Djecu treba motivisati da se bave muzikom. Ne moraju svi biti profesionalni umjetnici, ali je jako važno opšte obrazovanje i kultura. To je neophodno i za druženje, okruženje, za psiho-fizički razvoj djeteta. Uz sport, umjetnost je disciplina koja uvodi red u čitav sistem i traži jednu posvećenost, ozbiljnost, poručila je gostujući u emisiji “Art info” flautistkinja i profesorica kamerne muzike na Muzičkoj akademiji na Cetinju Žana Lekić.
Ona je bila među mentorima 12. Ljetnjeg kampa za kamernu muziku, koji je ove godine okupio 55 muzičara, pijanista, gudača i duvača, različitih generacija, uglavnom mladih iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, kao i iz Njemačke, Ukrajine, Kazahstana i Japana.
Ovaj kamp je bio najbrojniji do sada, pedeset pet kandidata različitog uzrasta, različitih instrumenata, kombinovani u vrlo raznolike ansamble, bogat repertoar i skoro trideset kamernih ansambala vrlo različitih formacija. Imali smo polaznike od najmlađeg uzrasta, od dvanaest godina, malo smo pomjerili starosnu granicu jer je bilo divnih kandidata i nijesmo imali srca da ih odbijemo. Oni su jako željeli da budu na Kampu što je nama posebno drago, jer na taj način odgajamo nove generacije mladih muzičara, učimo ih nekim novim vrijednostima, malo drugačijim od svega onoga što nam stvarnost pruža – kazala je Radio Cetinju profesorica muzike.
Tokom sedmodnevnog boravka na Ivanovim Koritima polaznici Ljetnjeg kampa za kamernu muziku su usavršavali svoje programe kroz saradnju sa mentorima, među kojima su, pored naše sagovornice, bili i proslavljeni violinista Sreten Krstić, violončelista Dmitrij Prokofjev, docent na Muzičkoj akademiji u Sarajevu Marko Simović, profesorica kamerne muzike na Muzičkoj akademiji na Cetinju, pijanistkinja Nataša Popović, klarinetista i profesor na FMU u Beogradu Veljko Klenkovski, oboista i profesor na nekoliko državnih konzervatorijuma u sjevernoj Italiji Stefano Vecani, te violista Petar Obradović i kontrabasistkinja Ana Zvicer, članovi Crnogorskog simfonijskog orkestra.
Ja sam dio tima od 2015. godine i nekako sam se srodila s njima. Ekipa se neznatno mijenja, uvijek dobijemo nekog novog mentora, uglavnom zbog zauzetosti nekog od ekipe iz starog sastava dođe do neke promjene, ali čini mi se da sam postala dio tog kostura koji će godinama raditi, odnosno koliko to uslovi budu dozvoljavali a ja se nadam da će to trajati – kazala je Lekić.
Nosilac projekta i glavni organizator Ljetnjeg kampa za kamernu muziku su Glavni grad Podgorica i Kulturno-informativni centar ”Budo Tomović“, a realizuje se uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Sekretarijata za kulturu Glavnog grada i Ambasade SR Njemačke u Crnoj Gori i Turističke organizacije Cetinje. Prijatelji Ljetnjeg kampa za kamernu muziku su Umjetnička škola za muziku i balet “Vasa Pavić”, Podgorica i JU “Lovćen-Bečići”, Cetinje.
Kamp je, kako ističe Lekić, jedinstven u regionu.
Krivac za ovaj kamp, idejni tvorac i organizator je teoretičarka muzike Maja Popović. Kamp je prvo počeo kao pilot projekat, međutim sad je nezaustavljiv. Cijela ideja i koncept je vrlo originalan.Kamp nema ograničenja u smislu starosne granice, ali isto tako i profesionalnog nivoa i po tome je jedinstven u regionu. Uglavnom svi kampovi koji se dešavaju, umjetnički i muzički, tiču se solo instrumenta, a kamerna muzika je kao sekundarna, usputno se uvijek radi. Specifičnost ovoga kampa ogleda se upravo u tome što se bavi isključivo kamernom muzikom. Naravno prožimaju se i solo aktivnosti sa pedagozima, jer uvijek postoje neke nedoumice koje treba razriješiti – kazala je Lekić.
Kamerna muzika je, kako ističe, neodvojivi dio svakog solističkog izvođaštva, repertoara svakog umjetnika.
Često govorim o tome da ustvari svi veliki umjetnici, koji imaju ozbiljne karijere, uvijek utočište pronađu u nekom kamernom ansamblu, jer to je njima zaista pravi užitak. Kamerna muzika nas uči nekoj novoj disciplini koja je inspirativna, puno nam lekcija daje u tom samom procesu rada i vrlo je ljekovita i djelotvorna, kako za najmlađe uzraste tako i za ove koji su potpuno afirmisani – poručuje Lekić.
Na Ljetnjem kampu je oformljeno 30 kamernih sastava, od dua, trija, kvarteta i kvinteta do hora flauta i kamernog gudačkog orkestra.
Bilo je jedanaest flauta ovoga puta. To je rekordan broj i ja sam uspjela po prvi put da napravim hor flauta, jedan ansambl od 10-11 izvođača. Izveli smo jedan stav baroknog koncerta, sve flaute su nastupile i zaista je bilo sjajno – pohvalila se Lekić Radio Cetinju.
Priča o Ljetnjem kampu kamerne muzike, kako ističe, nije samo reklama, promocija sponzora, institucija kulture koje ga podržavaju, već je i priča za roditelje.
Oni su takođe naša ciljna grupa, jer mogu motivisati svoju djecu da budu dio Kampa. Nije samo edukacija u pitanju, koja je na Kampu drugačija, na drugačijem nivou, drugačiji je plan rada i organizacija, već i samo druženje, upoznavanje, slušanje nove muzike, razmjena iskustava, prožimanje različitih talenata. Tu se zaista rađaju nova prijateljstva. Imamo djecu koja dolaze iz Trebinja, Sarajeva, akademce koji su završili studije, da ne govorimo o našim crnogorskim mladim muzičarima koji studiraju u Beču, Roterdamu, Londonu, a koji su takođe bili na Kampu. To je jedna ozbiljna priča koja daje rezultate i nama je to najbolja reklama – istakla je Lekić.
Ona se posebno zahvalila Odmaralištu “Lovćen-Bečići“ koje je, kako je istakla, stipendiralo mlade muzičare sa Cetinja.
To je zaista jedan veliki potez, vrlo je značajno da se podrže mladi cetinjski muzičari, da se motivišu da se bave, lijepim kreativnim stvarima – istakla je Lekić.
Ona primjećuje da se iz godine u godinu polako mijenja odnos prema klasičnoj muzici.
Mijenjaju se navike i u tome je višestruki značaj ovih događaja, ne samo puki koncerti koji će se završiti fenomenalnim izvedbama, odličnim reperoarom nego upravo cijela priprema, sve to što se ne vidi u prvom trenutku. Mijenjanje naših navika, usvajanje svega onoga što je dobro, prihvatanje onoga što nam se dopada i odbijanje onoga što nam se ne sviđa, upravo u tome je značaj ovakvih manifestacija – istakla je Lekić.
Formiranjem Crnogorskog simfonijskog orkestra, kako primjećuje, Crna Gora je dobila ozbiljnu publiku klasične muzike, naviknutu na različite žanrove.
Ona nikada nije bila mnogobrojna, ali vidite i ljude različitih interesovanja, dođu iz radoznalosti da vide što se tu dešava. Imamo i puno stranaca u publici jer oni imaju drugačije navike, ali imamo i naše uvažene Cetinjane koji nas redovno prate. Mi već imamo svoju dobru, poštovanu publiku – naglasila je Lekić.
Crna Gora je malo tržište ali svi muzičari, kako navodi Lekić, imaju prostora za sebe.
Ono što je dobro i kvalitetno uvijek nađe put, samo je pitanje koliko smo posvećeni tome što radimo. Ako radite na sebi, bavite se sobom kontinuirano, mislim da je rezultat neminovan, bez obzira na razne promjene u društvu, tranzicije. Ja tu vrstu straha ne poznajem, jer moja najbolja preporuka je moje znanje i rezultati koje imam. Nas umjetnike motiviše želja, rad i volja, samim tim onda ne izostaje kvalitet. Imamo prostora da provjerimo svoje znanje, svoje umijeće i vještine. Muzička akademija je prilično otvorena u ERASMUS konkursima, raznoraznim programima i onda prosto vidite te reakcije koje se ne mogu sakriti ili odglumiti. Imamo i povratnu reakciju kada nam dođu kolege pa čuju naše studente, tada vidite njihovo zadovoljstvo. Njihovi studenti žele da dođu na neke radionice ili master classove kod nas i sve te razmjene, otvaranje vrata i prostora su nama pokazatelj da dobro radimo svoj posao – ističe Lekić.
To što je Crna Gora mali geografski prostor, kako dodaje, nije mjerilo našega znanja i kvaliteta.
Važno je istaći da su svi naši studenti, koji studiraju vani, pripremani ovdje u našem obrazovnom sistemu sa našim profesorima. Snimke koje su slali radili su naši profesori sa njima. To vam je takođe pokazatelj i mjerilo kvaliteta, djeca koja su položila ispite na velikim akademijama imala su od koga šta da nauče -naglasila je Lekić.
U ovom savremenom trenutku različiti su oblici približavanja publici.
Muzika je umjetnost koja najbrže dopire do publike, do osobe. Pozorište i likovna umjetnost nijesu u svakom trenutku dostupni, zavisi na šta ko reaguje, ali muzika je nekako najprisutnija. Imamo tu privilegiju na najprije dođemo do publike. Muzika je prisutna i u predstavama, i u filmovima, kroz neke izložbe, razne performanse, uvijek smo tu negdje pa nam je možda i odgovornost veća, zato moramo brižljivo birati sadržaje kojima se bavimo – objasnila je Lekić.
Ova flautistkinja sada aktivno svira u triju Ardor, koji pored nje čine pijanistkinja Nataša Popović i čelista Mladen Popović. Pored nastupa koje su u minulom periodu imali u Crnoj Gori, trio planira nastupe i u regionu, za početak najvjerovatnije u Beogradu, ali za sada ne mogu potvrditi gdje će nastupiti u inostranstvu, jer su, kako objašnjava Lekić, pregovori još u toku. Ona je, za Radio Cetinje, najavila i projekat na kojem ozbiljno rade – autorsko veče profesora Senada Gačevića.
M. Sekulić