“Moramo dodatno pooštriti kaznenu politiku u pogledu držanja i nošenja oružja, te analizirati sve manjkavosti sistema u pogledu pružanja adekvatne psihološke i psihijatrijske pomoći u nadležnim ustanovama”, poručio je ministar pravde Bojan Božović, odgovarajući na pitanje šta bi trebalo preduzeti nakon preksinoćnjeg masakra na Cetinju, drugog u posljednje dvije i po godine, u kom je stradalo 12 građana, a ranjeno četvoro.

On je u intervjuu “Vijestima”, rađenom elektronskom poštom, govorio o dešavanjima u Ustavnom sudu, vetingu u pravosuđu, izmjenama zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine…

Na Cetinju je, u srijedu veče, u masovnom zločinu ubijeno 12 ljudi, među kojima i dvoje djece, dok se ljekari bore za život četvoro građana. Ovo je drugi takav zločin u protekle dvije i po godine u prijestonici – u prvom je, u avgustu 2022. godine, Vuk Borilović ubio 10 sugrađana, a ranio šest. Je li se od te tragedije moglo zakonski uraditi nešto da se ona ne ponovi, kao, na primjer, da se uvedu strože kontrole i rigorozniji kriterijum za izdavanje dozvola za držanje oružja? Zašto to nije urađeno? Šta mislite da bi nakon ove tragedije trebalo hitno uraditi?

Svjesni brojnih nedostataka, ali i prije svega nedovoljno preciznih odredbi i blagih sankcija koje su bile propisane za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja, u decembru 2023. usvojili smo izmjene i dopune Krivičnog zakonika (KZ). Izvršena je izmjena člana 403 KZ-a na način da su jasno odvojene radnje držanja i nošenja vatrenog oružja, njegovih djelova, municije i eksplozivnih materija. Po novom KZ-u sada je zaprijećena kazna za držanje oružja od tri mjeseca do tri godine, za razliku od prethodnog rješenja u kom je za osnovni oblik bila propisana kazna zatvora od samo tri mjeseca.

Novim KZ-om predvidjeli smo i da je za nedozvoljeno nošenje oružja predviđena kazna zatvora od jedne do pet godina, a propisani su i teži oblici ovog krivičnog djela.

Iako korijene ovakvih tragedija, kao i sredstva za sprečavanje istih, ne možemo naći u krivičnopravnim modelima jer je riječ o dubokim psiho-socijalnim slučajevima, zalagaću se za što strože sankcije po pitanju nedozvoljenog nošenja oružja i drugih eksplozivnih materija, o čemu će sigurno biti riječi i na današnjoj sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Bez namjere da zalazim u pitanja nadležnosti kolega iz drugih resora, smatram da moramo dodatno pooštriti kaznenu politiku u pogledu držanja i nošenja oružja, a svakako i analizirati sve manjkavosti sistema u pogledu pružanja adekvatne psihološke i psihijatrijske pomoći u nadležnim ustanovama. Ne želim da ovdje ne pomenem da je krajnje vrijeme da dublje istražimo i da li su nam lica kojima su izricane mjere za izvršenje mjera bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi – adekvatno zbrinuti i kakav je efekat tih mjera kasnije bio u praksi. Sve ovo su kompleksna pitanja koja očito nismo riješili ni kao društvo, a ni kao jedinstven sistem.

Opozicija tvrdi da se 17. decembra na sjednici Ustavnog odbora desio “ustavni puč”, zbog toga što je to skupštinsko radno tijelo, bez obavještanja Ustavnog suda, zaključilo da je dotadašnja sutkinja tog suda Dragana Đuranović ispunila uslove za penziju. Oni traže poništavanje odluke odbora, dok Vi tvrdite da je to pravno nemoguće. Zbog čega?

Materijalno-pravna situacija je potpuno jasna. Sutkinja Đuranović je ispunila uslove za prestanak funkcije po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO), i Skupština je u konkretnom slučaju djelovala na jedini ispravan način. Sve drugo je čisto politikanstvo. Naravno, nezadovoljna strana, zbog eventualnih procesnih smetnji, uvijek ima pravo da se žali sudu i pokuša da ostvari svoja prava, i sve je to posve normalno i prirodno. Ali nazivati penzionisanje jednog sudije koji je ispunilo uslove za penziju “ustavnim pučem” i zbog toga blokirati rad Skupštine, zaista je teško razumljivo. Kao što smo vidjeli, danas Ustavni sud funkcioniše nesmetano, imamo petoro sudija (četvoro je dovoljno za kvorum) i ne postoji nikakva “ustavna kriza”. Skupština je raspisala poziv za izbor novih sudija i vjerujem da ćemo ubrzo imati svih sedmoro.

Šta je potrebno uraditi da bi se konačno riješila pravna dilema idu li sudije Ustavnog suda u penziju po Zakonu o PIO ili Zakonu o radu, i da li ćete u tom pogledu imati neku inicijativu?

Ja tu nikad nisam ni imao dilemu jer su uslovi isključivo propisani Zakonom o PIO, i zbog eventualno pogrešne primjene propisa u nekom prethodnom slučaju ne može biti zasnovano pravo koje bismo smatrali da ima veću pravnu snagu od zakonskog okvira. Međutim, ako postoje zaista neke značajne nedoumice, moguće su eventualno dodatne intervencije na Zakon o PIO ili Zakon o Ustavnom sudu, ali to svakako nije pitanje koje se tiče isključivo resora kojim rukovodim.

Zašto vladajuće partije, među kojima je i vaš Pokret Evropa sad (PES), nisu riješile ovaj problem, nego su umjesto toga pravno-političkim igrama pokušavale da “sačuvaju” u fotelji neke bivše sudije Ustavnog suda?

U odgovoru na prethodno pitanje sam dao odgovor, ali ću podsjetiti da za mene ovdje ne postoji apsolutno nikakva dilema i da je već sve propisano Zakonom o PIO. Uostalom, koliko sam u to ubijeđen, želim istaći i da je s aspekta prava jasno da nije samo gđi Đuranović trebalo biti prekinut mandat, već i ostalim sudijama koji su u sličnoj poziciji, ali je Ustavni odbor, baš zbog neujednačene prethodne prakse postupio i politički veoma odgovorno i nije želio da preuzme na sebe obavezu da Ustavni sud ostane bez kvoruma za rad. Ali ako ćemo isključivo pravno da gledamo na cijelu situaciju, nemam dilemu da je Ustavni odbor mogao postupiti i drugačiji i prekinuti funkcije svima i ne bi pogriješio.

Jesenas ste najavili da početkom 2025. planirate da u “određenom obliku” uvedete veting, tj. postupak provjere imovine sudija i tužilaca, njihovih eventualnih veza s kriminalom, te njihovih profesionalnih kompetencija. Na koji način namjeravate to da učinite, prema kome sve i u kom roku, i jeste li, nakon hapšenja bivših sudija, tužilaca i funkcionera javne i tajne policije saglasni s ocjenama nekih NVO – da veting “nema alternativu”?

Iluzorno bi bilo govoriti da smo se od 30. avgusta 2020. oslobodili svega što i danas možemo čitati kroz prepiske u Skaj (Sky) aplikacijama, a odnosi se na povezanost određenih kriminalnih struktura s dijelovima pravosuđa. Ipak, vjerujemo da je stanje neuporedivo bolje, da su rad Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), ali i izmjene zakona u pogledu organizacije pravosuđa, dali rezultate, što se vidi i po izvještajima Evropske komisije. Osim toga, moramo nastaviti ovim smjerom, intenzivirati rad na pripremama “antikorupcijskih zakona” i stvoriti sve preduslove za njihovu nesmetanu primjenu. U prilog tome idu i promjene u menadžmentu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), ali i tri konferencije koje smo zajedno organizovali s nevladinim sektorom i međunarodnim partnerima, a na kojima smo čuli brojne preproruke koje ćemo inkorporirati u postojeće zakonodavstvo.

Novi zakon o zviždačima će takođe biti jedno od važnih oruđa u borbi protiv korupcije, a koji ćemo usvojiti do kraja 2025. Ipak, sve to mora pratiti i neki vid provjere etičke i disciplinske odgovornosti i stilova života svih koji su povezani sa sudstvom i državnim tužilaštvom, uključujući i predstavnike Ministarstva pravde. Hoćemo li taj model zvati vetingom ili drugačije – vidjećemo, ali svakako to očekujemo tokom 2025. Naravno, tome će prethoditi dijalog, ali i relevantne izmjene zakonodavnog okvira.

Šta, konkretno, planirate da uradite kako bi se poboljšali kapaciteti i uslovi rada Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici, u kom je svega šest sudija, koji imaju na raspolaganju samo dvije sudnice, a skoro 170 predmeta organizovanog kriminala?

Kao što znate, Sudski savjet je već predvidio da osim postojećih šest bude još šest sudija. Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, Valentina Pavličić, već preduzima određene aktivnosti, a kao osoba koja je značajan dio karijere provela u ovom odjeljenju, jedna je od najpozvanijih da svojim savjetima svima nama pomogne. Vlada će nastaviti da radi na tome da se poboljšaju i infrastrukturni i materijalni uslovi za rad, a nadamo se da će Sudski savjet što prije popuniti nedostajuća mjesta.

Šta je s idejom bivšeg ministra pravde g. Andreja Milovića o formiranju specijalnog suda, koji bi se bavio slučajevima iz oblasti organizovanog kriminala, visoke korupcije i ratnih zločina, odnosno postupcima iz nadležnosti SDT-a? Da li se od te ideje odustalo, ako jeste – zašto, a ako nije – u kojoj je ona fazi i kad bi se moglo očekivati uspostavljanje tog suda?

Moramo prvo vratiti povjerenje u pravosuđe i ohrabriti ljude da budu dio istog, a onda i kreirati osnov za stvaranje tako značajne institucije. Nažalost, mi nismo u mogućnosti da izaberemo ni šest nedostajućih sudija za Viši sud, a ne da u kratkom roku imamo dovoljne kapacitete za izgradnju tako značajnog suda kao što je specijalni. Svi smo stava da taj proces treba realizovati, ali idemo korak po korak, jer specijalni sud prati i izgradnju i uspostavljanje i ostalih institucija, kao što je kolokvijalno pominjana palata pravde. Međutim, dok na tome radimo, radimo i na snaženju Višeg suda kako nam započeti postupci ne bi trajali još duže.

Kako gledate na predloženi, pa povučeni PES-ov predlog izmjena Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), kojim je bilo predviđeno produženje pritvora od podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude s tri na pet godina? Mislite li da bi takvo rješenje pomoglo društvu, s obzirom na to da dio državnog vrha optužuje sudije da su krivci što optužene ubice šetaju slobodno i vrše nova krivčna djela nakon izlaska iz pritvora, ili smatrate da je takva ideja udar na Ustavom zagarantovana prava? Šta je najbolje rješenje za ubrzanje krivičnih postupaka, odnosno efikasnost suđenja, hoćete li inicirati nešto tim povodom, i ako hoćete – šta i kad?

Poslanici PES-a su, oslanjajući se na sugestije iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) i SDT-a, ali i zaključke Vijeća za nacionalnu bezbjednost, cijenili da je za najteža krivična djela potrebno vrijeme i duže od tri godine za vođenje postupka. I ta praksa nije uopšte nepoznata u svijetu, jer samo u EU imamo najmanje osam država koje imaju ovakve i slične norme. Postavljam, uostalom, i sljedeće pitanje: ako, na primjer, u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju nije postojalo ovakvo ograničenje za postupke po osnovu ratnih zločina i postupci su trajali i duže od deceniju, kako je realno očekivati da će naši sudovi za slična djela okončati postupke u roku kraćem od tri godine?

Opet, s druge strane, razumijem i bojazan od predugih postupaka, strah da je postupak od preko tri godine već možda više i “kazna” a ne samo ono što bi trebalo da bude – mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog u postupku. Uglavnom, danas je taj predlog povučen, nadam se da zbog toga neće niko snositi posljedice – ni okrivljeni, ni postupci, a ni neko ko nema nikakve veze s pomenutim.

Osim toga, a ne u diretknoj vezi, Ministarstvo pravde je izmjenama i dopunama ZKP-a predvidjelo 78 odredbi kojima ćemo, između ostalog, omogućiti brži i efikasniji krivični postupak, kao i veći stepen procesne discipline u sudovima. Ovaj predlog je dostavljen Evropskoj komisiji i trenutno teku završne konsultacije u pogledu rješenja koja će biti primjenjiva u Crnoj Gori. Nadamo se da će ZKP u novom i savremenijem obliku biti na snazi u prvom kvartalu 2025.

Imajući u vidu da se u slučaju bivšeg visokog zvaničnika Crne Gore i Demokratske partije socijalista Svetozara Marovića približava apsolutna zastara izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen 2016. zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja putem podstrekavanja na organizovan način, šta ćete preduzeti da ga privedete pravdi? Da li ste kod nadležnih državnih organa u Srbiji pokrenuli pitanje njegove ekstradicije, i ako jeste – kakav ste odgovor dobili i šta će biti Vaši naredni potezi?

Ministarstvo pravde je molbom za izručenje od 2. 4. 2019. od Republike Srbije zatražilo izručenje Marovića. Kako povodom pomenutog zahtjeva za izručenje nije dostavljen odgovor od nadležnih organa Republike Srbije, Ministarstvo pravde je uputilo urgenciju 10. 2. 2020 i 25. 6. 2020, tražeći podatke u kojoj fazi se nalazi postupak pred nadležnim organima Republike Srbije. Nakon toga je molba za izručenje ponovljena 28. 12. 2020. godine, dok su u 2022. upućene dvije urgencije, ali do danas nije dobijen zvanični odgovor nadležnih organa Republike Srbije.

Podsjećamo, za Marovićem je na snazi međunarodna potjernica raspisana od strane NCB Interpola Podgorica, koja sama po sebi podrazumijeva obavezu lociranja i lišenja slobode u cilju sprovođenja ekstradicionog postupka.

Razgovarali smo nedavno s predstavnicima Vlade Republike Srbije i nastavićemo razgovore na ovu temu.

Da li je Ministarstvo pravde dobilo bilo kakve informacije od SAD-a o poslovima Miodraga Dake Davidovića i pokojnog Branislava Brana Mićunovića, kojima je ta država u novembru 2023. uvela sankcije zbog “povezanosti s kriminalom i zlonamjernim uticajem Rusije u regionu”? Ako nije – zašto, ako jeste – kakve, i šta ćete preduzeti tim povodom?

Ministarstvo pravde je upoznato s odlukom Ministarstva finansija SAD-a, Kancelarije za kontrolu inostrane imovine (OFAC) od 16. oktobra 2023, kojom su pomenuta lica stavljena pod režim sankcija Vlade SAD-a u okviru Izvršnog naloga predsjednika SAD-a br. 14033, koji se odnose na Zapadni Balkan. U nadležnosti Ministarstva pravde međutim nijesu sankcije, odnosno restriktivne mjere koje izriču države ili međunarodne organizacije, niti sprovođenje istih u administrativnom ili krivično-pravnom smislu.

Hoće li resor na čijem ste čelu raditi na izmjenama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, ako hoće – šta namjeravate da postignete izmjenama, te šta mislite o predlogu glavnog specijalnog tužioca g. Vladimira Novovića o uvođenju tzv. francuskog modela, prema kom bi trebalo da se formirana specijalna ustanova koja bi vodila računa o oduzetoj imovini?

Radna grupa će od januara početi s radom, a svakako će veoma važnu ulogu u tom radu imati predstavnici SDT-a, VDT-a, a naravno da ćemo imati konsultacije i s kolegama iz civilnog sektora koji imaju i višedecenijsko iskustvo u praćenju ove problematike. Svaki model, uključujući i francuski ali i italijanski, ima neke specifičnosti, a samim tim prednosti i mane. Nezahvalno je danas odrediti koji je za nas najadekvatniji, ali smo saglasni da postojeći nije dao rezultate koje smo željeli.

Šta Ministarstvo pravde preduzima po pitanju unapređenja uslova za rad SDT-a, i kad će toj instituciji biti dostupne sve potrebne baze podataka drugih institucija?

Specijalno državno tužilaštvo je institucija koja je zavrijedila veliko povjerenje stručne i laičke javnosti u Crnoj Gori i inostranstvu, i obaveza je izvršne vlasti da im omogući što bolje uslove za rad. Dio tih izazova je već riješen kroz povećanje broja specijalnih tužilaca, nešto boljem materijalnom položaju, ali i usvajanjem određenih sugestija iz SDT-a u pogledu izgleda pozitivnopravnih normi. To ipak nije dovoljno, moramo omogućiti i bolje prostorne kapacitete, nastaviti s povećanjem kadra… Spremnost za to postoji, i Vrhovno državno tužilaštvo i SDT će svakako imati našu punu podršku.

Pristup bazama podataka nije u nadležnosti Ministarstva pravde, jer najčešće problem leži u tome što ni te institucije nemaju adekvatne podatke ili eventualno u nekom drugom faktoru. Ministarstvo pravde je pripremilo Strategiju za digitalizaciju pravosuđa koja će biti usvojena početkom 2025, a koja će dati dodatne smjernice nadležnim institucijama u ovom pogledu. Što se infrastrukturnih pitanja tiče, nedopustivo dugo traje proces preseljenja SDT-a, i svi u izvršnoj vlasti moramo učiniti dodatne napore da se ovo pitanje konačno finalizuje.

Kad očekujete da bi osumnjičeni za dvostruko ubistvo u selu kod Bijelog Polja Alija Balijagić mogao da bude izručen Crnoj Gori? Mora li čekati da odsluži kaznu za krivična djela koja mu se stavljaju na teret u Srbiji, pa da tek onda bude izručen?

Ministarstvo pravde je dostavilo zahtjev za izručenje Alije Balijagića 22. novembra 2024. Esktradicioni postupci u praksi zahtijevaju određeno vrijeme do donošenja konačne odluke nadležnih organa, što zavisi i od različitih aspekata svakog konkretnog predmeta. U ovom trenutku ne bismo prejudicirali kakva će biti odluka Republike Srbije, ali vjerujemo da će nadležni organi te države prilikom odlučivanja uzeti u obzir težiinu krivičnih djela koja se okrivljenom Balijagiću stavljaju na teret, odnosno zločina koji je počinio u Crnoj Gori. Postoje dobri signali koji idu u tom smjeru, ali više od toga vam u ovom momentu ne bih mogao reći.

Neće biti ukinut Osnovni sud u Danilovgradu

Hoće li, shodno “Planu racionalizacije pravosudne mreže” Ministarstva pravde, definitivno biti ukinuti osnovni sudovi u Žabljaku i Danilovgradu, s obzirom na to da se tome protive vlasti u tim opštinama?

Cilj racionalizacije pravosudne mreže nije da bilo koja opština ostane bez sudova, zaposleni bez posla a građani bez pristupa sudu, već da pronađemo model koji će biti održiv za nesmetano funkcionisanje sudova. To prevashodno znači transformacije pojedinih sudova u odjeljenja nekih brojnijih, a geografskom distancom ne predaleko udaljenih sudova. Dakle, zaposleni neće ostajati bez poslova, niti će građani morati da idu u neke druge opštine “po pravdu”. Naprotiv! Koji će sudovi biti tranformisani u odjeljenja znaćemo početkom 2025, ali sa sigurnošću mogu reći da to neće biti Osnovni sud u Danilovgradu.

U UIKS-u 635 pritvorenih, uskoro odluka o zatvoru u Mojkovcu

Koliko je ljudi pritvoreno u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), u kakvim uslovima borave i hoće li se graditi novi zatvor ili će se proširivati kapaciteti postojeći?

U Upravi za izvršenje krivičnih sankcija trenutno se nalazi 635 pritvorenih lica, od čega se u Istražnom zatvoru Podgorica nalazi 530, a u pritvorskoj jedinici zatvora Bijelo Polje 105.

Kad je riječ o uslovima boravka, u 2024. je poseban akcenat stavljen na proširenje smještajnih kapaciteta i unapređenje postojećih materijalnih uslova za život pritvorenih lica. Kontinuirano su preduzimane aktivnosti na unapređenju materijalnih uslova, i to kroz rekonstrukciju, izgradnju, adaptaciju, sanaciju objekata i/ili prostorija u objektima. Tokom prethodne godine adaptirano je preko 40 prostorija u kojima borave pritvorena lica.

S tim u vezi, u cilju poboljšanja uslova, prošireni su i smještajni kapaciteti. U Istražnom zatvoru Podgorica izvršeno je izmještanje ambulanti Sektora za zdravstvenu zaštitu iz prostorija zgrade Istražnog zatvora u novoizgrađeni objekat, na koji način su povećani smještajni kapaciteti Istražnog zatvora za dodatnih 60 mjesta. Osim toga, nadležni u UIKS-u preduzeli su dodatne mjere kako bi obezbijedili adekvatne uslove za smještaj pritvorenih lica. Naime, odlučeno je da svi zatvorenici iz Zatvora za kratke kazne budu premješteni u Zatvor za duge kazne, a da se čitav smještajni kapacitet Zatvora za kratke kazne, koji iznosi 175 mjesta, ustupi za smještaj pritvorenih lica.

Kad je riječ o novom objektu Istražnog zatvora, pored navedenih mjera i aktivnosti, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija je pokrenula inicijativu za izgradnju novog objekta pritvorske jedinice u kompleksu UIKS-a u Spužu, što je podržano i od strane Ministarstva pravde, kao i Vlade, koja će kapitalnim budžetom planirati realizaciju ovog projekta. Objekat će biti opredijeljen za smještaj pritvorenih lica iz oblasti organizovanog kriminala uz najsavremeniju opremu tehničke bezbjednosti, imajući u vidu visok stepen bezbjednosnog rizika za pritvorena lica koja će biti smještena u ovom objektu. Novi objekat će imati smještajni kapacitet od oko 200 mjesta…

Što se tiče zatvora u Mojkovcu, odluka o tome biće donijeta u prvim mjesecima 2025.

Teško da bih mogao raditi kad bih se bavio svojom bezbjednošću

Policijsko obezbjeđenje pojačano Vam je nakon što ste krajem avgusta donijeli odluku da Turskoj bude izručen njen državljanin Binali Camgoz, osumnjičen za više teških krivičnih djela. Rekli ste da Vam prijetnje zbog te odluke dolaze iz Crne Gore, od ljudi koji su u vezi s Camgozom. Da li Vam je i dalje ugrožena bezbjednost, i šta govore posljednje procjene Vaše bezbjednosti?

Ne razmišljam o tome, ovaj posao zahtijeva donošenje teških i odgovornih odluka, ali i povjerenje u institucije s kojima sarađujete, i ako bih se osvrtao na pitanja sopstvene bezbjednosti – teško da bih mogao vršiti i elementarne nadležnosti. Nadležni organi vrše poslove za koje su zaduženi i vode brigu o tome, uključujući i moju procjenu bezbjednosti s kojom sam redovno upoznat pod oznakom “tajno”, pa samim tim ne bih mogao iznositi detalje u javnost. Apsolutno sam siguran da ništa iz tih izvještaja ne utiče na moje redovno vršenje poslova, što je, makar dok sam na ovoj poziciji, jedino i važno.

IZVOR: Vijesti