
ilustracija (Foto: Pixabay.com)
Naporan rad, zapostavljanje ličnih i porodičnih obaveza, prekovremeno ostajanje na poslu, svakodnevni pritisak, razlozi su zašto radnici u nekom trenutku jednostavno „pregore“. Većina njih kada dođe u tu fazu nije spremna da da otkaz ili pokaže nezadovoljstvo kod poslodavca. U svijetu je zavladao trend „tihi otkaz“, a postoje naznake da je stigao i na Balkan. Uostalom, kod nas je već poznata izreka “Niko ne može da me plati toliko malo, koliko malo ja mogu da radim”.
Radnik koji se odluči za “tihi otkaz” ulaže onoliko truda na poslu koliko je potrebno za korektno odrađivanje radnih zadataka. On ne želi da napusti posao, ali minimalno radi.
Upitno je kako je nedavno povećanje plata u Crnoj Gori uticalo na produktivnost radnika. Pristupaju li poslu sa više elana i želje za boljim rezultatima ili je to prouzrokovalo da se opuste i nastave da rade istim intezitetom ili čak manjim. Iz Unije poslodavaca Crne Gore su nam kazali da u komunikaciji sa poslodavcima nijesu registrovali bitan napredak kod zaposlenih uprkos povećanju zarada.
“Nažalost, nemamo ‘svježe’ i egzaktne podatke o uticaju nedavnog povećanja zarada na produktivnost, a kroz komunikaciju sa poslodavcima nijesmo registrovali bitan napredak kada je ona u pitanju”, kazali su iz UPCG.
U Crnoj Gori postoji prostor da zaposleni pokažu veću posvećenost na radnom mjestu
“Trud i posvećenost poslu je subjektivni odnos svakog pojedinačnog zaposlenog prema radu, radnom mjestu i radnim obavezama pa je iz tog razloga veoma teško davati generalne ocjene stanja kada je odnos zaposlenih u pitanju. Ipak, ako bi morali izraziti generalnu percepciju poslodavaca u Crnoj Gori po ovom pitanju onda možemo kazati da ona više ide u smjeru da postoji prostor da zaposleni pokažu veću posvećenost i motivisanost na radnom mjestu, što bi u krajnjem dovelo do niza pozitivnih i međusobno povezanih efekata”, poručuju iz UPCG.
Ističu da bi pogrešno bilo povezati demotivisanost radnika samo sa zaradama.
“Naime, pored nivoa zarada, ispravno bi bilo produktivnost i motivisanost zaposlenih za rad povezati sa stanjem u privredi, tržištem rada, mentalitetom, usklađenošću obrazovnih profila građana sa potrebama tržišta rada i drugim parametrima”, objašnjavaju iz UPCG.
U Sindikatu medija smatraju da su u našoj zemlji na cijeni neki kriterijumi koji nemaju puno veze sa vještinama i znanjem, te da to prirodno ima veliki uticaj i na produktivnost radnika.
“U klijentelistički orjentisanom društvu, kakvo je crnogorsko, nije ni za očekivati da na tržištu rada imamo meritokratiju. Potpuno smo se srodili sa činjenicom da za dobro radno mjesto, ili radno mjesto uopšte, morate nekoga da ‘poznajete’ “, kazao je Dražen Đurašković iz Sindikata medija.
U tako postavljenom sistemu, teško je, kako ističe, za očekivati od zaposlenih da daju svoj maksimalni doprinos, koriste svoj intelekt, znanje i umijeće.
Kaže da je sistem nagrađivanja zaposlenih često netransparentan i bez unaprijed utvrđenih pravila, pa kod zaposlenih ne uliva povjerenje da njihov nadređeni može i primijetiti njihov trud i zalaganje.
“Iako je u svijetu aktuelno osvajanje novih radničkih prava, kod nas izgleda da kriza nikad nije ni prošla, te da smo zaokupljeni našim osobenostima, preskočili brojne stepenice u tom razvoju. Očiti primjer za to jeste štrajk kolega i koleginica iz Crnogorskog telekoma koji traje već tri mjeseca. Da li možete da zamislite takav štrajk u Njemačkoj, odakle i dolazi vlasnik?!”, poručio je Đurašković.
Zbog toga je, kaže, jako teško govoriti o trendovima i njihovoj refleksiji u Crnoj Gori.
“Ljudi koji reaguju na ovakve anomalije sve su rjeđi, pa je ovo postalo naše “novo-staro normalno”. Svi smo imali kolegu ili koleginicu, kome/kojoj je “moglo biti” da ništa ne radi jer ga/je doveo “taj i taj”, pa na neviđeno mogu da tvrdim da je rijetko ko nešto uradio povodom toga”, kazao je Đurašković i dodao: “Ako svemu tome dodamo prilično niska primanja za većinu profesija, pravo je čudo što određene grane privrede i državne službe i dalje rade”.
Poslodavci da shvate da su njihov najveći kapital radnici, da zapošljavaju i daju prilike za napredovanja
Đurašković navodi da začarani krug možemo zatvoriti jedino kada poslodavci, sa jedne strane, shvate da su njihov najveći kapital radnici, te da, u skladu sa tim, zapošljavaju i daju prilike za napredovanja, a zaposleni, sa druge strane, budu zainteresovaniji i agilniji u ispunjavanju obaveza i zaštiti svojih prava.
Mladi se nalaze u najnezahvalnijoj poziciji, od njih se očekuje da vladaju svim zadacima bez obzira na prethodno (ne)iskustvo. Prinuđeni da savladaju sve u što kraćem roku, postaju demotivisani da predlažu svoje ideje i povećaju produktivnost.
Đurašković kaže da se od mladih nerijetko traži nemoguće da bi uopšte i dobili priliku za zaposlenje.
“Poslodavci često nisu ni zainteresovani za dodatnu edukaciju i usavršavanje kadra, već očekuju da mlada osoba danom zasnivanja radnog odnosa ovlada svim potrebnim vještinama za njegovo obavljanje”, istakao je on.
Četvorodnevna radna nedjelja dala rezlutate
U Velikoj Britaniji organizovana je proba četvorodnevne radne nedjelje, koja je pokazala da će ogromna većina od 61 preduzeća koja su od juna do decembra učestvovale u eksperimentu, nastaviti s kraćom radnom nedjeljom, jer je većina zaposlenih manje pod stresom i bolje se osjeća pošto su im rad i život uravnoteženiji.
Ove probe su pokazale da su radnici produktivniji i fokusiraniji na posao koji obavljaju.
Uz to, u preduzećima koja su učestvovala u istraživanju, vjerovatnoća da zaposleni daju otkaz je opala za 57 odsto u odnosu na isti period godinu dana ranije, a bolovanja je bilo manje za 65 odsto.
Čak 92 odsto preduzeća koja su isprobala četvorodnevnu radnu nedjelju kaže da će tako i dalje raditi, a 30 odsto da su odlučili da je to trajna promjena – ne vraćaju se na petodnevnu.
Za bolji odnos prema radu što podrazumijeva sa jedne strane veće zalaganje radnika, ali i sposobnost poslodavaca da prepoznaju posvećenost poslu koju radnik pokazuje, očigledno su pravo rješenje za popravljanje produktivnosti i položaja radnika. Jasno je koliko je to težak posao u zemlji u kojoj se jedna od agencija za zapošljavanje zove “Preko veze”.
IZVOR: RTCG
Beograd se danas, na dan protesta, opisuje kao bure baruta, ali je jednako važno kako će predsjednik Srbije reagovati i danas i sjutra, ocjenjuje Brent Sadler u autorskom tekstu za današnji Gardijan dodajući da je u atmosferi gnijeva zbog nefunkcionalne politike i optužbi za korupciju Aleksandar Vučić pod lupom, kako u Srbiji tako i u inostranstvu.
Sa ulica Beograda postalo je nemoguće ignorisati pukotine u autoritarnoj vlasti predsjednika Aleksandra Vučića. Nakon više od četiri mjeseca uglavnom mirnih protesta koje predvode studenti, frustracija zbog režima dostigla je tačku ključanja, piše autor.
Opisujući kako se Srbija sprema za masovni antivladin protest, dok se hiljade studenata i građana okupljaju kako bi izrazili nezadovoljstvo vlašću Sadler dodaje da mnogi građani opisuju srpsku prijestonicu kao grad “pod opsadom”, dok vlasti sprovode drastične mjere za koje kritičari tvrde da su smišljene kako bi zastrašile ljude i spriječile ih da prisustvuju demonstracijama.
Državna željeznička kompanija, Srbija Voz, iznenada je obustavila sve međugradske vozove, navodeći anonimne prijetnje bombom kao zvaničan razlog. Takođe, izvještava se o otkazivanju međugradskih autobusa ka Beogradu, pa čak i govorka da su traktori i kamioni postavljeni kao barikade na ključnim putevima koji vode u glavni grad, piše autor i dodaje da su te neviđene mjere izazvale kritike, jer mnogi smatraju da vlast faktički zatvara Beograd kako bi ugušila protestni pokret.
Uprkos ovim naporima, konvoji studenata i pristalica iz cijele Srbije pronalaze alternativne načine da stignu u Beograd. Mnoge grupe, nezaplašene taktikom vlasti, krenule su na put danima unaprijed, pješice ili biciklom, odlučne da budu dio onoga što smatraju istorijskim skupom.
Istovremeno, zapadni diplomati pozivaju srpske vlasti da osiguraju mirno održavanje protesta i bezbjednost učesnika, upozoravajući da bi svaki pokušaj gušenja demonstracija mogao da eskalira tenzije na domaćem i međunarodnom planu.
U oštroj suprotnosti sa apelima diplomata za smirivanje situacije, Vučić i njegova vlada današnji protest predstavljaju kao bure baruta koje samo što ne eksplodira. Već danima zvaničnici prijeteći upozoravaju da su sukobi neizbježni, pa čak i sugerišu da bi demonstranti mogli napasti policiju ili pokušati nasilno da upadnu u parlament.
Ovo neprekidno ponavljanje alarmantne retorike vlast koristi kao opravdanje za oštar odgovor, uz masovno prisustvo policije i unaprijed planirane bezbjednosne mjere širom Beograda. Ove akcije ne samo da podižu tenzije, već i šalju jasnu poruku zastrašivanja, predstavljajući demonstrante kao prijetnju nacionalnoj stabilnosti, dok istovremeno jačaju narativ vlasti o kontroli.
Okidač za sve ovo bio je smrtonosno urušavanje betonske nadstrešnice na renoviranoj glavnoj željezničkoj stanici u Novom Sadu, gdje je krajem prošle godine stradalo 15 ljudi, piše Sadler i dodaje da je to pokrenulo masovne proteste širom Srbije, postavši simbol nečeg mnogo dubljeg: sistema u kojem su korupcija, neefikasnost i političko podobništvo duboko ukorijenjeni.
Iako je tvrdnje o raširenoj korupciji često teško u potpunosti dokazati kritičari ukazuju na netransparentne državne ugovore, političko pokroviteljstvo i nedostatak odgovornosti kao zabrinjavajuće pokazatelje. Pravosuđe se smatra kompromitovanim, mediji su pod stalnim napadima, a civilno društvo trpi pritiske. U takvom okruženju, protesti više nisu samo reakcija na pojedinačne probleme – oni predstavljaju očajnički poziv za budućnost oslobođenu stega autokrata i njihovih saveznika, ocjenjuje se.
Neočekivani talas studentskog nezadovoljstva ne odnosi se samo na jedan incident – on odražava duboku frustraciju generacije koja se osjeća napušteno i iznevjereno od strane iste političke elite koja predugo drži vlast. Ono čemu sada svjedočimo jeste do sada neviđeni pokret opozicije novog doba, pojačan kreativnim korišćenjem društvenih mreža koji brzo širi svoj uticaj kroz gradove i sela Srbije, piše Sadler.
Obim i istrajnost ovih protesta znak su da se zemlja nalazi na prekretnici, s Vučićem, nekada smatranim nedodirljivim, koji se sada suočava s istinskim izazovom svojoj vlasti. Ipak, uprkos širokom nezadovoljstvu, Zapad nastavlja da održava odnose sa kontroverznim srpskim liderom pod izgovorom održavanja Srbije na putu ka EU.
I vjerovatno s razlogom, piše Sadler. Koliko god Vučićeva vladavina imala nedostataka, ne postoji jasna ili održiva alternativa ukoliko bi njegova vlast oslabila. Politička opozicija je rascjepkana, često više usredsređena na međusobne sukobe nego na predstavljanje jedinstvene vizije za budućnost.
Ipak, EU nastavlja da sarađuje s Vučićem kao da je pouzdan partner, ignorišući ključne probleme koji bi trebalo da budu alarmantni. Žmuri na njegove bliske veze sa Vladimirom Putinom, sve veći kineski ekonomski uticaj na srpsku infrastrukturu i činjenicu da je srpski energetski gigant NIS i dalje većinski u vlasništvu ruskih interesa, uprkos sankcijama EU.
Ova prividna kontradiktornost u politici EU otvara pitanja o stvarnoj posvećenosti bloka sopstvenim vrijednostima i dugoročnoj strategiji u regionu, naročito kada pragmatični savezi izgleda imaju prednost nad idealima demokratskog upravljanja i geopolitičke stabilnosti.
Sa jedne strane, ponašanje srpske vlasti i mjere blokade projektuju atmosferu nadolazeće krize. Sa druge strane, demonstranti – ohrabreni moralnom podrškom iz inostranstva – ostaju istrajni u svojoj posvećenosti nenasilju.
Dok se na odnos Srbije prema Moskvi može gledati kao na pokušaj uspostavljanja ravnoteže između njenih istorijskih veza sa Rusijom i težnje ka članstvu u EU i NATO, u isto vrijeme postavlja se pitanje koji su stvarni prioriteti vlasti.
Pod Vučićevom vlašću, Srbija svjedoči rastućim autoritarnim tendencijama. Ovakvi potezi samo produbljuju sumnje u njegove dugoročne prioritete i namjere. Ako nas je istorija nečemu naučila, to je da ignorisanje Balkana često dovodi do neočekivanih i dalekosežnih posljedica, zaključuje Sadler.
IZVOR: Beta
Potpredsjednik i poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković, koji je jutros priveden u Beogradu, pušten je, saznaju “Vijesti”.
Njega je privela Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) Srbije. Ta informacija potvrđena je “Vijestima” u DPS-u.
Potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović objavio je, u 14.22 na Iksu, da je Vuković na slobodi i da je na putu za Crnu Goru. Kaže da ga je o tome obavijestio srpski kolega Marko Đurić.
“Vijestima” je oko 15.30 rečeno da se Vuković još nije pojavio na aerodromu. Prema informacijama lista, Vuković i njemu bliska osoba imaju rezervisan let u 19:40 sati iz Beograda za Podgoricu.
Izvor iz DPS-a kazao je tada da im je advokat koga su angažovali rekao da Vuković nije u policijskoj stanici na Savskom vencu. Taj izvor kaže da je moguće da ga deportuju i dovedu na aerodrom neposredno prije leta.
U DPS-u su rekli da je Vukoviću bliska osoba, koja je sa njim privatno u Beogradu, rekla da su ga pripadnici BIA uhapsili dok je izlazio iz hotela “Hilton”.
Izvor “Vijesti” koji je pisustvovao privođenju Vukovića rekao je da su ih više uniformisanih osoba i dvije u civilu, koje su se predstavile kao pripadnici BIA, sačekale ispred lifta i priveli ga.
Vuković im je rekao da je u Beogradu kao pratnja članu porodice koji je tamo iz zdravstvenih razloga.
Objasnio im je da su krenuli da se vraćaju u Crnu Goru, ali su ga i pored toga priveli.
Vuković je sinoć na svojoj Fejsbuk stranici podijelio video sa protesta u Beogradu.
Njegovo hapšenje jutros je na režimskoj Pink televiziji tražio lider Srpske radikalne stranke i haški osuđenik Vojislav Šešelj.
IZVOR: Vijesti
Usljed jakog vjetra, koji od sinoć duva na Cetinju, tokom dana je u više navrata dolazilo do ispada na elektromreži.
Kako je Radio Cetinju saopšteno iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema, problem predstavlja izvod “Pobjeda”, koji je, objašnjeno je, kombinacija kabla i vazdušnog voda.
Izvod je, kako navode iz Pr službe CEDIS-a, ispitan i utvrđeno je da je ispravan.
Pretpostavljamo da je riječ o takozvanom tuširanju na dalekovodima. To zapravo znači da se usljed jakog vjetra žice dodiruju što uzrokuje povremene ispade na elektromreži – objašnjeno je Radio Cetinju.
Ekipe CEDIS-a su, kako ističu, tokom cijelog dana na terenu.
Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju najavljuje slabljenje vjetra krajem dana, ali se uveče očekuje više kiše, mjestimično i pljuskova sa grmljavinom.
Dječiji hor, koji čine učenici osnovnih škola „Njegoš” i „Lovćenski partizanski odred”, oformljen je početkom marta, na Cetinju.
Dirigentica hora, profesorica muzičke kulture mr Petra Ivanović, u izjavi za Radio Cetinje istakla je da repertoar obuhvata popularne pop i rok pjesme, kao i nezaboravne numere iz filmova, prilagođene dječijem glasu i specifičnostima hora.
Spajajući omiljene melodije djece i mladih, kreiramo dinamičan program koji će biti zabavan za sve generacije – kazala je Ivanović.
Osnivanje hora podržala je Prijestonica Cetinje, prepoznajući njegov značaj i ulogu u kulturnom životu grada, doprinoseći promociji kvalitetne popularne i umjetničke muzike.
Kroz muziku djeca, ne samo da razvijaju svoje muzičke vještine, već i osjećaj za lijepo, jačaju osjećaj pripadnosti i zajedništva. Hor će obogatiti gradske manifestacije i povezivati generacije u jedinstvenu muzičku priču, čineći naš grad prepoznatljivim u umjetničkom kontekstu – dodala je Ivanović, ističući da je Cetinje, na kulturnoj mapi, poznato kao grad gdje se muzika ne samo sluša, već i živi.
Za učlanjenje u hor nisu potrebne muzičke diplome, već ljubav prema pjevanju i spremnost za timskim radom, objasnila je Ivanović.
Draga djeco, osnovne muzičke vještine su korisne, al ne i neophodne. Obećavamo da ćete mnogo naučiti tokom vježbi na probama. Cilj je da djeca uče i uživaju u procesu, da pokažu svoj talenat. Želimo da dožive muziku kao radost i način izražavanja. Pridružite nam se, pjevajte, igrajte i učite sa nama – zajedno ćemo stvarati predivne melodije – poručila je Ivanović.
Dječiji hor Cetinja je tek započeo svoje muzičko putovanje. Planovi su ambiciozni – spoj edukacije, zabave i razvoja, s pažljivo osmišljenim probama koje svaku notu pretvaraju u inspiraciju.
Država Crna Gora će uvijek i u svakoj situaciji stati uz svoje građane, ali ne podržavamo miješanje naših zvaničnika u unutrašnju politiku drugih zemalja, napisao je premijer Milojko Spajić.
To je napisao na mreži “X”.
“Takođe, ne podržavamo miješanje naših zvaničnika u unutrašnju politiku drugih zemalja- prvo poslanik Knežević, a sada i Vuković – jer isti odnos očekujemo i prema Crnoj Gori. U vezi sa situacijom poslanika Vukovića naši nadležni organi su promptno reagovali prema kolegama iz Srbije i poslanik crnogorskog Parlamenta je već na putu ka Crnoj Gori”, istakao je Spajić.
Potpredsjednik Vlade Filip Ivanović saopštio je da je potpredsjednik DPS-a i poslanik Ivan Vuković pušten iz pritvora i da je na putu ka Crnoj Gori.
“U razgovoru s uvaženim kolegom Markom Đurićem informisan sam da je poslanik Skupštine Crne Gore, g-din Ivan Vuković, na slobodi i da je na putu ka Crnoj Gori”, napisao je Ivanović na mreži X.
U razgovoru s uvaženim kolegom @markodjuric informisan sam da je poslanik Skupštine Crne Gore, g-din Ivan Vuković, na slobodi i da je na putu ka Crnoj Gori.
— Filip Ivanović (@fivanovicpg) March 15, 2025