Sjećam se, negdje prvih godina vijeka kojem svjedočimo, u glavnoj ulici u Bijelom Polju otvorena je knjižara. Lokacija najbolja moguća, veliki prostor i veliki izbor knjiga. Knjižara je bila poduhvat pojedinca koji je volio knjige.
Iako je Bijelo Polje sredina koja voli da čita, građani tek izašli iz ratnog okruženja i sankcija, sa osiromašenim budžetima, i pored pristupačnih cijena knjige, nijesu mogli odvojiti čak ni toliko sredstava. Knjižara je ubrzo zatvorena.
Sjever Crne Gore čini 13 od 25 opština i gradova koliko ih trenutno ima u državi. Takođe, sjever države obuhvata gotovo 53 odsto državne teritorije.
Ako spadate u one koji žele da kupuju knjige, a ne samo ih iznajmiti i pritom imati ma koliko zahtjevniju listu želja, onda se morate spustiti do Podgorice da biste sebi ispunili želju. Neki gradovi, kao Rožaje na primjer, imaju bližu alternativu u susjednoj Srbiji i Novom Pazaru. Zahvaljujući tome što taj grad ima nekoliko vrlo dobrih knjižara, oni mogu zadovoljiti svoje čitalačke potrebe. Naravno, imaju i druge alternative, kao što je dostava knjiga brzom poštom.
Poenta je, ipak u tome, da su knjižare daleko više od prodavaonice knjiga, a njihovo nepostojanje je jasan signal mnogo ozbiljnijih problema koje takve sredine imaju.
Jaz se neprekidno povećava
Iako političari u Crnoj Gori, bez obzira da li su u pitanju opozicija ili vlast, iznova ponavljaju da će posebnu pažnju posvetiti razvoju sjevera države i zaustavljanju iseljavanja, jedino što se može konstatovati jeste da za sada od toga ima veoma malo vajde.
Kada je u pitanju indeks razvijenosti, komunikacijska povezanost, zdravstvena briga, obrazovni sistem i naravno stanje u kulturi, sjever zemlje ne samo da nastavlja da zaostaje za jugom i centralnim dijelom države, već se taj jaz neprekidno povećava.
Jasno je da građani, posebno mladi ljudi, ne mogu da čekaju i da će brzo potražiti neke druge destinacije gdje puno lakše mogu zadovoljiti svoje aspiracije.
Sa druge strane, jasno je da živimo u svijetu koji poznaje jedino zakon tržišta. A on nam za sada govori da ne postoji nikakav komercijalni interes da neka od izdavačkih kuća u Crnoj Gori otvori knjižare u nekom gradu na sjeveru.
Ono što ozbiljna država radi u ovakvim situacijama je zanemarivanje ekonomskih benefita i stavljanje u prvi plan činjenice da je čovjek pored ostalog i duhovno biće, da ima potrebu da saznaje, da se druži, razmjenjuje informacije i na koncu – da i sam nešto stvara.
Država nema nikakvu strategiju
Pored nedostatka knjižare, ono što hendikepira građane sjevera u odnosu na ostatak Crne Gore je i nedostatak adekvatnog sajma knjiga na kojem bi građani mogli da još jeftinije dođu do aktuelnih knjiga iz zemlje, regije i svijeta.
Istina, opet zahvaljujući entuzijazmu jednog zaljubljenika u knjigu i kulturu, već godinama opstaje jedan mini-sajam uz više nego skromnu podršku države.
Samo ove dvije činjenice iz oblasti kulture jasno govore da država nema nikakvu ili u najboljem slučaju lošu i nesistematičnu strategiju prema sjeveru države.
Na sjeveru su brojna prirodna bogatstva: šume, pašnjaci, vode, rude, ogroman potencijal za zimski i seoski turizam. Ali, očigledno je da sve vlade Crne Gore, uključujući i posljednju, rade nešto pogrešno kada je u pitanju sjever države.
Ljudi neprekidno nastavljaju da odlaze. Svakim danom ljudi je sve manje. A jedino što ljude može zadržati jeste stvaranje adekvatnih uslova za njihovo bitisanje ovdje.
Nije samo novac u pitanju
I ne, nije samo novac u pitanju. Ljudi imaju potrebu za zadovoljenjem svojih duhovnih i intelektualnih potreba na svakom kutku planete.
Ako toga nema, to je prvi jasan signal duhovne zapuštenosti sa kojom su ekonomska devastacija i uništenje ekologije zapravo rođene sestre.
Nemati zaokruženu kulturu čitanja, kupovine i razmjene knjige, znači nemati do kraja izgrađen civilizacijski kod i biti daleko od priključka za svijet napretka.
Kada je cijela Crna Gora u pitanju, nikako ne možemo biti zadovoljni situacijom.
Ako bismo htjeli iskreno poređati stvari, onda je u Crnoj Gori situacija loša, a na njenom sjeveru ekstremno loša.
Da zaključim, naizgled stvari koje držimo perifernim, najbolje pokažu gdje smo, što smo, na kojem smo to civilizacijskom nivou i na na kraju gdje idemo. Sudeći po sadašnjoj situaciji, nemamo razloga za optimizam. Činjenica da pola države nema pristojnu knjižaru to samo potvrđuje.
Izvor:Al Jazeera
