„Sokolići” će 12. i 14. oktobra gostovati u Rumuniji. Prvi meč sa vršnjacima sa Karpata zakazan je od 13 časova, a drugi dva dana kasnije od 11 časova. Oba meča su na programu u Baftei.

Sokolići su sa istim rivalom igrali prije tačno mjesec dana na Sirenka kupu u Poljskoj, kada su pretrpjeli minimalan poraz (0:1).

Selektor Radovan Kavaja za pomenuti dvomeč pozvao 21 igrača.

Na spisku su: Golmani – Bogdan Borilović (Lovćen), Edin Lekić (Dečić). Odbrana – Aleksa Perišić (Budućnost), Emil Kujović (Karl Cajs Jena), Aleksandar Radulović (Stari aerodrom), Đorđe Fabris (Budva), Milorad Andrić (Kom), Lazar Popović (Budućnost), Novak Fatić (Budućnost), David Maraš (Zeta). Vezni red – Petar Ražnatović (Arsenal), Vuk Pavićević (Mladost Lob.bet), Veljko Mijović (Kom), Jovan Anđić (Budućnost). Napad – Matija Jovanović (Budućnost), Andrija Vukoje (Grbalj), Andrej Kartal (Rudar), Marko Glendža (Grbalj), Alan Kastrat (Vestčester), Kristijan Jovović (Legija Varšava) i Mark Đokaj (Dečić).

Izvor: Lobsport.me

Gradonačelnik Cetinja i funkcioner Socijaldemokratske partije (SDP) Nikola Đurašković reagovao je na izjavu predsjednika Skupštine Andrije Mandića i promjenu vizuelnog identiteta Skupštine. 

Đurašković je podsjetio daje Mandić “koliko juče Cetinje zvao malim selom ispod Lovćena“, a da današnjim performansom “pokušava još jednom poniziti Cetinjane i Crnogorce kreirajući Zetsku banovinu Karađorđevića kao logo Skupštine Crne Gore“.

Cetinje i Crna Gora su opstali, a nesrećna banovina nestala taman onako kako će nakon vanrednih parlamentarnih izbora Mandić letjeti iz fotelje predsjednika parlamenta. Njegova navodna ljubav prema Cetinja ista je kao ona koju su srpske okupacione snage Karađorđevića pokazivale prema Crnogorcima kada su aneksirale Crnu Goru i sveli je na sramnu banovinu ukidajući joj ime i Crnogorsku pravoslavnu crkvu Oslobodila se Crna Gora srpske okupacije, oslobodiće se i Mandića i njegovih sluga – zaključio je Đurašković.

Prijestonica Cetinje raspisala je Konkurs za dodjelu 18 stipendija za studijsku 2024/2025. godinu, saopšteno je iz gradske uprave.

Pravo na stipendiju imaju studenti primijenjenih osnovnih i akademskih osnovnih studija, specijalističkih, master i magistarskih studija  koji su najbolji na drugoj i narednim godinama studija, koji su položili ispite iz prethodne godine studija u visini od najmanje 90% ECTS kredita (evropski sistem transfera kredita) i postigli indeks uspjeha najmanje 9,00. Studenti sa invaliditetom (OSI populacija), korisnici prava iz oblasti socijalne i dječije zaštite i pripadnici manjinskih naroda takođe imaju pravo na stipendiju, nezavisno od starosne dobi i indeksa uspjeha – navodi se u saopštenju.

Stipendija se, kako dodaju, dodjeljuje za jednu studijsku godinu i isplaćivaće se u deset mjesečnih rata bez obaveze vraćanja.

Rok za podnošenje prijava je 15 dana od dana objavljivanja.

Prijave se  mogu podnijeti na šalterima Građanskog biroa Prijestonice Cetinje i putem pošte. Tekst Konkursa sa detaljnim informacijama kao i Obrazac prijave dostupni su  na sajtu Prijestonice, www.cetinje.me – saopšteno je iz Prijestonice Cetinje.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić predstavio je novi vizuelni identitet Skupštine Crne Gore sa zgradom nekadašnje Zetske banovine, navodeći da Cetinje zaslužuje da se jedna od najvažnijih istorijskih zgrada u tom gradu nađe na logu parlamenta.

Mandić je, na prvoj sjednici jesenjeg zasijedanja Skupštine na Cetinju, podsjetio da je danas 90 godina od ubistva kralja Aleksandra Karađorđevića koji je, kako je naveo, bio prva žrtva fašizma.

Aleksandar Karađorđević je velika istorijska ličnost, zaslužuje da mu ovdje na Cetinju pomenemo ime i kažemo da je bio prva žrtva fašizma – kazao je Mandić.

On je rekao da je, u skladu sa Poslovnikom, donio odluku o novom vizuelnom identitetu Skupštine, oličenom u objektu zgrade nekadašnje Zetske banovine u kojoj su se nalazile najvažnije institucije Republike Crne Gore.

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić pitao je Mandića na osnovu kojeg akta je odlučio da donese odluku o vizuelnom identitetu Skupštine, navodeći da je to još jedan nastavak zloupotrebe institucija.

Nikolić je naglasio da je Mandić o tome trebalo da razgovara sa poslanicima na kolegijumu i upozna ih sa idejom o izmjeni vizuelnog identiteta Skupštine.

Simbolika je jasna i zato se vi pozivate na Zetsku banovinu, na vrijeme kada je Crna Gora izgubila ime, dostojanstvo i dio svoje teritorije – rekao je Nikolić.

On je istakao da građani vide šta rade Mandić i parlamentarna većina koja, kako je naveo, dozvoljava hajdučiju i nasilje.

Prema riječima Nikolića, jasno je šta je osnovna ideja i vodilja i šta Mandić pokušava da uradi.

Vi pokušavate da preoblikujete karakter ove isntitucije, pa onda i države, ne bavite se vi slučajno ovim temema – kazao je Nikolić obraćajući se Mandiću.

Jasno je, kako je naveo Nikolić, da takvo ponašanje aminuje parlamentarna većina.

I zato vi gušite parlamentarnu većinu u tom zagrljaju, a građani to kažnjavaju – dodao je Nikolić.

Mandić je, pozivajući se na ovlašćenja Generalnog sekretara da predloži vizuelni identitet, kazao da možda imaju različite poglede na prošlost, ali da im je zajednički cilj da Crna Gora bude članica Evropske unije (EU).

On je istakao da je takvim logom želio da uvaži prijestonicu i zgradu u kojoj su donošene najvažnije odluke prije i poslije 1941. godine.

Mandić je kazao da nije važno kako će opozicija to da tumači i da izvlači zaključke, nego je važno da „ništa nije prekršeno“.

Poslanik Građanskog pokreta URA Filip Adžić kazao je da Mandić promoviše ljubav prema Cetinju, pozivajući se na ljude o kojima nijedan Cetinjanin ne misli pozitivno.

Ovo je provokacija i prekrajanje istorije – poručio je Adžić, dodajući da je dobro da građani Cetinja vide kakav je odnos parlamentarne većine prema Cetinju.

Poslanik DPS-a Oskar Huter rekao je da je poniženje za Prijestonicu da Mandić “sjedi ispred grba ispred kojeg sjedi“, dodajući da Cetinje zaslužuje da se nađe na simbolima Skupštine.

Kako je dodao, to ne mora biti zgrada Zetske banovine, već postoji veliki broj drugih objekata na Cetinju koji bi to mogli biti.

Izvor: Mina agencija

Iako je od 2007. godine i zvanično službeni jezik u Crnoj Gori, crnogorski je neprestano predmet rasprava, negiranja i osporavanja, unakrsnog proučavanja s namjerom da se primat prepusti srpskom u okviru koga je decenijama imao status dijalekatskog mlađeg brata, kao da se nije njime govorilo i prije i kao da se nije pisao od kraja 15. vijeka, kazano je na sinoć održanoj tribini „Crnogorski jezik kao ogledalo identiteta“ koja je održana u Matici crnogorskoj.

Tribina o crnogorskom jeziku ne bi posjedovala nivo aktuelnosti da se u prethodnom periodu unutar ustanova prosvjete, nauke i kulture, kao i medija, prije svega, jotovana varijanta namjenski izbjegavala, što se jedino može tumačiti kao provincijski otklon od vlastite tradicije, istakao je predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović.

U nedostatku nacionalne, odnosno državne strategije koja bi tretirala identitetska pitanja, crnogorski jezik je u kontinuitetu bio izložen javnom omalovažavanju od strane političkih i parapolitičkih organizacija iz zemlje i regiona, koje se uglavnom temeljilo na pseudonaučnim interpretacijama uz dozu usiljenog humora, poput onih skarednih objašnjenja da crnogorski jezik ima samo dva slova. Međutim, više zabrinjava od takvog eksplicitnog govora mržnje pasivan odnos nadležnih, Tužilaštva, Ombudsmana, Ministarstva za ljudska prava i drugih institucija koje nikada nijesu po službenoj dužnosti pokretale postupke povodom ovakvih pojava, što ujedno predstavlja derogiranje ustavno-pravnog poretka Crne Gore, pri čemu se toleriše šovinizam prema više od jedne trećine građana Crne Gore koji su na Popisu stanovništva iz 2011. godine označili crnogorski jezik kao maternji – rekao je Jovović i dodao da je glavni otpor bio i sada stanuje unutar institucija sistema koje svojim nečinjenjem kao da ispoljavaju intenciju da crnogorski jezik izgubi status službenog jezika, odnosno izvrše relativizaciju crnogorskog identiteta.

U tom pravcu stvorena je takva društvena klima u Crnoj Gori da svaka nacionalna zajednica apsolutizuje svoja politička prava i interese, a jedino je Crnogorcima namijenjena uloga čuvara takozvanog građanskog koncepta, zbog čega ćete u javnom diskursu rijetko čuti pridjevsku imenicu crnogorski, koja kod mnogih izaziva neki osjećaj nelagode, kao što smo takav slučaj mogli primjetiti, između ostalog, kod moguće najave preimenovanja RTCG-a u Crnogorsku Radio Televiziju – istakao je Jovović.

Podsjetio je i na inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredaba Zakona o obrazovanju i vaspitanju iz 2011. godine pred Ustavnim sudom koju je pokrenula Matica crnogorska glede naziva službenog jezika.

Iako je Ustavni sud uvažio argumentaciju Matice crnogorske u predmetnom slučaju, presuda je ostala mrtvo slovo na papiru, s obzirom da je nižim aktom od Ustava Crne Gore protivpravno preimenovan službeni jezik u nastavi pod nazivom crnogorsko-srpski; bosanski i hrvatski jezik i književnost – rekao je Jovović.

Lingvistkinja Sanja Orlandić sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost je istakla da negiranje jezičkog u jednu ruku predstavlja negiranje i nacionalnog identiteta. Ona je govorila o tezama negacije koje se vrlo lako mogu osporiti, ali koje zahvaljujući ogromnoj medijskoj podršci stižu do najširih slojeva društva i bivaju nekritički prihvatane.

Često čujemo u okviru negiranja da je crnogorski jezik politički jezik, a da ostali jezici to nijesu. Kad je riječ o standardnim jezicima, svaki standardni jezik na svijetu je politički jezik. Da nema te države i da nema te standardizacije tog jezika, on ne bi bio politički. Ne možemo braniti crnorski jezik govoreći da on nije politički – standardni crnogorski jezik jeste politički, ali isto tako standardni srpski jezik, standardni hrvatski jezik, standardni bosanski itd – rekla je Orlandić.

Podvukla je i da se često čuje da su u crnogorskom standardu izmišljena dva slova.

To je argument koji će koristiti ljudi pozivajući se na Vuka Karadžića koji je uspostavio azbuku u kojoj tih slova nema. To je apsurdno jer je Vuk, ako izuzmemo ideološko djelovanje i posmatranje svih štokavaca kao Srba, što je teza iz 19. vijeka koja je napuštena i danas je neprihvatljiva, Vuk je je foneme ś i ź zabilježio u svom prvom izdanju Srpskog rječnika iz 1818, godine. Vuk takođe koristi jotovane oblike do 1839. godine, ćerati, đevojka i slično, a zatim odustaje od njih jer ih na široj ijekavskoj teritoriji koju je obišao i za koju je standardizovao jezik nije našao – rekla je Orlandić i dodala da je Vuk koristio i dužu zamjeničko-pridjevsku varijantu, pa i u samom rječniku koristi „sa latinskijem i njemačkijem riječima“, no nju je nestandardnom proglasio Aleksandar Belić 1921. a zatim u pravopisu 1927.

Kako je koji pravopis srpskohrvatskog jezika izlazio, tako je određenu dijalekatsku osobinu, onu koja je bila zastupljena na crnogorskoj teritoriji ukidao, odnosno proglašavao je nestandardnom. Samim tim kroz cijeli školski sistem prve, a zatim i druge Jugoslavije, brojne osobine crnogorskog jezika su nestale. Nijesu nestale zato što su bile ružnije, zato što su bile nekulturne, već su nestale zato što su bile proglašene nestandardnim. A u tom tradicionalističkom pristupu jeziku standardni jezik postavljen je kao sredstvo moći koje treba da se koristi u svim mogućim prilikama – rekla je Orlandić i objasnila da su određeni oblici preživjeli do današnjeg dana, jer se oni mogu koristiti u medijima, administraciji i obrazovanju, a u svim drugim prilikama koristi se dijalekat.

Mi smo ubjeđivani da brojni oblici koje koristimo nijesu primjereni, da smo manje obrazovani ako ih koristimo, da smo seljaci… Čak su te kvalifikacije dolazile i od naučnika koji su porijeklom iz Crne Gore, a bavili su se srpskim jezikom u Srbiji – rekla je Orlandić.

Profesorica crnogorskog jezika i književnosti Snežana Vorotović se osvrnula na to kako je bilo biti u učionici u vrijeme kad je počelo korišćenje pravopisa i gramatike crnogorskog jezika prije 15 godina.

Kao što je društvo u tom trenutku bilo podijeljeno na nepomirljive pristalice ne više samo crnogorskog i srpskog jezika, već i među govornicima crnogorskog jezika na one koji su za jotovanu i na one druge koji su se zalagali za nejotovanu normu, i u škole se prenosi ista ta podjela. U uzavreloj političkoj atmosferi, kada su naše kolege ostajale bez posla, morali smo biti mađioničari i mudraci, majstori nekakvog balansa, da u tom oblaku negiranja ostanemo dosljedni svojim uvjerenjima, ali da pritom ne vršimo pritisak na učenike u smislu prihvatanja nove jezičke norme – rekla je Vorotović, te dodala da su jedino mogli da učenicima kroz književna djela crnogorskih autora dočaraju ljepote crnogorskog jezika.

Jezik je u krizi, naročito jotovana varijanta kad je korišćenje u medijima i književnosti u pitanju, rekao je književnik i televizijski autor Boris Đurović.

Problem je što jotovanje poprima obrise nekakvog nacionalizma, nekih desnih Crnogoraca, a sve „zahvaljujući“ političkoj klimi. Oblici poput đed, śekira i slično su u širokoj upotrebi i to za mene nijesu sinonimi za identitet, već je dio mene i nemam potrebu da to ističem – rekao je Đurović.

Takvom je viđenju, prema riječima Jovovića, doprinijelo sprovođenje kulturnog obrasca, pa samim tim i jezičke politike u skladu sa Đilasovom koncepcijom o crnogorskom nacionalnom pitanju iz 1945. godine.

O tome najbolje svjedoče rezultati Popisa stanovništva iz 2011. godine, a slične projekcije u pogledu maternjeg, kao crnogorskog jezika očekuju se  i sa Popisa stanovništva iz 2023. godine. Uvažavajući Đilasovo političko disidenstvo koje ga ga je učinilo velikim intelektualnim formatom, njegov koncept o crnogorskom nacionalnom pitanju je bio poguban za crnogorski identitet, pospješujući dualizam u crnogorskom nacionalnom biću – rekao je Jovovići dodao da  „kontinuitet vlasti i njenih dometa od 1945. do 2020. godine u oblasti rješavanja crnogorskog nacionalnog pitanja zahtijevaju sagledavanje društvenih procesa iz nedavne prošlosti i podnošenje bilansa za nezavidan status Crnogoraca, tj. njihove kulture i baštine ne samo u Crnoj Gori, već i u zemljama regiona.“

Vrijeme je pokazalo da se crnogorski nacionalni i državni identitet ne može braniti putem prevaziđenih koncepcija niti novim mantrama koje promovišu integracije bez subjektiviteta crnogorske kulture i duhovne zaostavštine naših predaka – zaključio je Jovović.

Izvor: Matica crnogorska

Situacija u Jablanici danas je mnogo bolja nego što su jučerašnje prognoze nagovještavale, saopštio je za Radio Cetinje rukovodilac crnogorskog tima za spašavanje Milan Radović.

Spasilački tim koji broji 32 člana, među kojima su i cetinjski vatrogasci-spasioci Igor Jovićević i Filip Latković, lociran je na Jablanici, kako bi pomogli stanovništvu nakon razornih poplava prošle sedmice koje su odnijele 19 života.

Nije pala ta količina kiše koja je bila najavljena, čak je i vedro vrijeme. Dva tima su jutros od osam časova raspoređena na terenu, jedan je u Donjoj Jablanici, a drugi u Buturović polju. To je jedan segment našeg tima za spašavanje na vodama. Situacija je kritična po pitanju mikrolokaliteta koje je ova poplava najviše pogodila, ali već se ovo sanira, teške mašine rade na terenu. Naši momci asistiraju u čišćenju, pregledaju teren, jer još se traga za šest osoba. Svima je želja da se one pronađu, da se makar dostojno sahrane – kazao je Radović.

Svi naši spasioci, kako ističe, psihofizički su dobro.

Rade sa drugim timovima zemalja iz okruženja Slovenije, Hrvatske i Srbije. Svi se mi međusobno poznajemo, sarađujemo, radimo. Ako može nešto biti pozitivno u ovoj priči to je naša međusobna saradnja koja je na visokom nivou. Naravno, i iz zemlje domaćina, koja je pogođena poplavama, čine sve da nam učine boravak ovdje što ugodnijim. Smješteni smo u Srednjoj stručnoj školi u Jablanici, gdje su uslovi, u svakom slučaju, mnogo bolji nego da smo smješteni u šatorima. Trude se svi, građanstvo je veoma zahvalno, imamo podršku svih relevantnih institucija iz Bosne i Hercegovine. Naša poruka bi bila: među zemljama iz regiona nema granica kad su nesreće u pitanju. Sarađujemo, radimo, trudimo se koliko je to moguće u ovako teškim uslovima da se pronađu nestale osobe – kazao je Radović Radio Cetinju.

Budući da su teške mašine uveliko angažovane na raščišćavanju terena postoje, kako je dodao, indicije da bi se naši spasioci mogli već sjutra vratiti u Crnu Goru.

To ćemo saznati poslijepodne na sastanku tim lidera iz ove četiri zemlje. Mi smo, u svakom slučaju tu dok postoji potreba za angažovanjem naših timova – naglasio je Radović.    

Crna Gora je uputila u BiH spasilačku ekipu koja broji 32 člana kako bi pomogli stanovništvu u pronalasku nestalih i otklanjanju posledica katastrofalnih poplava.

U spasilačkom timu su mahom vatrogasci i spasioci iz 10 crnogorskih opština, pripadnici Crvenog krsta i Direktorata za zaštitu i spašavanja.

M. Sekulić