Društvo

Gdje nestade empatija dok učimo djecu da je za sreću važno biti bogat?

Afrička izreka kaže da je potrebno cijelo selo da se odgaji jedno dijete i da se podigne čovjek. Danas to selo više ne postoji, a između djece i roditelja nalazi se globalno selo koje nudi neselekcionisane uzore i izbore. To je razlog zbog kojeg opadaju povezanost i razumijevanje, smatra psihoterapeutkinja Milena Oparnica. Poručuje da živimo
Gdje nestade empatija dok učimo djecu da je za sreću važno biti bogat?

Foto:Pexel.com

Afrička izreka kaže da je potrebno cijelo selo da se odgaji jedno dijete i da se podigne čovjek. Danas to selo više ne postoji, a između djece i roditelja nalazi se globalno selo koje nudi neselekcionisane uzore i izbore. To je razlog zbog kojeg opadaju povezanost i razumijevanje, smatra psihoterapeutkinja Milena Oparnica. Poručuje da živimo u svijetu koji gaji kult egocentrizma i da djecu treba da učimo empatiji.

Tragedije koje su se dogodile u Srbiji potresle su sve porodice i donijele osjećaj zbunjenosti. Psihoterapeutkinja Milena Oparnica kaže da osjećaj zbunjenosti postoji već neko vrijeme.

Osvrnula bih se na jednu lijepu afričku izreku koja kaže da je potrebno cijelo selo da se odgaji jedno dijete i da se podigne čovjek. Danas to selo više ne postoji. Nuklearna porodica, dvoje ljudi usmjereno je na podizanje djece, velika je odgovornost na njima, prezaposleni su, u današnje vrijeme malo je povezanosti između djece i roditelja, tu se sada između njih ukotvio jedan sajber prostor, jedno globalno selo koje nudi neselekcionisane uzore, izbore, gomilu izbora usljed čega opada ta povezanost, opada razumijevanje – navodi Oparnica.

Ističe da se djeca bore da uhvate korak s budućnošću, što i jeste u njihovoj prirodi jer će živjeti u toj budućnosti.

Čini se da ih mi teško pratimo i onda se stvara ratno polje gde kažemo ‘u moje vreme’, ‘u tvoje vreme’, a zapravo ovo je sve naše vrijeme. I u to naše vrijeme jako smo zbunjeni, jer su promjene toliko brze da ne možemo da uhvatimo korak s njima, čak ni djeca koja jako žele i vrlo su u kontaktu sa onim što je novo u sajber svijetu kada je u pitanju njihov onlajn indentitet – dodaje Oparnica.

“Kompletna porodica je na telefonu”

Ističe da njeno iskustvo iz prakse upravo pokazuje da se roditelji žale na to da nemaju alatke kako da djeci ograniče vrijeme koje provode uz ekrane ili na interentu.

Ne mogu da selekcionišu sadržaje koje gledaju. To već kreće sa sedam-osam godina, jako rano i onda se pitaju kada počinje zavisnost. Djeca se žale na roditelje pa kažu i oni provode vrijeme, kada dođe s posla i mama je na telefonu, i tata je na telefonu. Kompletna porodica je na telefonu. Uz neku gužvu i napetost se ide na spavanje, uz napetost se ustaje i juri se u dan -navodi Oparnica.

“Robujemo iracionalnim uvjerenjima, mitovima o savršenom braku”

Ističe da kao posljedicu toga imamo i više razvoda, jer ljudi brže odustaju od rešavanja problema, a istovremeno su se povećali zahtjevi za dobro partnerstvo.

Nekako kao da često robujemo nekim iracionalnim uverenjima, mitovima o savršenom braku – šta sve mora jedan partner da zadovolji nama, a rijetko šta bi sve bilo lijepo da mi zadovoljimo tom našem partneru i onda smo usmjereni na sipanje paljbe na onog drugog – okrivljavanje, kritikovanje, žaljenje, prigovaranje. Čim te riječi stupe na scenu, brak kreće polako da odumire i to partnerstvo i povezanost, a djeca to čuju – ističe Oparnica.

Na pitanje koliko porodični problemi zavise od socijalnog statusa i sredine u kojoj živi porodica, Oparnica kaže da ima primera gdje ljudi skromnijeg socijalnog statusa mogu zadovoljno da žive i uopšte nijesu usmjereni na psihologiju potrošačkog društva koja takođe utiče na porodicu i na vaspitavanje djece.

Ima i primjera gdje i te kako imućni roditelji znaju da sačuvaju sistem vrijednosti, da se drže toga i da jednostavno vode djecu, jer roditelj je voditelj, moramo da budemo vrlo osviješćeni bar danas sa ovim velikim promenama, da budemo svjesni toga šta želimo od naše porodice, od našeg partnera, ali i šta dajemo i porodici i partneru – navodi ona.

Počeo da caruje egocentrizam

Naglašava da je počeo da caruje egocentrizam, koji je prirodan za djecu.

I dijete kako odrasta, odrastanje jeste prelazak s tog principa zadovoljstva na princip realnosti i polako izmještanje – nijesam ja centar svijeta, postoje i drugi. Međutim, mi nekako živimo u svijetu koji gaji kult egocentrizma, gde je sedam milijardi centara svijeta i više i u tome pucaju porodice – kaže Oparnica.

Ovih dana se dosta pričalo o pogrešnim autoritetima kod djece, ali imaju li roditelji prave autoritete? Oparnica kaže da su neki roditelji zbunjeni, a neki nijesu pa budu okarakterisani kao rigidni i da ne idu u korak s vremenom.

Često mi djeca govore i roditelji to potvrđuju da je jako važno biti bogat, da je to vrhunska vrijednost kojoj roditelji teže u vaspitavanju djece, jer vjeruju ako moje dijete bude bogato, odnosno školuje se, obrazuje se, bude bogato, moći će da zadovolji većinu svojih potreba, a ako zadovolji većinu svojih potreba, biće srećno. I onda se sve vrijeme vrši jedan teror da mora da se bude srećan, a sreća ne zavisi od toga – ukazuje Oparnica.

Dodaje da su zbog toga uzori roditelja često neki bogati i uspješni ljudi koji im se nameću.

I onda šta dobijemo kao rezultat – dijete sa 18-19 godina stavi prst na čelo i kaže ja neću da živim kao moji roditelji, neću da provodim svoj život kao oni, gdje provode toliko vremena na poslu, toliko rade, malo odmaraju i posežu za prečicama dosezanja za novcem na razne načine, u sajber prostoru posebno, ubijeđeni da oni mogu da drže predavanje roditeljima o tome kako treba da se živi i kako može brzo i lako da se zaradi – naglašava Oparnica.

“Prave vrijednosti uvijek nađu svoj put, samo možda treba biti malo strpljiviji”

S druge strane, ima i djece koja su vaspitavana na pravi način u skladu sa pravim vrijednostima i susret sa sadašnjim svijetom im nije lak.

Često roditelji kažu ja sam ga vaspitavao kako treba i onda ga poslao u ovaj svijet i ono kao da nije spremno, ne zna da se snađe. Nekako ja, radeći s ljudima, mislim da to uvek nađe svoj put, da prave vrednosti uvek nađu svoj put samo možda treba biti malo strpljiviji u ovom današnjem vremenu – smatra Oparnica.

Ističe da ima takve djece i da ne treba njihovi roditelji da se plaše.

Sličan se sličnom raduje, tako da će ta djeca pronaći sistem podrške u sebi sličnima, a mogu biti i luče za neke nove grupe za okupljanje po tim pravim sistemima koje treba rehabilitovati i vratiti, jer sve se mijenja i promjene su jako brze, ali naše potrebe su iste i one se ne mijenjaju od pamtivijeka do dana današnjeg – navodi Oparnica.

Za kraj, dala je i savjet kako da se ojača prodica.

Vezivno tkivo svih odnosa je empatija, a empatija je obrnuto srazmjerna egocentrizmu. Mislim da bi bilo lijepo da bude sinhronizovan sistem vrijednosti – u školi, u porodici, teže na internetu odakle se djeca edukuju, da se razvija empatija i da prosto dobijemo obuku o tome. Mi najčešće mijenjamo uvjerenja na osnovu edukacija i obrazovanja. Šta je empatija, kako se razvija, može da se razvija već od 4. godine i ako izađemo iz egocentrizma i ulazimo u empatiju, počnemo da činimo nešto za druge… Vrlo često čujem da djeca nemaju nikakve obaveze, ali baš nikakve, i kaže neće. Uz empatiju, a ne uz krivicu, i te kako dijete može da obuje cipele roditelja i u tom nekom segmentu zajedničkog života porodice kao primarne da nešto doprinosi, ali podrška mora da bude šira – zaključuje Oparnica.

Izvor:RTS