Autor 
Promocija knjige „Crnogorski jezik 1768–2020: Bibliografija” autora Petra Krivokapića i Nade Drašković održana je danas na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.
Bibliografija sadrži 13.437 popisanih jedinica objavljivanih od 1768. godine do 2020. godine, a biće izuzetno korisna svim građanima kojima je crnogorski jezik u žiži interesovanja, kazala je saradnica na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, doktorantica Jelena Šušanj.
Zahvaljujući autorima koji su stručno odradili svoj posao i Fakultetu za crnogorski jezik kao izdavaču koji je pokazao svoju demokratsku narav, u ovoj publikaciji je ukazano na sve jedinice kojima se crnogorski jezik potire i negira i kojima se problematizuje biće crnogorskog jezika i naziv Crnogorski jezik. Polovina bibliografije posvećena je raznim polemikama i može se reći da je ovo grafički prikaz duge istorije polemika, đe su se polemičari smjenjivali ali su ideološke, naučne i kvazi naučne postavke ostajale uvijek iste – kazala je Šušanj.
Autori bibliografije Petar Krivokapić i Nada Drašković ističu da je rad na ovoj publikaciji iziskivao mnogo truda, strpljenja i upornosti uz neophodnu stručnost istraživača. Prema riječima Krivokapića, nastojali su da evidentiraju sve monografske publikacije ili radove u njima, kao i u periodici, o jeziku u Crnoj Gori.
Koristili smo bogate fondove Nacionalne biblioteke ”Đurđe Crnojević” ali i elektronske kataloge i digitalizovanu, naročito stariju periodiku nacionalnih i ostalih biblioteka sa područja bivše Jugoslavije. Bibliografija je podijeljena u tri grupe. Prva cjelina obuhvata knjige, zbornike radova i posebne otiske. Evidentirani su mnogobrojni udžbenici i priručnici koji su se koristili ili su danas aktuelni u osnovnoj ili srednjoj školi u Crnoj Gori, pretežno domaćih izdavača i autora. Korisnici bibliografije će se uvjeriti o znatnom broju radova koji se odnose na crnogorske govore. Zabilježni su i naučni radovi o crnogorskom jeziku i jeziku pojedinih crnogorskih književnih stvaralaca. Druga grupa obuhvata stručne i druge radove koji se odnose na jezik u Crnoj Gori, prevashodno crnogorski, koji su objavljeni u knjigama ili zbornicima radova sa raznih skupova iz oblasti lingvistike. Zastupljeni su i rječnici nepoznatih ili manje poznatih riječi i izraza koji su sastavni dio monografskih, pretežno književnih publikacija crnogorskih i drugih autora ili dijela koji se odnose na Crnu Goru. Treće poglavlje je najbrojnije. Prilozi iz ove grupe su objavljeni u crnogorskim periodičnim publikacijama, a veliki broj u novinama i časopisima na prostorima bivših jugoslovenskih republika. Najviše priloga iz ove grupe se odnosi na period od 2002. godine i dalje, koji su uglavnom polemičkog karaktera, a tiču se preimenovanja naziva srpskog jezika u maternji odnosno crnogorski – srpski, bosanski i hrvatski jezik u crnogorskom obrazovnom sistemu. Brojni su i tekstovi o uvođenju crnogorskog jezika kao službenog u Ustav Crne Gore 2007. godine, kao i oni o ugroženosti srpskog jezika i ćirilice u Crnoj Gori i negiranju postojanja crnogorskog kao zasebnog jezika. Bibliografija je obogaćena sa tri iscrpna registra koji su od velikog značaja za korisnike bibliografije. Uz pomoć njih prikupljena sadržajna i pregledna građa postaje lako pristupačna – kazao je Krivokapić.
Oni koji budu prelistavali ovu bibliografiju moći će da se uvjere da nije bilo nikakve selekcije u odabiru građe, već su autori popisivali sve što su mogli naći o jeziku – kazala je autorka bibliografije Nada Drašković.
I pored trogodišnjeg rada i ovolikog broja bibliografskih jedinica svjesni smo da je puno toga ostalo neistraženo, najčešće, jer nam pojedine publikacije nisu bile dostupne. Bibliografija ne sadrži podatke o crnogorskom jeziku, koji su objavljivani u novije vrijeme u elektronskim medijima i na portalima a kojih je veliki broj, pa bi se i to moglo malo više istražiti. Zato smatram da je ova bibliografija odlična osnova za sve koji se dalje budu bavili istraživačkim radom vezano za proučavanje crnogorskkog jezika – kazala je Drašković.
Najveći broj jedinica prema riječima Drašković odnosi se na zadnjih dvadesetak godina, blizu 8.000.
U tom periodu bilježimo neke značajne datume i događaje od velike važnosti: 2007. godine u Ustavu Crne Gore uveden je crnogorski jezik kao službeni, 2008. godine Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje ”Vojislav P. Nikčević” pokrenuo je svoj časopis Lingua Montenegrina koji je registrovan kao međunarodni časopis za jezikoslovna, književna i kulturna pitanja. 2010. godine objavljeni su Pravopis i Gramatika crnogorskog jezika, osnovan je Institut za crnogorski jezik i književnost, objavljena je knjiga Adnana Čirgića – Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti. 2012. godine u izdanju Instituta za crnogorski jezik objavljena je Istorija crnogorske književnosti u tri toma, autora Novaka Kilibarde, Radoslava Rotkovića i Milorada Nikčevića. 2013. godine objavljena je Bibliografija o Njegošu u pet tomova. 2014. godine Institut je transformisan u Fakultet za crnogorski jezik i književnost. 2017. godine Ujedinjeni savjetodavni komitet u Vašingtonu, 8. decembra odobrio je zahtjev Nacionalne biblioteke Crne Gore za definisanje koda za crnogorski jezik u okviru ISO 639 međunarodnog standarda. Oznaka za crnogorski jezik je “cnr”, nazivi na engleskom i francuskom jeziku su “Montenegrin”. Oznaka u originalu je “crnogorski jezik” na latiničnom i ćiriličnom pismu. 2017. godine objavljena je prva Dijalektologija crnogorskog jezika, autora Adnana Čirgića. Svi ovi događaji propraćeni su kroz crnogorsku štampu i u regionu, i ti su tekstovi evidentirani u ovoj bibliografiji. Ovdje moram napomenuti da se veliki broj bibliografskih jedinica odnosi na razne polemike, a kao jedna od prvih i značajnijih se smatra ona između Lazara Tomanovića i Jovana Pavlovića u listu Crnogorka iz 1884. godine. Poznata je i polemika Vojislava Nikčevića i Aleksandra Mladenovića o narodnom jeziku prednjegoševske književnosti, u zagrebačkim časopisima Kritika i Jezik, 1969. i 1970. godine – kazala je Drašković.
Ona je istakla da crnogorski jezik stalno mora da se brani iako je 2007. godine i zvanično u Ustavu Crne Gore definisan kao službeni jezik.
Promocija ove bibliografije održana je povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika.
Podsjetimo, knjiga „Crnogorski jezik 1768–2020: Bibliografija” objavljena je u suizdavaštvu Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i Narodne biblioteke “Radosav Ljumović”.
M. Jovanović
