Slikar Petar Lubarda preminuo je na današnji dan 1974. godine u Beogradu.
Lubarda je slikarske studije počeo u Beogradu, 1925. godine, da bi već godinu dana kasnije otišao u Pariz sa namjerom da studira na “Academie des Beaux-Arts”.
Ipak, Lubarda se odlučio da samostalno studira slikarstvo po pariškim muzejima i galerijama.
Svoju prvu izlozbu, Lubarda je imao 1929. godine u “Casa dell’ Arte Moderna Bragaglio” u Rimu.
Za vrijeme svog boravka u Beogradu, od 1932. do 1938. godine priredio je tri samostalne izložbe, a u međuvremenu je učestvovao na međunaronoj izložbi u Parizu gdje je dobio “Grand Prix”.
Parizu se vratio ponovo 1938. gdje boravi do 1940. kada dolazi u Beograd i prijavljuje učešće na internacionalnoj izložbi u Hagu gdje je dobio prvu nagradu.
Ratne godine provodi u koncentracionim logorima.
Poslije oslobođenja, 1946. godine vratio se na Cetinje gdje je učestvovao u formiranju prve umjetničke škole u Crnoj Gori. Zajedno sa M. Milunovićem vodio je slikarsku radionicu kroz koju je prošlo mnogo poznatih imena crnogorskog slikarstva.
Od 1950. živio je u Beogradu. Bio je član ULUCG i ULUS-a i stalni član galerije “Penelope” u Rimu. Studijski je boravio u Francuskoj, Španiji, Italiji, Njemačkoj, SSSR-u, Brazilu, Engleskoj, Belgiji, Siriji, Libanu.
Lubarda je nosilac mnoštva prestižnih nagrada: Internacionalna otkupna nagrada 1953. na II Bijenalu u Sao Paolu, Prva nagrada u Tokiju 1955. godine, Nacionalna nagrada Gugenhajm u Njujorku 1956, povelja R. Tagore u Kalkuti 1970, te Herderova nagrada u Beču 1973. godine.