I dan danas se u Crnoj Gori zna za čuvenoga Iva Vranu zahvaljujući njegovoj genijalnoj duhovitosti. Poznat je takođe jer mu je njegov vispreni um dozvoljavao da ondašnjem vladaru Crne Gore, Kralju Nikoli, kroz humor kaže ono što drugima nije bastalo. Tako jednom prilikom, kada ga je Kralj upitao je li što ručao, Ivo mu odgovori: “Gospodaru, samo jedan ruča u Crnoj Gori, nekolicina se oblizuju, a mi ostali gladujemo.”
Ne znam je li tom prilikom Ivo popio neku kaznu, ili se Kralj nasmijao što ga je Ivo tako vješto “provukao”, ali Ivova spretna šala oslikava neke od fundamentalnih problema crnogorskoga društva koji se prožimaju do dan danas. To jest: konstantu teških životnih uslova, te društvenu hierarhiju utemeljenu na vladavini “čvrste ruke”, često i podaništvu, kao i političko-ideološkom konformizmu prema vlasti iz koristoljublja.
Kroz prizmu takve realnosti lakše nam je shvatiti kako i zašto nije stvorena valjana svijest pojedinca i kolektiva kao glavni kamen temeljac uspješnoga, srećnoga i stabilnoga društva. Jer bilo koja zajednica koja ne nudi mogućnost samoostvarenja kroz rad i trud, kao ni valjanu ekonomsku stabilnosti i garant demokratskih sloboda svojim pripadnicima, nije u stanju ponuditi mnogo što drugo — osim podložnog tla za destruktivnu svijest koja će prije ili kasnije dovesti do urušavanja samoga drustva.
U jednom takvom društvenom kontekstu je teško zaokružiti bilo kakav pozitivni identitet na kome se može graditi valjana budućnost zajednice. Nije se onda čuditi identitetskim lutanjima na našem prostoru koja se ispostavljaju biti samo presipanja iz šupljega u prazno, te smo tako u kratkom vremenskom rasponu bili veliki Crnogorci, odnosno veliki Srbi, veliki Jugosloveni, veliki komunisti, pa napokon veliki vjernici. Očigledno je da smo prevashodno jedino ostali vjerni želji za moći, autoritetom i uticajem; često uslovljeni širim geopolitičkim prelivanjima na Balkanu i nedovoljno razvijenom sviješću većinski smo gravitirali i gravitiramo isključivo ljudima i idejama koje nam garantuju dugoročnu štetu, koju po pravilu ostavljamo u nasljeđe budućim generacijama.
Višestrani i skupocjeni ceh te kratkovidosti je nažalost sve veći i sve vidniji, što daje razlog za brigu svim racionalnim ljudima koji svojoj zemlji žele dobro.
Tako smo došli do političkog trenutka u Crnoj Gori koji očajnički iziskuje rješenje koje se čini najmanje privlačnim i najmanje mogućim: potreban je pomiriteljski konsenzus svih normalnih ljudi u našoj zemlji, koji ne počiva na preduslovu nacionalne i ideološke unifirmnosti. Vrijeme je da Crna Gora pokaže da se može odreći prazne politike kojom se već tri decenije prodaje iluzija da se potenciranjem identitetskih tema može riješiti višedecenijska kriza u našoj zemlji – jer zasigurno ne može.
Nju prije svega ponajmanje mogu i žele riješiti politički subjekti koji na njoj trajno profitiraju, a još manje oni koji su na pomiriteljskoj priči u skorijim vremenima osigurali sebi vlast — usput garantujući povratak na velika vrata desničarskom ekstremizmu koji je danas u Crnoj Gori ustoličen.
Posljednja nada Crne Gore je vlast u rukama njenih najkvalitetnijih pojedinaca koji moraju biti sušta suprotnost u odnosu na današnje političke elite; oni moraju biti sa raznih djelova političko-ideološkog spektra i moraju posjedovati iskrenu želju za državnim pomirenjem. Jer đe ima ljudi ima i dogovora, a đe ima volje ima i načina. Moraće se prevazići bolne muke dječijih bolesti crnogorske demokratije, i na kraju shvatiti da svi ti ljudi koji su danas tako strastveno zavađeni moraju śutra živjeti u granicama te iste države — i da je jedino smisleno rješenje zajedno je napraviti najboljom što ona može biti.
Moraju se istaći lideri koji će ih povesti ka tome cilju. Jer to je jedini cilj vrijedan pomena, cilj za koji se vrijedi pomučiti i cilj koji daleko nadmašuje niske strasti i zavađenost, čiji je rezultat današnja tužna realnost naše države kojoj se mora stati na kraj.
Veliki Tomas Man kaže da je “sukob ništa vise od kukavičkog bijega od rješavanja problema mira”.
U novoj 2022. godini želim svojoj rodnoj zemlji hrabrost da redefiniše svoje junaštvo na fonu ove Manove mudrosti, i da to bude početak nekih srećnijih vremena koje naša zemlja i njeni ljudi zaslužuju.
S Cetinjem i Crnom Gorom uvijek u srcu, srećna nova 2022. godina
Dr. Jovan Čavor
(Autor je predavač na Univerzitetu Okland, Novi Zelend)
