Aktuelno

Gardijan: Istrajnost i obim protesta znak da je Srbija na prekretnici

.
Gardijan: Istrajnost i obim protesta znak da je Srbija na prekretnici

Foto: Betapohoto/ Miloš Miškov

Beograd se danas, na dan protesta, opisuje kao bure baruta, ali je jednako važno kako će predsjednik Srbije reagovati i danas i sjutra, ocjenjuje Brent Sadler u autorskom tekstu za današnji Gardijan dodajući da je u atmosferi gnijeva zbog nefunkcionalne politike i optužbi za korupciju Aleksandar Vučić pod lupom, kako u Srbiji tako i u inostranstvu.

Sa ulica Beograda postalo je nemoguće ignorisati pukotine u autoritarnoj vlasti predsjednika Aleksandra Vučića. Nakon više od četiri mjeseca uglavnom mirnih protesta koje predvode studenti, frustracija zbog režima dostigla je tačku ključanja, piše autor.

Opisujući kako se Srbija sprema za masovni antivladin protest, dok se hiljade studenata i građana okupljaju kako bi izrazili nezadovoljstvo vlašću Sadler dodaje da mnogi građani opisuju srpsku prijestonicu kao grad “pod opsadom”, dok vlasti sprovode drastične mjere za koje kritičari tvrde da su smišljene kako bi zastrašile ljude i spriječile ih da prisustvuju demonstracijama.

Državna željeznička kompanija, Srbija Voz, iznenada je obustavila sve međugradske vozove, navodeći anonimne prijetnje bombom kao zvaničan razlog. Takođe, izvještava se o otkazivanju međugradskih autobusa ka Beogradu, pa čak i govorka da su traktori i kamioni postavljeni kao barikade na ključnim putevima koji vode u glavni grad, piše autor i dodaje da su te neviđene mjere izazvale kritike, jer mnogi smatraju da vlast faktički zatvara Beograd kako bi ugušila protestni pokret.

Uprkos ovim naporima, konvoji studenata i pristalica iz cijele Srbije pronalaze alternativne načine da stignu u Beograd. Mnoge grupe, nezaplašene taktikom vlasti, krenule su na put danima unaprijed, pješice ili biciklom, odlučne da budu dio onoga što smatraju istorijskim skupom.

Istovremeno, zapadni diplomati pozivaju srpske vlasti da osiguraju mirno održavanje protesta i bezbjednost učesnika, upozoravajući da bi svaki pokušaj gušenja demonstracija mogao da eskalira tenzije na domaćem i međunarodnom planu.

Foto: Betapohoto/ Miloš Miškov

U oštroj suprotnosti sa apelima diplomata za smirivanje situacije, Vučić i njegova vlada današnji protest predstavljaju kao bure baruta koje samo što ne eksplodira. Već danima zvaničnici prijeteći upozoravaju da su sukobi neizbježni, pa čak i sugerišu da bi demonstranti mogli napasti policiju ili pokušati nasilno da upadnu u parlament.

Ovo neprekidno ponavljanje alarmantne retorike vlast koristi kao opravdanje za oštar odgovor, uz masovno prisustvo policije i unaprijed planirane bezbjednosne mjere širom Beograda. Ove akcije ne samo da podižu tenzije, već i šalju jasnu poruku zastrašivanja, predstavljajući demonstrante kao prijetnju nacionalnoj stabilnosti, dok istovremeno jačaju narativ vlasti o kontroli.

Okidač za sve ovo bio je smrtonosno urušavanje betonske nadstrešnice na renoviranoj glavnoj željezničkoj stanici u Novom Sadu, gdje je krajem prošle godine stradalo 15 ljudi, piše Sadler i dodaje da je to pokrenulo masovne proteste širom Srbije, postavši simbol nečeg mnogo dubljeg: sistema u kojem su korupcija, neefikasnost i političko podobništvo duboko ukorijenjeni.

Iako je tvrdnje o raširenoj korupciji često teško u potpunosti dokazati kritičari ukazuju na netransparentne državne ugovore, političko pokroviteljstvo i nedostatak odgovornosti kao zabrinjavajuće pokazatelje. Pravosuđe se smatra kompromitovanim, mediji su pod stalnim napadima, a civilno društvo trpi pritiske. U takvom okruženju, protesti više nisu samo reakcija na pojedinačne probleme – oni predstavljaju očajnički poziv za budućnost oslobođenu stega autokrata i njihovih saveznika, ocjenjuje se.

Neočekivani talas studentskog nezadovoljstva ne odnosi se samo na jedan incident – on odražava duboku frustraciju generacije koja se osjeća napušteno i iznevjereno od strane iste političke elite koja predugo drži vlast. Ono čemu sada svjedočimo jeste do sada neviđeni pokret opozicije novog doba, pojačan kreativnim korišćenjem društvenih mreža koji brzo širi svoj uticaj kroz gradove i sela Srbije, piše Sadler.

protesti Srbija
foto: REUTERS

Obim i istrajnost ovih protesta znak su da se zemlja nalazi na prekretnici, s Vučićem, nekada smatranim nedodirljivim, koji se sada suočava s istinskim izazovom svojoj vlasti. Ipak, uprkos širokom nezadovoljstvu, Zapad nastavlja da održava odnose sa kontroverznim srpskim liderom pod izgovorom održavanja Srbije na putu ka EU.

I vjerovatno s razlogom, piše Sadler. Koliko god Vučićeva vladavina imala nedostataka, ne postoji jasna ili održiva alternativa ukoliko bi njegova vlast oslabila. Politička opozicija je rascjepkana, često više usredsređena na međusobne sukobe nego na predstavljanje jedinstvene vizije za budućnost.

Ipak, EU nastavlja da sarađuje s Vučićem kao da je pouzdan partner, ignorišući ključne probleme koji bi trebalo da budu alarmantni. Žmuri na njegove bliske veze sa Vladimirom Putinom, sve veći kineski ekonomski uticaj na srpsku infrastrukturu i činjenicu da je srpski energetski gigant NIS i dalje većinski u vlasništvu ruskih interesa, uprkos sankcijama EU.

Ova prividna kontradiktornost u politici EU otvara pitanja o stvarnoj posvećenosti bloka sopstvenim vrijednostima i dugoročnoj strategiji u regionu, naročito kada pragmatični savezi izgleda imaju prednost nad idealima demokratskog upravljanja i geopolitičke stabilnosti.

Sa jedne strane, ponašanje srpske vlasti i mjere blokade projektuju atmosferu nadolazeće krize. Sa druge strane, demonstranti – ohrabreni moralnom podrškom iz inostranstva – ostaju istrajni u svojoj posvećenosti nenasilju.

Dok se na odnos Srbije prema Moskvi može gledati kao na pokušaj uspostavljanja ravnoteže između njenih istorijskih veza sa Rusijom i težnje ka članstvu u EU i NATO, u isto vrijeme postavlja se pitanje koji su stvarni prioriteti vlasti.

Pod Vučićevom vlašću, Srbija svjedoči rastućim autoritarnim tendencijama. Ovakvi potezi samo produbljuju sumnje u njegove dugoročne prioritete i namjere. Ako nas je istorija nečemu naučila, to je da ignorisanje Balkana često dovodi do neočekivanih i dalekosežnih posljedica, zaključuje Sadler.

IZVOR: Beta