Naučnici se nadaju da će izgraditi sistem koji će pomoći u održavanju života, kao i za proizvodnju hemikalija potrebnih za preradu goriva i đubrenje biljaka.
Brojne svemirske agencije i stručnjaci nadaju se da će moći poslati ljude na Mars u narednim godinama. Ali planeta je neprijateljska: nema ni kiseonika za ljude ni goriva za mašineriju i opremu koja im je potrebna za život.
Inženjeri se nadaju da bi to moglo biti prevaziđeno tehnologijom koja proizvodi kiseonik i druge materijale potrebne za godine koje će ljudi, nadamo se, provesti na planeti. Ako se ovi problemi ne mogu riješiti, čovječanstvo možda nikada neće preživjeti na crvenoj planeti.
NASA već radi na takozvanom eksperimentu korištenja resursa kiseonika na Marsu na licu mjesta, koji ima za cilj stvaranje resursa na Marsu. Novo otkriće dopunjuje ovaj pristup i moglo bi pružiti efikasan način za proizvodnju potrebnih molekula.
Dok inženjeri pokušavaju stvoriti kiseonik potreban za ljudski život na Marsu, problemi ih muče. Ali novi proboj bi mogao pomoći.
“Prvo, razlaganje molekula ugljen dioksida za ekstrakciju kiseonika. To je veoma težak molekul za razgradnju”, rekao je Vasco Guerra sa Univerziteta u Lisabonu, autor nove publikacije.
“Drugo, odvajanje kiseonika proizvedenog iz mješavine plina koja takođe sadrži ugljen dioksid i ugljen monoksid, na primjer. Ova dva koraka gledamo holistički kako bismo istovremeno riješili oba izazova. Tu plazma može pomoći”, dodao je.
Plazma je četvrto prirodno stanje materije. Sadrži slobodne nabijene čestice kao što su elektroni i ioni koji mogu doprinijeti stvaranju kisika.
“Kada se sferni elektroni sudare s molekulom ugljen dioksida, oni je mogu direktno razgraditi ili prenijeti energiju da bi vibrirali”, rekao je Guerra.
“Veliki dio ove energije može se usmjeriti u razgradnju ugljen dioksida. Zajedno sa našim kolegama u Francuskoj i Holandiji eksperimentalno smo dokazali validnost ovih teorija. Osim toga, toplina stvorena u plazmi je takođe korisna za odvajanje kisika”, dodao je.
Novo istraživanje je detaljno opisano u radu objavljenom u Journal of Applied Physics.
Izvor:Klix
