Ivan Martinović: Sa Cetinja do svjetskih naučnih priznanja

Cetinjanin Ivan Martinović, doktorand u oblasti primjene vještačke inteligencije u medicini i dobitnik prestižnih međunarodnih priznanja, svoje ime i ime rodnog grada pronosi svijetom kroz naučna dostignuća i inovativne projekte. Autor brojnih publikacija, saradnik univerziteta u Torontu i Pitsburgu, osnivač epiSTEMe Huba na Cetinju i dobitnik priznanja Međunarodne unije za telekomunikacije UN-a, Martinović ostaje snažno vezan za Prijestonicu.

Kroz projekte poput Youth4Smart Cetinje i Istraživačke stanice Lovćen, on mlade podstiče da vjeruju u znanje i stvaraju na Cetinju, uvjeren da upravo njegov grad može biti centar novih ideja i šampiona u nauci. U intervjuu za Cetinjski list govori o svojim dosadašnjim iskustvima, projektima i viziji razvoja nauke u rodnom gradu.

RTV Cetinje: Odrasli ste i školovali se na Cetinju, gdje ste još kao đak Gimnazije postigli zapažene rezultate. Koliko su ti rani uspjesi oblikovali Vaš dalji akademski i profesionalni put?

Martinović: Prije svega, želio bih da iskažem posebno zadovoljstvo što imam priliku da razgovaram sa novinarkom RTV Cetinje. Takođe, želio bih Vama lično da se zahvalim na interesovanju i želji da moj dosadašnji naučni rad približite našim sugrađanima i široj crnogorskoj javnosti.

Kao što ste i u pitanju naveli, osnovno i srednjoškolsko obrazovanje sam završio na Cetinju. Taj period smatram izuzetno važnim i vjerujem da me je baš on u mnogome oblikovao kako u akademskom tako i u životnom pogledu. Posebno bih istakao važnost sticanja radnih navika, koje su ključne za postizanje izuzetnih rezultata u bilo kojoj oblasti ljudskog djelovanja. Konkretno u mom slučaju radne navika sam sticao na dva „fronta“, školskom i tokom svakodnevnih košarkaških treninga. Svakako u početku, kao i svakom djetetu, nije bilo baš lako objasniti važnost radnih navika, ali uz nevjerovatnu upornost moje majke to sam relativno rano shvatio. U tom periodu posebno interesovanje sam pokazivao prema prirodnim naukama, što je i ostala konstanta tokom mog cjelokupnog procesa obrazovanja. Međutim, ne zanemarujući i ostale oblasti koje su me jako interesovale. Konkretno za oblast elektrotehnike, iako oblast koja se u značajnoj mjeri ne izučava tokom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, interesovanje je došlo veoma rano, vjerovatno nesvjesno tokom odrastanja pored mog oca koji je dio obrazovanja posvetio ovoj oblasti i jako je bio nadaren za, što bi naš narod rekao, „majstorske rabote“. Vjerovatno iz tog razloga svoje prve ekperimente sam radio baš sa njim. Ne manje važni su bili i česti razgovori sa dragim dip. ing. Milovanom Mićom Jablanom, koji mi je često govorio o značaju elektrotehnike i doprinosu naučnika, kao što je Nikola Tesla, razvoju čovječanstva. Uzimajući sve ovo u obzir vjerujem da su mi rani uspjesi kako tokom formalnog, tako i tokom neformalnog procesa obrazovanja u značajnoj mjeri oblikovali dalji akademski i profesionalni put.

RTV Cetinje: Studirali ste na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, smjer elektronika telekomunikacije i računari, a već tokom studija učestvovali na brojnim međunarodnim kampovima, školama i praksama. Šta Vam je najznačajnije iskustvo koje ste ponijeli iz tog perioda?

Martinović: Period studiranja na Elektrotehničkom fakultetu, Univerziteta Crne Gore, prije svega je obuhvatao sticanje dobrih teorijskih osnova iz oblasti elektronike, telekomunikacija i računara. Budući da u Crnoj Gori, kako tada tako i danas, naučna infrastruktura nije na zadovoljavajućem nivou, uglavnom sam ljetnje raspuste provodio na studijskim boravcima u istraživačkim institucijama koje su bile specijalizovane za bavljenje naučno-istraživačkim aktivnostima u specifičnim oblastima elektrotehnike. Tako sam 2016. boravio na Elektrotehničkom fakultetu u Istočnom Sarajevu, koji su u tom momentu imali najmoderniju laboratoriju za robotiku i automatiku, u koju su uložili oko 5 miliona eura. Naredno ljeto preko IAESTE organizacije sam boravio na Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku radeći istraživanje u laboratoriji za računalnu grafiku i matematičku obradu slike. Ljeto 2019. proveo sam kao polaznik Ljetnjeg kampa u organizaciji kompanije Ericsson Nikola Tesla Zagreb, gdje sam imao priliku da u saradnji sa istraživačima iz ove kompanije i profesorima sa Sveučilišta u Zagrebu sprovodim istraživanje na rještavanju realnog inženjerskog problema. Svakako ne manje važno je i saradnja sa mojim mentorima prof. dr Radom Dragović-Ivanović i prof. dr Zoranom Mijanović od kojih sam imao čast i privilegiju da stičem kako teorijska tako i praktična znanja. Prof. dr Zoran Mijanović se sa pravom smatra za jednog od najboljih praktičara iz oblasti elektrotehnike i rad sa njim tokom specijalističkih i magistarskih studija pružio mi je mogućnost da kreiram inovativna rješenja koja su našla primjenu u industrijskim okruženjima, što svakako predstavlja najveće zadovoljstvo i san svakog inženjera.

RTV Cetinje: Doktorsko istraživanje radite na temu primjene vještačke inteligencije u analizi medicinskih snimaka, u saradnji sa prestižnim univerzitetima i institucijama širom svijeta. Kako izgleda Vaš istraživački rad u praksi i šta su dosadašnji rezultati?

Kao što ste rekli, doktorsko istraživanje sam sproveo sam u oblasti primjene vještačke inteligencije u analizi medicinskih snimaka, konkretno rendgenskih fluoroskopskih snimaka. Riječ je o izuzetno aktuelnoj istraživačkoj temi sa velikim potencijalom praktične primjene. Negdje i tokom svojih studija uvjek sam želio da moj fokus bude na istraživanjima koji rezultiraju stvaranjem inovativnih rješenja koji se mogu praktično primijeniti, što i jeste smisao nauke. Glavni dio doktorskog istraživanja realizovao sam na Univerzitetu u Torontu pod mentorstvom prof. dr Ervina Sejdića, dok su takođe partneri na realizaciji istraživanja bili Univerzitet u Pitsburgu, Klinički Centar Crne Gore, kompanija Ericcson Nikola Tesla i kompanija Glosarij. Značajnu podršku tokom boravka na Univerzitetu u Torontu pružila mi je i kompanija Crnogorski elektroprenosni sistem AD. Doktorsko istraživanje rezultiralo je sa tri naučne publikacije, dvije u prestižnim naučnim časopisima i jednom publikacijom u okviru prestižne naučne konferencije AI4Health u Parizu. Trenutno sam u finalnoj fazi doktorskih studija, koja podrazumijeva ocjenu doktorske teze. Rezultati izloženi u doktorskoj tezi jasno ukazuju da je vještačku inteligenciju moguće uspješno primijeniti u procesu analize poremećaja procesa gutanja. Istraživačka grupa iMED Lab na Univerzitetu u Torontu, u kojoj sam radio doktorsko istraživanje, već poslednjih 15 godina se bavi primjenom inženjerskih metoda u cilju unapređenja analize procesa gutanja kod ljudi. Ovo je veoma aktuelna tema budući da je proces gutanja vitalni proces, što znači da bilo koji poremećaji u ovom procesu mogu značajno da utiču na kvalitet života. Poremećaji su uglavnom karakteristični za stariju populaciju jer se vezuju za oboljenja kao što su Alchajmerovo oboljenje, Parkinsonova bolest itd. Budući da svjetska populacija stari, u budućnosti možemo očekivati porast priliva pacijenata sa poremećajima u gutanju. Iz tog razloga primjenom savremenih metoda možemo ljekarima stvoriti alate, koji će im biti od velike pomoći i omogućiti pružanje brže i kvalitetnije zdrastvene usluge. 

RTV Cetinje: Posebno ste posvećeni promociji nauke kroz projekte poput Istraživačka stanica Lovćen, robotičke lige za osnovce i obuka iz oblasti vještačke inteligencije. Koliko je važno da mladi u Crnoj Gori što ranije dobiju priliku da se susretnu sa novim tehnologijama?

Martinović: Posvećenost promociji nauke gledam kao svoju dužnost da svojim primjerom utičem na mlade ljude u Crnoj Gori i pokažem im da se baviti naukom može biti jako interesantno i korisno za cjelokupno društvo. Međutim, mladim ljudima je često teško objasniti važnost obrazovanja budući da svakodnevno imaju priliku da se uvjere da ono u Crnoj Gori nije mnogo cijenjeno i da su često druge reference mnogo važnije. Bez obzira na stanje u Crnoj Gori vjerujem da je put obrazovanja jedini put kojem mladi ljudi trebaju da teže budući da živimo u 21. vijeku kada je sve na dohvatu ruke, što u značajnoj mjeri olakšava kasniju valorizaciju stečenog znanja.

Prve aktivnosti u radu sa mladim ljudima otpočeo sam u saradnji sa kolegom sa fakulteta, Đorđijem Boškovićem, u okviru Fondacije za promovisanje nauke Prona i to kroz programe Istraživačke stanice Lovćen. Svaku zimu i svako ljeto unazad 18 godina na Ivanovim Koritima se okupljaju najbolji srednjoškolci iz cijele Crne Gore koji imaju priliku da uz pomoć mladih i iskusnih istraživača stiču znanja iz različitih oblasti nauke i da se bave naučno-istraživačkim radom. Moj angažman se odnosi na rukovođenje departmana za elektroniku i računarske nauke, a rezultati cjelokupnog projekta Istraživačke stanice Lovćen najbolje se ogledaju u bivšim polaznicima koji su sada već ili studenti na prestižnim Univerzitetima ili vodeći istraživači u svjetski priznatim istraživačkim-centrima. Svakako to ne bi bilo moguće bez nevjerovatnog doprinosa koordinatorki projekta Jasne Zeković i mr Marije Vojinović Nikčević. Pored pomenutih aktivnosti u polju promocije nauke, na inicijativu koleginice Nine Drakulić priključio sam se timu Fondacije Montenegro Makers u cilju uspostavljanja prve crnogorske robotičke lige za osnovce. Ovaj poduhvat je veoma značajan budući da svake godine na nacionalnom takmičenju bude preko 400 djece koja žele da se oprobaju u oblasti robotike i programiranja. Sve ove aktivnosti ukazuju da djeca i mladi danas u Crnoj Gori imaju veliki broj mogućnosti koje trebaju da iskoriste, kako bi već možda u tom dobu pronašli baš onu oblast koja im sutra može biti zanimanje. Poseban resurs, konkretno na Cetinju, predstavlja i Američki ugao koji, kako mladima, tako i starijoj populaciji može pružiti značajan broj edukativnih sadržaja iz oblasti nauke i kulture. Značajno iskustvo za mene je bilo i učešće na robotičkoj olimpijadi First Global Challenge gjde sam sa koleginicom Biljanom Krivokapić mentorisao crnogorski nacionalni tim. Ovim angažmanom sam se uvjerio koju pokretačku snagu imaju mladi ljudi kada svoju energiju usmjere na rješavanju nekih globalnih problema. Cijenim da je značajan korak u okviru formalnog obrazovanja napravljen formiranjem EdTech laboratorije u crnogorskim školama, koje će mladima, nezavisno od materijalnog statusa, pružiti priliku da istražuju u STEM oblastima. Budući da sam i sam učestvovao u pisanju programa za rad ovih laboratorija nadam se da će iste biti iskorišćene na najbolji način od strane profesora i učenika.

RTV Cetinje: Čime se trenutno bavite i na kojem projektu ili radnom mjestu ste najviše angažovani u ovom periodu?

Martinović: U poslednje vrijeme angažovan sam na uspostavljanju epiSTEMe laboratorije, u okviru epiSTEMe Hub-a koji sam zajedno sa mojoj sestrom dr Anđelom Martinović osnovao na Cetinju. Anđela je doktorirala na Univerzitetu u Milanu u oblasti tehnologije hrane i njenim povratkom u Crnoj Gori željeli smo zajedničkim snagama da dodatno unaprijedimo naučno-istraživačku praksu i infrastrukturu u Crnoj Gori. Iako je epiSTEMe Hub (https://epistemehub.me/) osnovan februara 2024. godine ličnim angažmanom i podrškom donatora uspjeli smo da realizujemo značajne projekte, koji imaju pozitivan društveni uticaj. Dodatno, u ovom periodu sam angažovan i u okviru EIT Food RIS Fellowships programa gdje sam odabran među 50 doktoranada iz Evrope. Pomenuti program Evropskog Instituta za inovacije i tehnologiju pružiti će mi mogućnost da obavljam naučno-istraživačku praksu na Aarhus Univerzitetu u Danskoj. Veoma se radujem ovoj prilici i vjerujem da mi baš ona možda može biti prekretnica u daljem karijernom putu.

RTV Cetinje: Da li smatrate da Vaše obrazovanje, trud i posvećenost prepoznaju i cijene društvo, Vaš grad i država?

Martinović: Lično vjerujem da je odnos države prema meni identičan kao i prema većini obrazovanih mladih ljudi, koji žele da im jedina preporuka budu njihovi rezultati. U mom konkretnom slučaju mogu istaći da sam tokom doktorskih studija bio stipendista Vlade Crne Gore, kao treća generacija programa za doktorska istraživanja. Na moju veliku žalost, kao i žalost ostalih korisnika ove stipendije, ovaj program nije dao očekivane rezultate. Prije svega jer je jedan od uslova dobijanja stipendije bio da se stipendisti nalaze na birou rada. Ovo se pokazalo kao veoma pogubnim budući da nakon završetka stipendija naučno-istraživačke ustanove u Crnoj Gori nijesu željele da nađu adekvatno zaposlenje stipendistima, koje je Crna Gora školovala. Po mom ličnom mišljenju ovo je poguban potez za Crnu Goru, jer su stipendisti bili obavezani da dio istraživanja provedu u inostranstvo i sigurno bi imali materijala da unaprijede crnogorsku naučno-istraživačku scenu. Kao i većinu stipendista mene je zadesila slična sudbina da se još uvjek nalazim na birou rada bez prilike za stalnim zaposlenjem u okviru naučnih institucija u Crnoj Gori. Moram istaći da sam lično napravio prvi korak i imao niz razgovora sa vodećim ljudima na Univerzitetu Crne Gore i Vladi Crne Gore, ali nažalost nije bilo razumjevanja i želje da mi se pored svih postignutih rezultata da prilika da radno budem angažovan. Ovo je samo još jedna i zvanična potvrda da Crnoj Gori nijesu potrebni mladi i obrazovani ljudi. Sa druge strane priznanja u vidu nagrada za moj rad nijesu izostala, tako sam od strane Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija nagrađen, u oviru poziva za nagrade za naučna dostignuća u 2024. godini, specijalnim priznanjem za značajan doprinos promociji nauke među mladima. Dodatno, meni jako drago priznanje je od Prijestonice Cetinje i to studentska 13. Novembarska nagrada za izuzetne rezultate postignute tokom studija. Moram istaći i za mene veliko priznanje od institucija sa kojim sarađujem je i njihov predlog da budem nominovan za godišnju Trinaestojulsku nagradu za 2024. godinu. Glavni povod je bilo svjetsko priznanje WSIS Prize Champion 2024, koje sam dobio za projekat „Air Quality Monitoring system“ od strane Međunarodne Unije za Telekomunikacije, krovne organizacije Ujedinjenih nacija za informaciono komunikacione tehnologije. Ovim priznanjem projekat, sa Cetinja, iz Crne Gore svrstan je u top 5 projekata na svijetu u oblasti e-enviroment, a priznanje je dodijeljeno u Ženevi u okviru Svjetskog samita o informacionom društvu.

RTV Cetinje: Kao autor i koautor naučnih radova, učesnik brojnih međunarodnih projekata i saradnik prestižnih institucija, kakav je Vaš pogled na poziciju crnogorskih istraživača u evropskom i globalnom naučnom prostoru?

Martinović: Možda i najznačajnija odlika nauke je da ona ne poznaje granice, tj. da baviti se naukom u bilo kom dijelu svijeta podrazumijeva da će vaši rezultati biti vrednovani globalno i to prije svega kroz naučne publikacije, patente itd. Ja sam imao tu sreću da sam od studentskih dana spoznao važnost stvaranja jakih vezna sa drugim naučnicima i naučnim institucijama, a sa kojim mogu potencijalno realizovati naučno-istraživačke aktivnosti. Kako često volim reći „Nauka je kao mozaik svaki istraživač dodaje svoje elemente, ali sliku stvara tim!“. Da je ovo istina uvjerio sam se tokom svojih doktorskih studija kada sam imao priliku da sarađujem sa istraživačima iz Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Tokom velikog broja studijskih posjeta vodećim naučno-istraživačkim institucijama u svijetu uvjerio sam se da crnogorski istraživači u tim institucijama zauzimaju značajne pozicije. Nažalost većina njih i pored velike želje nije mogla da nađe mjesto u svojoj domovini i bili su primorani da pođu u svijet,  gdje su u međuvremenu postali izuzetno cijenjeni. Vrijedno pomena je takođe i da u Crnoj Gori postoje veoma uspješni istraživači, koji svojim angažovanjem potvrđuju da se ličnim naporom mogu napraviti određeni rezultati iz Crne Gore. Kao što sam pomenuo u odgovoru na Vaše prethodno pitanje, vjerujem da bi se situacija značajno poboljšala ukoliko bismo u Crnoj Gori izgradili infrastrukturu koja će mlade ljude zadržavati i one iz inostranstva privući da se vrate domovini kako bismo doprinijeli njenom razvoju.

RTV Cetinje: Pored svega što ste postigli u naučnoj sferi, ostajete povezani sa rodnim Cetinjem. Na koji način svoje znanje i iskustvo želite da prenesete mladima iz svog grada i Crne Gore?

Martinović: Siguran sam da biti rođeni Cetinjanin sa sobom nosi veliku privilegiju, ali isto tako i veliku obavezu. Biti svjestan činjenice da potičeš iz grada koji nosi vjekovno nasleđe borbe za slobodu i duh emancipacije konstantno tjera čovjeka da se zapita šta može uraditi da doprinese njegovom razvoju u savremenom dobu. To i jeste jedna od misija epiSTEMe Huba u okviru kojeg trenutno realizujemo projekat Youth4Smart Cetinje, kao dio inovativnog koncepta Cetinje Smart City. Ovim projektom podržanim od strane Centra za Građansko Obrazovanje (CGO), a finansiran od strane Evropske Unije, želimo uspostaviti prvi pametni grad u Crnoj Gori. Krajnji cilj je kreiranje Hub-a na otvorenom koji će mladim istraživačima omogućiti da rade i stvaraju na Cetinje, doprinoseći unapređenju kvaliteta života građana. Realizacija ovog projekta ne bi bila moguća bez podrške Prijestonice Cetinje na čemu im se iskreno zahvaljujem. Takođe, posebno vidim važnim unapređenje kulture sjećanja kao ključne komponente održivog razvoja. Veoma sam ponosan što i sam doprinosim tome prije svega kroz angažovanje od strane Crnogorske Akademije Nauka i Umjetnosti na izradi Leksikona zdravstva Crne Gore, kao i istraživanja koje sam sproveo tokom doktorskih studija a tiče se razvoja radiologije u Crnoj Gori, sa tehničkog aspekta. Čini mi veliku čast što će sprovedeno istraživanje biti predstavljeno u okviru naučne monografije koja će javnosti na vrlo prikladan način predstaviti događaje i ljude koji su dali nemerljiv doprinos uspostavljanju i razvoju jedne veoma važne grane medicine. Nadam se da ću u ovom svom nastojanju imati podršku mladih kako bismo zajedničkim snagama doprinijeli razvoju Cetinja i cijele Crne Gore.

M. Jovanović