Moj umjetnički projekt posvećen jubileju 210 godina od Njegoševog rođenja kojeg čini grafička mapa “Oreol mikrokozma” i performans “Noć skuplja vijeka” održan je na Cetinju u Biljardi 25. jula 2023. godine. Orkestrirane negativne reakcije koje su uslijedile tek što je ovaj projekt bio četiri dana ranije najavljen na konferenciji za novinare i težište interesa se sa umjetničkog koncepta prebacilo na dnevnooplitičku sferu ostrašćenog reagiranja kleronacionalističkog diskursa – navodi umjetnik Dimitrije Popović u autorskom tekstu koje prenose podgoričke Vijesti.
Umjesto osvrta na sadržaj omaža uslijedile su prostačke kvalifikacije, vulgarne uvrede upućene Severini Vučković, glavnoj akterici ove likovno scenske izvedbe. Korištena je provjerena strategija beskrupuloznog obmanjivanja javnosti kako će hrvatska pop zvijezda pjevati na obilježavanju značajnog jubileja i recitirati stihove “velikog srpskog pesnika”. Uslijedile su kao popratne ilustracije, primitivne kolažirane fotomontaže Biljarde i Cetinjskog manastira s provokativno odjevenom pop zvijezdom, koristeći za tu svrhu fotose uzete iz nekog njenog muzičkog spektakla. Uz ovakvu vulgarizaciju i Severinino etiketiranje, pristojnost mi ne dozvoljava citiranje tih prostačkih riječi koje je izrekao jedan Cetinjanin, a koji ima najmanje prava da se poziva na moral. Takođe, čuli su se i glasovi zaduženih samozvanih zaštitnika Petra II Petrovića Njegoša koji su jednom riječi “Skandalozno” željeli kvalificirati cijeli Severinin angažman. Skandalozno je i njihovo i onih iz crkvenih krugova s kojima su u dosluhu, kada govore o skrnavljenju “svetog” mjesta Njegoševe Biljarde Severininim umjetničkim nastupom. Bilo bi bolje i za njih i za društvo da se pozabave skandalom kakav je pedofilija u redovima onih koji trebaju propovijedati nauk jevanđelja, držati se oltara a ne arbitrirati svjetovnim umjetničkim projektima. Takođe, skandalozno je i njihovo bezuslovno svojatanje pjesnika. Je li potrebno reći da je Njegoš upravo kroz umjetnost isto toliko Severinin koliko i Njihov, koliko i moj kao “Novocrnogorca” i svih onih širom svijeta koji imaju interes za pjesnikovo djelo.
Želio bih ukazati na ključni problem koji se uzaludnim puštanjem dimne zavjese od strane pjesnikovih zaduženih dušebrižnika željelo minimalizirati erotizam vladičine ljubavne pjesme a proglasiti skandaloznim nastup hrvatske zvijezde izražavajući prema nedužnoj Severini najgori oblik netrpeljivosti. Kakve veze ima izvodi li performans Hrvatica ili Tajlađanka, Slovenka ili Francuskinja? Severinu sam odabrao zato što vjerujem u njen talenat i što dugo sarađujemo. Neprestano se pokušava sačuvati vladičin ugled “svetog čovjeka” i na sve načine ublažavati ono što pjesma “Noć skuplja vijeka” ustvari jest, strastveni izraz pun erosa i žudnje u kojoj se izražava potreba za onim profanim zadovoljstvima kakve traže prohtjevi tijela i naslade puti. Bez obzira je li vladika pjesmu napisao kao posljedicu doživljenog ljubavnog iskustva ili je to samo plod njegove pjesničke, romantičarske mašte, nedvojbeno je da je Rade Tomov, crnogorski duhovni i svjetovni vladar Petar II Petrović Njegoš autor “Noći skuplje vijeka” jedne od najljepših ljubavnih pjesama, usuđujem se reći čak i doba cijelog romantizma. Upravo je ljepota pjesničkog izraza i slojevitost njenih značenja, profinjenih metafora i ljepota jezika činila da nakon ciklusa na temu ove pjesme (koji sam uradio 2013. godine u mediju slike), slavno vladičini djelo “produžim” ovim povodom iz pjesničke forme u performans, iz stihova u likovno-scenski izraz. Performansom sam želio objediniti na onaj vagnerovski Gesamtkunstwerk koncept sinteze umjetnosti, dakle poezije, muzike, slikarstva, scene, arhitektonskog ambijenta. Tako je u Njegoševoj biljardi bilo ostvareno lijepo suglasje povoda teme i ambijenta.
Prema strukturi pjesme koncipirao sam strukturu performansa. U prostoru atrijuma Biljarde spustila se noć. Scena je prazna. Pri vrhu, blizu ruba scene, gori na svijećnjaku visoka voštana svijeća. Kako prvi dio pjesme govori o kosmičkoj dimenziji prostora, o mjesecu i zvjezdanim poljima o zvjezdanim rojevima, koristio sam kratkotrajno muziiku iz Ligetijeve kompozicije “Lontano” koja je svojim “kozmičkim” zvukovima pripremala ono što treba uslijediti. Slobodan Marunović počinje govoriti stihove pjesme. Stihovi se šire tišinom mračnog prostora atrijuma punom ljudi a kao idealna dopuna poput nebeske scenografije nad Biljardom se upravo u to vrijeme nalazio mjesec, pjesnikova “plava luna”. Kada nakon opisa neba i prirode i divljenja toj nebesko zemaljskoj harmoniji stihovi najavljuju Njegoševu “divotnicu” na scenu stupa Severina kao “divna vila” svojim “lakim krokom”. Elegantnim kretnjama i gipkim pokretima tijela u bijeloj dugoj haljini s diskretnim dekolteom na leđima, bosa se kreće blago osvijetljenom scenom. Od stupanja na scenu prati je Šopenov “Nokturno”, romantičarska sanjarija klavirskog virtuoza, pjesnikovog savremenika. Njegoš je u svojoj odsutnosti posredno prisutan u ambijentu scene. Dva vladičina portreta koja sam uradio u ciklusu o Njegošu projektovani su na kameni zid biljarde ispred kojeg je smještena scena. Istovremeno je projekcija vladičinog lika daleka iluzija na zidu njegovog zdanja i povremeni odraz na Severininoj bijeloj haljini i licu. Senzualnost pokreta inicirana je stihovima pjesme. Pokreti ruku i tijela čija sjena “dira” ili “gladi” vladičino lice, odslikavaju se kratko i nestaju u noćnoj sijenci erosa pjesnikove “divotnice”. Ostvaruje se prožimanje mističnog i senzualnog. U toj kratkoj formi performansa kao važan rekvizit, kao višeznačni simbol unio sam jabuku koju je Severina koristila u maštovitoj koreografiji profinjenih kretnji i elegantnih pokreta. Kako sam bio ograničen vremenom trajanja odnosno dužinom pjesme u interpretiranju, a da bih ostvario kulminaciju scene kada na kraju pjesme Njegoševa “divotnica” gasi svijeću, odlučio sam da Slobodan Marunocić uspori čitanje zadnjeg stiha i da ga ponovi tri puta za redom u izmijenjenom intenzitetu glasa. Na taj je način Severina imala vremena da može izvesti odgovarajući nježni pokret tijela i na takođe senzualno mističan način nečujno ugasiti plamen svijeće. Kratkotrajno je nastao potpuni mrak. Performans je bio završen.
Posebno mi je drago što sam na ovakav način umjetničkog izraza osavremenio čitanje vladičine ljubavne pjesme i izveo je u formi likovno-scenskog djela a da suština sadržaja ostane ista, da se ne iznevjeri pjesnikov siže. Pjesma takođe odražava prožimanje Erosa i Tanatosa u tragičnoj prirodi onoga koji je cijelog života svoje dualističke filozofije živio mučno raspeće sopstvenog bića.
Poslije cetinjske noći “Noći skuplje vijeka” nastupio je dan koji je finu atmosferu događaja u čast velikog pjesnika te ljetnje noći u Biljardi, mnogobrojnim istupima vulgarizovao sirovim komentarima i nazadnim stavovima.
Dopustite za kraj da upotrijebim kao metaforu za onu negativnu atmosferu koju je potakao performans, reakciju Danila Kiša kazanu u drugom kontekstu u vrijeme njegovog anatemisanja i nesmiljenih napada na njegovo djelo “Grobnica za Borisa Davidoviča”: “Računali su da će napad da odjekne kao bomba. Umesto bombe pukla je petarda. Samo je vazduh nakratko zasmrdeo na pokvarena jaja”.
Izvor: Vijesti.me
