala pjesme našeg zemljaka, Vitomira Vita Nikolića, kao i pjesme Paula Verlaine, Rabindranat Tagore. Fridrih Niče, Viktor Frenkl, Paulo Koeljo su pisci koji su me svojim filozofskim i psihološkim pogledima na svijet naveli da zađem dublje u razmatranja života, i prije svega sebe, što i pokazujem u mojim pjesmama – kazala je Vušurović.
Neke od pjesama koje će se naći u novoj zbirci Bojane Vušurović dostupne su na onlajn portalima, poput pjesama „I dalje sama pišem”, „Muška suza”, „Drhtaj” i dr.
N.K.
Kako vrijeme leti u tuzi
I to kako vrijeme leti u tuzi
Skoro da ga nema
Da ne postoji
I kako da se radujem drugom nekom proljeću
Kad me ljeto samo na tebe podsjeti
I više nemam ni snage ni volje
Da u nepovrat gledam u prazna vrata samoće
U tmurnu maštu sreće
U neko drugo biće
Koga nema više
I da popravim prošlost u nekoliko navrata suza
Ali nema pomoći u ovoj vječnoj igri života
U surovoj sijenci srama
I u nesigurnosti boljeg sjutra.