Autor 
Boško Borilović, brat Vuka Borilovića obratio se redakciji RTV Cetinje sa molbom da objavimo njegovo pismo.
Ovim putem želim da se obratim i izjavim saučešće porodicama i komšijama nastradalih, a ni sam ne znam kako. To su bili sve dobri i pošteni ljudi i znam da ni jedna moja riječ ne može ublažiti tugu i patnju za njihovim najmilijima. Žao mi je što nijesmo ja i moja porodica na mjestu njihovih najvoljenijih, da ne nose ovu muku i patnju.
Čitav život sam se borio za neki životni mir i sreću svih, ali mi ih više nemamo, niti ćemo ih više ikada imati, ni oni što izgubiše svoje najmilije koji su stradali ni krivi ni dužni od našeg nesretnika sa kojim sam se podigao.
Da mi je jedna dlaka na glavi u životu promislila da je za takvo zlodjelo rođen moja bi mu ruka sudila.
Niti mu groba znam, niti želim da znam, jer za zlodjelo koje je napravio nema nijedne riječi opravdanja i utjehe.
Samo ne želim da iko doživi sudbinu njihovih porodica i moje, koja je sada beznačajna i uništena.
Boško Borilović
