Nemojte se stidjeti kako govorite, govorite slobodno i nemojte dozvoliti autoritetima da vam govore da ne znate svoj jezik – kazao je profesor lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Mate Kapović, govoreći na tribini o značaju i obilježavanju Međunarodnoga dana maternjeg jezika, koju je organizovao Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
Ono što nekima u Crnoj Gori ne odgovara, po tome je zapravo Crna Gora i prepoznata, istako je profesor Kapović iznoseći stavove o jezičkoj raznolikosti i postojanju svijesti o tim vrijednostima.
Crna Gora je prepoznata po slovima Ś i Ź, i trećoj jotaciji, da se, na primjer, kaže đeca umjesto djeca. I to je ono po čemu su Crna Gora i crnogorski jezik prepoznati. Ljudi treba da se izražavaju na svom maternjem jeziku, da se ne boje svog jezika, jer jezička sloboda je veoma važna. Izvorni govornici ne mogu pogriješiti, oni mogu reći nešto što trenutno nije standardizovano i normirano, što ne piše u gramatici, ali to ne znači da je nepravilno. Moderna lingvistika nas uči da sve što ljudi koriste, što izvorni govornici koriste, da je pravilno – kazao je Kapović.
Kada je u pitanju standardizacija crnogorskog jezika, i danas, nakon 12 godina od drugog izdanja “Pravopisa crnogorskog jezika”, mi se moramo baviti pitanjima jezika odnosno njegovog osporavanja, kazala je doktorandica Sanja Orlandić.
Standardni jezik uvijek zavisi od društveno-političke situacije, pa ćemo ponovo morati da objašnjavamo zašto je potpuno u redu da svoj jezik nazivamo svojim imenom, te da objašnjavamo kako osobine iz narodnog govora mogu biti dio standarda, ako su rasprostranjene na cijeloj crnogorskoj teritoriji. Pomenuću i podmetnutu tezu o ”novim slovima”. Oni koji su čitali Vuka Karadžića, koji je prvi imao opis crnogorskog govora, naišli su na ta slova, zatim i kroz sve dijalektologe iz 20. vijeka koji su opisivali crnogorske govore, može se vidjeti da su koristili slova Ś i Ź, jer opis crnogorskog govora ne bi bio vjerodostojan bez njih. Dio građana Crne Gore koji ne pristaje na ova slova, reći će da ih koristi, ali da ih ne piše, te da su izmišljena. Ali niko neće negirati činjenicu da se izgovara riječ ”śekira” upravo tako. Nažalost, bivamo optuženi da pravimo neke nasilne promjene jezika. Mi zapravo želimo svoj jezik, onako kako govorimo, da to postane dio standarda i da imamo pravo na to, a da to nužno ne znači nacionalističku jezičku politiku. Mi ćemo i dalje nastaviti da radimo na jezičkom oslobađanju – poručila je Orlandić.
Svugdje u svijetu pa i u Crnoj Gori vlada mišljenje da će nova sredstva komunikacije ugroziti i uniziti standardni jezik, kazala je doktorandica Jelena Šušanj, smatrajući da to nije ispravan stav.
Moja poruka bi danas bila, da se ne plašimo interneta, i internetskih kanala komunikacije, ni elektronskih medija, ni kratkih SMS poruka, već da koristimo ta sredstva komunikacije u neke kreativne svrhe, i da pustimo mlade ljude, da ih ne kritikujemo ako jezik prilagođavaju novim sredstvima komunikacije, jer u tome se sastoji jezička kreativnost – istakla je Šušanj.
Podsjetimo, 21. februar je od 1999. godine međunarodni Dan maternjeg jezika. Proklamovan je kao sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki, u Istočnom Pakistanu, (danas Bangladešu), jer su protestovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični.
Članice organizacije UN za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO) obilježavaju taj dan kako bi ukazale na značaj poštovanja osnovnog ljudskog prava, a to je ono koje nam obezbjeđuje da možemo u svim prilikama da se koristimo svojim maternjim jezikom, a time i da njegujemo jezičku kulturu zajednice kojoj pripadamo. Istovremeneno članice UNESCA na ovaj dan promovišu multikulturalnost i višejezičnost kao bogatstvo određene teritorije, a ne bremenitost međusobnog nerazumijevanja zbog jezičke barijere.
M.J.