Autor 
Kada jedan eklatantni državni izdajnik Slaven Radunović da sebi za pravo da u negativnom kontekstu govori, ili generalno i spomene herojsku Prijestonicu Cetinje, dobijemo potvrdu da su teško mjerljivi drskost i bezočnost koje posjeduje ova “ljudska gromada”, saopšteno je iz Odbora DPS Prijestonice.
Svi mi znamo vrlo dobro da taj sluga velikosrpskih ideja, koji Cetinje naziva varošicom, je najobičnija politička olupina koja bespogovorno izvršava naređenja onih koji bi da anektiraju Crnu Goru, dok je brigu za srpski narod dokazao početkom 1990. godina kada je preprodavao humanitarnu pomoć namijenjenu baš tom – srpskom narodu. Ali takvima kao što je on, i svojstveno je da vrijeđaju i blate one vrijednosti koje su im daleke onoliko koliko su im i strani temelji koje su izgrađivali naši preci. Jer nikad jednom baštinaru i proklamatoru ravnogorskog pokreta, zagovorniku ideje o Velikoj Srbiji, zajednički imenitelj nije ni mogao biti – slobodarska i antifašistička Crna Gora – navodi se u saopštenju.
Međutim, kažu iz cetinjskog DPS-a, da im je jasno da Radunovića boli to što je “srpski svet” u Crnoj Gori, na Cetinju, i to baš na Belvederu u noći između 4. i 5. septembra slomio zube.
Jasno nam je da ga boli to što nije uspio proces pokoravanja Crne Gore svečanom procesijom koja bi uvela Porfirija i Joanikija u grad, nego su umjesto toga morali ustoličenje obaviti helikopterskim desantom uz pancir ćebad, duge cijevi, i uz asistenciju kriminalog miljea u manastiru i van njega. Znamo dobro da ga danas boli taj poraz, kao što su crnogorsku mladost tih dana odbrane crnogorskog dostojanstva boljele rane od gumenih metaka i pekle oči od hektolitara suzavaca i bojnih otvora koje je izdajnička vlada sasula na njih – saopštili su.
Upravo sinoćnja proslava i okupljanje, naglašavaju iz ove partije, su pokazali da je svaka suza za ovaj grumen crnogorske zemlje “koja nas je iznjedrila”, bila vrijedna osjećaja i pripadnosti Cetinju i našoj Crnoj Gori.
Cetinje je bilo i ostalo neosvojivo i za veće sile i projekte od “srpskog sveta”, a svi sitni poslušnici i saradnici okupatora završavali su na margini i rubu istorije, nedostojni pomena čak ni njihovih potomaka – zaključuje se u saopštenju DPS Prijestonice.
