Osim poziva Socijaldemokratske partije upućenoj Staroj gardi Liberalnog saveza Crne Gore u kome stoji da „zajedno mogu oživjeti izvorno suverenističko partnerstvo iz devedesetih u interesu novih pobjeda Cetinja i Crne Gore“ i šturog odgovora u kome se prihvata poziv na razgovor – na prijestoničkoj političkoj sceni nije se desilo još ništa što bi, makar nagovijestilo neki dogovor ili pomak.
U proteklih devet dana, još u poneđeljak 6. decembra, iz „pouzdanih izvora“ čaršijom su kružile priče da se već pregovara oko konstituisanja vlasti, da će to biti iznenađenje, da će značiti veliki zaokret u politici, prije svega lokalnog odbora DPS. Naravno, „pouzdani izvori“ su se već u utorak ujutru pokazali kao nepouzdani.
Ni emisija koju je, na vrat – na nos, organizovala TVCG želeći da ulovi ekskluzivu, nije dala odgovor, čak ni na jedino pitanje koje se „vrćelo“ cijelo vrijeme jednosatnog, uzaludnog, traganja za odgovorom „hoćete li vi sa njima, hoće li oni sa vama, a što ako…?“
Shodno ranijim izjavama u DPS-u se vjerovatno radi na analizi stanja nakon koje će se, kako je Radio Cetinju kazao nosilac liste DPS Miloš Ražnatović, u zakonskom roku, krenuti u razgovore i pregovore oko konstituisanja nove lokalne vlasti u Prijestonici.
Iz URE je ponovljen stav da ova stranka, njen cetinjski odbor, neće pregovarati i praviti bilo kakve aranžmane kada je u pitanju Demokratska partija Socijalista. Sličan stav je saopšten iz Demokratske Crne Gore jer iz ove stranke očekuju da kompletna cetinjska opozicija oslobodi Cetinje i jednom zauvijek završi sa Demokratskom partijom socijalista.
Međutim, izjava nosioca liste „SDP i građani“ Nikole Đuraškovića u kojoj kaže „ne možete pričati u Mojkovcu o koaliciji sa sljedbenicima Ratka Mladića, u Nikšiću biti u koaliciji sa gradonačelnikom koji promoviše četnički pokret i ne ustaje na himnu, a na Cetinju pričati o koaliciji sa SDP-om” ukazuje sa kim SDP ne želi da vrši vlast, a sa kim bi možda i mogla.
No, da se vratimo na početak. Sintagma „izvorno suverenističko tijelo“ u zbrojanim mandatima SDP i Garde iznosi svega jedanaest, što znači da fali najmanje još šest da bi se vršila vlast. Obrni, okreni, za vršenje vlasti će vjerovatno trebati i oni koji nijesu baš izvorni suverenisti. Ili oni koji su spremni da daju podršku bez direktnog učešća u vlasti.
Bilo kako bilo, trebaće tu i transformisanih unitarista iz devedesetih, klijentelista, oportunista. Dakle, ponovo, sve ono protiv čega su se svi borili tokom kampanje i što, u krajnjem, predstavlja nepremostiv jaz za neke od lokalnih političkih aktera.
Ukoliko se o svemu ne „prelomi“ neđe u Podgorici.
M.Z.