Vitijer, slikoviti gradić smješten u američkoj saveznoj državi Aljasci, ostavlja posjetioce bez daha već na prvi pogled svojim tunelom koji se strmo proteže četiri kilometra kroz spektakularnu planinu. Vožnja kroz tunel s jednom trakom može se mnogima činiti tjeskobnom, ali je oslobađajuća za stanovnike Vitijer, koji uređuju svoje živote prema neobičnom voznom redu. Naime, automobili mogu proći samo jednom na sat u oba smjera, a ako se pokušavate vratiti u grad u kasnim noćnim satima, nemate sreće. Ovaj tunel otvara svoja vrata svakog jutra u 7 sati, a zatvara ih u 22 sata, ograničavajući pristup i izlazak iz grada nakon tog vremena.
Stanari ne moraju da napuštaju zgradu u kojoj žive ako ne žele
No, ono što čini ovaj grad izuzetnim je način života njegovih stanovnika – gotovo svi dijele svoj dom u jednoj grandioznoj zgradi. Fascinantna građevina s 196 stambenih jedinica, poznata kao Begich Towers, duboko je ukorijenjen simbol zajednice. Osim stanova, u njoj se smjestila crkva, pošta, policijska stanica i ambulanta. Kroz sastav tunela, stanovnici imaju pristup gradskoj školi i trgovini, što im omogućuje da provedu nedjelje, pa čak i mjesece, bez potrebe za izlaskom van.
Svi grade čvrste veze, a većina stanovnika se bavi ribolovom i turizmom
Begich Towers, lokalno poznat kao BTI, je vjerojatno posljednja stvar koju biste očekivali vidjeti na Aljasci. No, uprkos tome, stanovnici su izuzetno povezani, stvarajući čvrste veze unutar svoje zajednice. Zajedno dijele svakodnevne aktivnosti i održavaju život u ovoj skrivenoj oazi. Putovanje na posao u vrijeme špice u Vitijeru znači zaustavljanje liftom na svakom spratu. Čak nije potrebno voditi svoju djecu u školu: jednostavno se spustite liftom u podrum i trčite niz podzemni prolaz nalik bunkeru koji povezuje BTI s društvenom školom Vitijer.
Ovaj gradić je dom za oko 220 stanovnika tokom cijele godine, pri čemu većina njih radi u ribolovu, turizmu i državnim kompanijama kao što su trajekt i željeznica. No, ljeti se Vitijer budi. Između maja i juna brodovi za krstarenje zastaju dva do tri dana nedjeljno kako bi posjetioci mogli uživati u ledenjacima i prirodnim ljepotama tog područja. Godišnje grad posjeti više od 100.000 putnika.
Kako je nastao grad: Od tajne vojne lokacije do turističke oaze
Priča o Vitijeru započela je nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1941., Simon Bolivar Buckner Jr., zapovjednik Zapovjedništva obrane Aljaske, tražio je mjesto za izgradnju tajnog vojnog objekta za prevoz vojnika i tereta između Anchoragea i Fairbanksa, gdje su se gradili aerodromi i strateški vojni objekti. Whittier je zadovoljio tri ključna kriterija: imao je pristup dubokoj luci bez leda, prirodnu zaštitu od vazdušnih napada te topografiju koja nije pogodna za otkrivanje radara.
Vojni odred nazvan H-12 skrivao je više od 1200 ljudi, a njegovo postojanje bilo je obavijeno tajnom: civilima i fotografima nije bio dopušten ulaz. Objekat još uključuje pozorište, sve izgrađeno od drveta, te željezničku infrastrukturu i luku. Nakon završetka rata 1945. godine, planirano je uklanjanje infrastrukture. No, uslijedio je preokret: početak Hladnog rata sa Sovjetskim Savezom 1947. potaknuo je američku vojsku na odluku o jačanju vojne prisutnosti. Planirano je da se u tom “gradu pod jednim krovom” smjesti više od 1000 vojnih pripadnika.
Rezultat je bio izgradnja šesterokatnice Buckner, koja je imala kuglanu i čak zatvor. Godine 1957. sagrađena je 14-katna zgrada, namijenjena za smještaj još više vojnog osoblja. Početkom povlačenja vojske 1964. godine, potres je prouzrokovao značajna oštećenja na luci i željeznici. Dok je zgrada Hodge (preimenovana u Begich Tower) i dalje ostala u upotrebi, Buckner je bio napušten. Na kraju je dobio ime Vitijer, u čast američkog pjesnika iz 19. vijeka Džona Grinlifa Vitijera.
Izvor: Putni kofer
