LjK: Utvrditi jesu li pacijentkinje prije intervencija bile obaviještene da Kušnereva nema licencu za rad

Ljekarska komora Crne Gore najoštrije je osudila, kako su kazali, pokušaj da se slučaj Julije Kušnereve i spornog preparata botulinskog toksina svede na administrativne propuste i nedostatak dokaza da je preparat bio štetan, poručujući da je Kušnereva svjesno pružala zdravstvene usluge bez licence, dok je pacijentkinjama, prema njihovim tvrdnjama, ubrizgavan preparat nezakonito unesen u Crnu Goru i nabavljen van kontrolisanog lanca distribucije, bez pouzdanih dokaza o njegovom porijeklu, autentičnosti i ispravnosti.

Iz Komore su saopštili i da je, prema njihovom stavu, pogrešno poistovjećivati priznatu inostranu diplomu sa pravom na rad u Crnoj Gori, kao i da činjenica da nije laboratorijski dokazano da je sporni preparat bio štetan ne može predstavljati dokaz da je bio bezbjedan.

“Licenca nije birokratska formalnost. Kontrolisani lanac nabavke lijeka nije suvišna procedura. Pacijent nije sredstvo za provjeravanje da li je preparat ispravan, a ljudsko tijelo nije prostor za eksperiment radi privatne zarade”, poručili su iz Komore.

Reagovali su nakon što je Osnovni sud u Podgorici odbio predloge Osnovnog državnog tužilaštva za određivanje mjera nadzora Draženu Lakićeviću i Kušnerevoj.

Sud je u rješenju koje se odnosi na Kušnerevu naveo da nema osnovane sumnje da je počinila krivično djelo nadriljekarstvo, obrazlažući da ona ima završeni medicinski fakultet i diplomu ljekara priznatu u Crnoj Gori. U slučaju Lakićevića, sud je naveo da u spisima nema dokaza da je proizvod koji je prodavao bio škodljiv za zdravlje, niti dokaza do stepena osnovane sumnje da je imao umišljaj u tom pravcu.

Iz Ljekarske komore tvrde da priznanje strane diplome ne predstavlja licencu za rad.

“Priznavanje strane diplome potvrđuje postojanje obrazovne isprave i stečenog nivoa obrazovanja, ali ne zamjenjuje izjednačavanje stručne kvalifikacije, eventualne dopunske ispite, stručni ispit, propisano poznavanje crnogorskog jezika i licencu nadležne komore”, navodi se u saopštenju koje potpisuje predsjednica Komore Žanka Cerović.

Komora je ranije “Vijestima” saopštila da Kušnerevoj nikada nije izdala licencu za rad, niti da je ona podnosila zahtjev za njeno izdavanje.

U novom reagovanju navode da Kušnereva može imati diplomu i zvanje stečeno u drugoj državi, ali tvrde da u vrijeme spornih intervencija nije bila licencirani doktor medicine ovlašćen za neposredan rad sa pacijentima u Crnoj Gori.

“Čak i ako postojanje diplome može biti značajno za usku krivičnopravnu kvalifikaciju nadriljekarstva, ono njen rad ne čini ni zakonitim, ni dozvoljenim, ni bezbjednim”, ocijenili su iz Komore.

Tvrde da je Kušnereva, kao osoba sa medicinskim obrazovanjem, morala znati da bez licence nema pravo da obavlja medicinske intervencije, ali da je, uprkos tome, odlučila da radi.

“Svako pojedinačno ubrizgavanje bilo je nova i svjesna odluka da se postupi mimo sistema zdravstvene zaštite i njegovih osnovnih mehanizama kontrole”, smatraju u Komori.

“Lično uvjerenje nije laboratorijska analiza”

Komora se osvrnula i na način na koji je preparat nabavljan.

Prema rješenju Osnovnog suda, Lakićević je u odbrani naveo da je kutije “Dysport botoxa” nabavljao od muškarca iz Albanije ili sa Kosova, koji mu ih je dostavljao preko vozača autobusa, a jednom i taksijem. Kazao je i da je znao da nema dozvolu za prodaju botoksa, da nije znao da li je proizvod originalan, ali da je očekivao da ga Kušnereva provjeri i da mu je ona kasnije rekla da je preparat “dobar i originalan”.

Iz Komore pitaju na osnovu čega je takva tvrdnja mogla biti iznesena ukoliko nije postojala dokumentacija koja bi omogućila stručnu i institucionalnu provjeru.

“Lično uvjerenje nije laboratorijska analiza, a izgovorena tvrdnja da je neki preparat originalan ne može zamijeniti dokaz o njegovom porijeklu i ispravnosti”, naveli su.

Tvrde da je Kušnereva znala da preparat nije nabavljan od ovlašćenog uvoznika, apoteke ili registrovanog distributera i smatraju da, kao medicinski obrazovana osoba, nije mogla da ne zna da u takvim okolnostima nema pouzdane garancije porijekla, autentičnosti, sastava, broja serije, načina transporta, uslova čuvanja i ispravnosti preparata. Motiv bila zarada

Iz Komore su ocijenili i da je motiv takvog postupanja bila zarada, navodeći da nije bila riječ o pružanju hitne medicinske pomoći niti o stanju medicinske nužde, već o komercijalnim estetskim intervencijama.

“Korist je bila njena, dok su rizik snosile pacijentkinje, a nakon pojave komplikacija i javni zdravstveni sistem”, tvrde iz Komore.

Ocijenili su da su “propisi, licenca, kontrolisana nabavka lijeka i bezbjednost pacijentkinja potisnuti radi profita” i da se zbog toga, prema njihovom stavu, slučaj ne može predstavljati kao obična nepažnja ili administrativni previd.

Komora smatra i da je potrebno utvrditi jesu li pacijentkinje prije intervencija bile obaviještene da Kušnereva nema licencu za rad u Crnoj Gori i da preparat nije nabavljen kroz zakoniti lanac distribucije.

Ukoliko te informacije nijesu saopštene, smatraju u Komori, postavlja se pitanje da li je mogao postojati potpun i informisani pristanak pacijentkinja.

“Nedostatak dokaza o štetnosti nije dokaz bezbjednosti”

Posebno su kritikovali dio obrazloženja prema kojem nema dokaza da je preparat bio škodljiv.

Institut za ljekove i medicinska sredstva (CInMED) ranije je saopštio da nije imao potvrđene podatke o tačnom identitetu preparata, broju serije, porijeklu, načinu nabavke i uslovima čuvanja i primjene, zbog čega se nije moglo potvrditi da je riječ o lijeku Dysport, ali ni utvrditi da li je preparat falsifikovan.

Iz Komore tvrde da se takav nalaz ne može tumačiti kao dokaz bezbjednosti preparata.

“Naprotiv, on potvrđuje potpuni gubitak sljedivosti preparata. Kada se ne zna šta je ubrizgano pacijentkinjama, odakle potiče i kako je čuvano, ne može se razumno tvrditi da rizik nije postojao samo zato što štetnost proizvoda nije laboratorijski dokazana”, saopštili su.

Poručili su da se “odsustvo dokaza o identitetu i ispravnosti preparata ne smije pretvoriti u pretpostavku njegove bezbjednosti”.

Komora smatra i da odgovornost osobe koja je nabavljala preparat zahtijeva ozbiljno razmatranje, navodeći da je, prema javno dostupnim podacima, preparat nabavljan od osobe iz Albanije ili sa Kosova, dopreman autobusom, odnosno jednom prilikom taksijem, i preprodavan iako nabavljač nije imao dozvolu za promet.

“Nije potrebno ni medicinsko, ni pravno obrazovanje da bi svakom razumnom čovjeku bilo jasno da lijek nabavljen od nepouzdanog izvora, po principu “iz ruke u ruku”, bez računa, dokumentacije, ovlašćenog uvoznika i kontrolisanih uslova transporta i čuvanja, predstavlja ozbiljan rizik”, saopštili su iz Komore.

Ne prejudiciraju krivičnu odgovornost

Komora je kritikovala i zaključivanje o nepostojanju umišljaja, tvrdeći da su okolnosti nabavke i primjene preparata morale biti predmet ozbiljne ocjene.

Naveli su da za profesionalnu i javnozdravstvenu osudu, prema njihovom mišljenju, nije potrebno dokazati da su učesnici željeli da kod pacijentkinja nastupe zdravstvene posljedice.

“Suština je u tome što su znali za okolnosti u kojima postupaju i, uprkos očiglednom riziku, nastavili sa nabavkom, prodajom i primjenom preparata. Takve okolnosti zahtijevaju ozbiljnu ocjenu svijesti o riziku i pristajanja na taj rizik, a ne njegovo unaprijed relativizovanje”, navodi se u saopštenju.

Iz Komore su naglasili da u predmetu nije donesena konačna odluka i da ne prejudiciraju konačnu krivičnu odgovornost, o kojoj, kako su naveli, odlučuju nadležni organi.

Ipak, smatraju da se dosadašnjim tumačenjem činjenica može poslati “izuzetno opasna poruka” da se strana diploma može poistovjetiti sa pravom na rad i da se lijek može nabavljati mimo ovlašćenih kanala ukoliko naknadno nije dokazano da je štetan.

“Pretpostavka nevinosti nije pretpostavka bezbjednosti”, poručili su iz Ljekarske komore.

Dodali su i da pravosudni sistem koji ove činjenice ne cijeni potpuno, ozbiljno i u njihovoj međusobnoj vezi rizikuje da očigledno opasno ponašanje pretvori u prihvatljiv obrazac i da, kako navode, umjesto zaštite pacijenata, pruži opravdanje onima koji su njihovo zdravlje podredili zaradi.

Na kraju su ocijenili da svako ko je učestvovao u nabavci, prodaji i primjeni preparata treba da odgovara u skladu sa svojom ulogom, ali su ponovili da konačnu krivičnu odgovornost utvrđuju nadležni pravosudni organi.

Pacijentkinje koje su nakon primjene botulinskog toksina hospitalizovane u Kliničkom centru Crne Gore bile su, prema posljednjim informacijama Ministarstva zdravlja, stabilnog zdravstvenog stanja i nijesu bile vitalno ugrožene. Ministarstvo je ranije saopštilo da su kod dvije pacijentkinje, starosti 46 i 26 godina, utvrđeni simptomi koji odgovaraju botulizmu, među kojima su mišićna slabost i otežano gutanje.

Izvor: Vijesti