Autor 
Dezinformacije, nepotpune informacije, nedovoljno provjerene vijesti, informacije koje u sebi ne sadrže ni minimum poštovanja Kodeksa novinara, veliki su problem u Crnoj Gori. Iako su dezinformacije globalni problem, zahvaljujući eri društvenih mreža u kojoj živimo, Crna Gora je, nažalost, izuzetno plodno tlo za kreiranje i širenje istih, najviše zbog činjenice da ovaj problem nije adekvatno tretiran u našem zakonodavstvu. Takođe, iako su pojedina medijska udruženja, relevantne nevladine organizacije i pojedinci tokom posljednjih godina uložili značajan napor u cilju edukacije građana po pitanju dezinformacija, ovaj problem i dalje je prisutan u nedopustivo velikoj mjeri. Ako tome dodamo činjenicu da danas svako posjeduje internet i neku od društvenih mreža, te da informisanje u ogromnoj mjeri kreira i utiče na svijest ljudi prilikom donošenja važnih odluka, sasvim je jasno zašto se na suzbijanju ovog problema mora raditi više, bolje i ozbiljnije.
Iako je činjenica da se dezinformacije kreiraju i šire zahvaljujući društvenim mrežama, ne smijemo negirati realnost u kojoj mediji, veoma često, bez prethodne provjere, plasiraju upravo te informacije sa društvenih mreža i time podstiču njihovo dalje širenje.
Dezinformacija je lažna vijest, odnosno njena blaža forma. To je medijska manipulacija koja se razlikuje od lažne vijesti u tome što se zasniva na činjenicama, ali ih iskrivljeno predstavlja u kombinaciji sa poluistinama. Dezinformacijom se zapravo mijenja izvorna, tačna vijest, sa ciljem da se neka pojava pogrešno predstavi.
Manipulacija informacijama bila je prisutna kroz istoriju, ali je svoj vrhunac doživjela u 21.vijeku, zahvaljujući modernim tehnologijama, prije svega online medijima i društvenim mrežama.
Bilo da se radi o namjerno kreiranom lažnom narativu, pristrasnom izvještavanju ili nepoštovanju minimuma profesionalnih standarda prilikom prenošenja neke informacije, moramo biti svjesni da svi ti medijski sadržaji utiču na mišljenje građana, posebno prilikom procesa donošenja važnih odluka.
Najvažniji problem, zbog kojeg borba protiv dezinformacija već godinama „tapka u mjestu“ je činjenica da ovaj pojam nije adekvatno tretiran u crnogorskom zakonodavstvu. Naime, zakonskom regulativom u Crnoj Gori tretira se govor mržnje i sloboda izražavanja, međutim, pitanje kreiranja i širenja dezinformacija svodi se na primjenu Kodeksa novinara, čije pridržavanje je preporuka, ali ne i zakonska obaveza. A ukoliko realno sagledamo činjenice i provedemo samo jedan dan prateći izvještavanje medija u Crnoj Gori, kako onih koji važe za etablirane, tako i svih ostalih u online prostoru, moramo priznati da su Kodeks novinara, etika, profesionalizam, nepristrasno izvještavanje i ostali elementi koji čine časnu novinarsku profesiju, veoma često samo „mrtvo slovo na papiru“.
Crnogorska zakonska regulativa ne definiše lažnu vijest, niti predviđa eventualne kazne za njeno kreiranje ili dalje širenje. Zakon o medijima i Zakon o elektronskim medijima takođe ne tretiraju pojam dezinformacije ili lažne vijesti. Dezinformacije se eksplicitno ne spominju ni u Kodeksu novinara, međutim, date su smjernice kojih novinar treba da se pridržava u profesionalnom smislu, upravo kako bi izbjegao objavljivanje netačne informacije. Iako kodeks zakonski nije obavezujući, kako se navodi u jednom od njegovih osnovnih načela, „u interesu je svakog novinara/novinarke i njegova/njena je dužnost da se tog kodeksa pridržava“.
Mnogi pamte izjavu vlasnika RTV Pink Željka Mitrovića u decembru 2021.godine, kada je putem Twitera poručio da se „bogati zahvaljujući glupim ljudima“.
„Naravno da sam profiter koji gradi svoj profit na vašoj retardiranosti. Da niste glupi ja nikad ne bih beležio rekordne profite“, kazao je tada Mitrović.
Kao što svi znamo, riječ je o mediju koji zarađuje milione eura zahvaljujući brojnim rijaliti emisijama, koje pred malim ekranima „drže prikovane“ zaprepašćujuće veliki broj gledalaca. Senzacionalizam, egzibicionizam, voajerizam, konstantna „glad“ za skandalima je, nažalost, svojstven mentalitetu ljudi na balkanskim prostorima. Upravo zahvaljujući većinskom profilu gledalaca, slušalaca i čitalaca, novinarstvo se posljednjih godina pretvorilo u trku za profitom, umjesto trke za informacijom kojom bi se ostvario javni interes.
Kada se govori o javnom interesu, neizostavno je naglasiti da većina informacija, pa i fotografija i video zapisa kojima svjedočimo u medijima tokom posljednih godina, nijesu javni interes. Javni interes je objaviti informaciju koju su novinari „dužni“ javnosti u sklopu njenog „prava da zna“. To svakako nijesu detalji iz porodičnog života ljudi, fotografije leševa, lascivni video snimci vezani za nečiju seksualnu orjentaciju ili fotografije krvavih čaršafa i rupa od metaka sa raznih uviđaja. Javni interes takođe nije ni kada se novinari bave forenzikom, psihologijom ili samostalno sprovode policijske istrage jer mi smo tu da prenesemo informaciju, koju prije toga treba da provjerimo i deset puta ako treba, i iz deset različitih izvora ako treba, ali nikako da sami donosimo zaključke i prezentujemo javnosti ono što mi ili neko drugi smatra da ona treba da zna.
Koliko god ovo gore navedeno zvuči ružno, samo neko ko ne želi da prizna da imamo problem nepoštovanja etičkih i profesionalnih standarda, neće priznati da smo upravo svemu ovome svjedočili u medijima.
Ako postoji nešto tragičnije od činjenice da neki mediji sa namjerom plasiraju lažne vijesti i dezinformacije, onda je to situacija kada država, i pored raspoloživih mehanizama, ne uradi dovoljno po pitanju njihovog suzbijanja. Jedan od najgorih primjera je izvještavanje kontroverzne osobe koja sebe naziva novinarkom, Jovane Jeremić, na Televiziji „Pink“, a vezano za tragediju koja je potresla Cetinje i Crnu Goru u avgustu prošle godine.
Nakon niza monstruoznih tvrdnji koje je ova osoba iznijela na, nažalost, najgledanijoj televiziji u Srbiji, stručna javnost i pojedinci u Crnoj Gori zatražili su da se emitovanje ovog programa zabrani u Crnoj Gori. Savjet Agencije za elektronske medije morao se, zbog problema sa nedostatkom kvoruma o tako važnom pitanju, sastati dva puta i. umjesto po hitnom postupku, odluku o zabrani emitovanja donio tek sedam dana kasnije. Da situacija bude do kraja apsurdna, dva dana nakon zabrane, crnogorski mediji su objavili da se program ove televizije i dalje emituje u Crnoj Gori, u zavisnosti od kablovskog operatera.
Sve ovo upućuje na samo jedan zaključak: protiv lažnih vijesti, dezinformacija i nepoštovanja novinarskog kodeksa ne možemo se boriti kao pojedinci. A da bi uopšte počeli da se borimo, prije svega tako što će svako raditi posao za koji je plaćen, moramo solidarno priznati da problem itekako postoji.
Tekst objavljujemo u sklopu projekta “Imaš pravo na pravo”, koji je finansiralo Ministarstvo kulture i medija.
Autorka: Ivana Jabučanin, specijalista političkih nauka, studijski program Komunikologija i mediji
