Kad školski čas nije dovoljan: Da li je gradivo prilagođeno djeci?

Učenici danas satima uče, ponavljaju lekcije i traže pomoć roditelja, privatnih nastavnika, a sve češće i vještačke inteligencije. Kada ni poslije školskog časa gradivo nije jasno, nameće se pitanje da li je problem u načinu na koji djeca uče ili u gradivu koje nije prilagođeno njihovom uzrastu i mogućnostima.

Časovi se često završavaju bez dodatnih pitanja učenika, a onda ih kod kuće čekaju sati učenja, pomoć roditelja ili privatni časovi.

„Sa tatom učim matematiku, fiziku i engleski, zato što mi ti predmeti malo teže idu, ali uz objašnjenje savladam i to“, kazao je jedan od učenika za RTCG.

Drugi učenik kaže da, kada mu nešto nije jasno, traži pomoć na internetu ili putem onlajn časova.

„Skoro svaki predmet razumijem, samo mi malo nijesu jasne fizika i matematika. Iz matematike mi majka pomaže kada mi nešto nije jasno, a iz fizike idem na pripreme“, kazao je jedan od anketiranih učenika.

Neki se, međutim, sve češće oslanjaju na vještačku inteligenciju.

„Kad mi je nešto neshvatljivo, pokušavam da ga naučim napamet, ali ne mogu. Tad tražim pomoć vještačke inteligencije da mi prostim riječima objasni. Navikla sam tako da ne mogu da učim napamet, već sa razumijevanjem“, kazala je učenica.

Kada ni poslije školskog časa gradivo nije jasno, nameće se pitanje da li je problem samo u načinu na koji djeca uče ili i u onome što se od njih očekuje da nauče.

„Definitivno se mora učiti sa djecom. I učitelji i nastavnici se zaista trude da približe gradivo, ali gradivo prosto nije prilagođeno djeci. Onda su roditelji prinuđeni da sjednu sa njima i prelaze lekcije“, kazala je roditeljka Milena Marinović.

Pomoć roditelja nekada je neophodna, posebno kada dijete naiđe na gradivo koje ne razumije. Ipak, važno je da vremenom razvije samostalnost.

Pedagogica Marija Matković smatra da je pogrešno što se djeca često šalju na privatne časove, dok roditelji nerijetko rade domaće zadatke umjesto njih.

„Možda je najveća greška to što se djeca često šalju na neke privatne časove, uči se sa njima, rade se čak i domaći zadaci umjesto njih, što smatram veoma pogrešnim. Trebalo bi u tom pogledu iskoristiti potencijale škole koja organizuje časove dodatne i dopunske nastave, različite sekcije i vannastavne aktivnosti“, kazala je Matković za RTCG.

U porodici Stijepović četiri školarca postižu odlične rezultate, bez privatnih časova.

„Negdje u početku bilo je učenja uz pomoć roditelja i, naravno, učitelja i nastavnika. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, oni su se osamostalili i sada je njihov rad u kontinuitetu”, kazao je roditelj Milutin Stijepović.

Važno je da djeca nauče kako da uče, ističe pedagogica, a da to ne bude napamet.

„U suštini, savjet bi bio učenje sa razumijevanjem, pri čemu učenici razdvajaju bitno od nebitnog, sagledavaju jednu cjelinu, pa je razdvajaju na manje djelove. Takođe, ako imamo neka nabrajanja ili neke njima teže stvari, treba naći metod ili lakši način kako da to zapamtimo, a da to ne bude prosto reprodukovanje nekih sadržaja“, objasnila je Matković.

Jer cilj nije da djeca lekcije uče napamet, već da ih razumiju. Možda je zato vrijeme da se zapitamo šta treba mijenjati kako bi gradivo bilo prilagođeno mjeri djeteta, a ne da se dijete prilagođava gradivu.