Društvo

Održano veče posvećeno Lusiji Danici Petričević

Veče posvećeno Lusiji Danici Petričević iz argentinske provincije Santa Fe, tragično nastradaloj u saobraćajnoj nesreći u Argentini u 29. godini, održano je danas u organizaciji studentskog parlamenta Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK). Lusija Danica Petričević je u želji da upozna Crnu Goru, zemlju svog porijekla upisala Fakultet za crnogorski jezik i književnost 2015/16.
Održano veče posvećeno Lusiji Danici Petričević

Veče posvećeno Lusiji Danici Petričević iz argentinske provincije Santa Fe, tragično nastradaloj u saobraćajnoj nesreći u Argentini u 29. godini, održano je danas u organizaciji studentskog parlamenta Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK).

Lusija Danica Petričević je u želji da upozna Crnu Goru, zemlju svog porijekla upisala Fakultet za crnogorski jezik i književnost 2015/16. godine. Na studijama u Crnoj Gori provela je godinu i po dana, posvećeno učeći jezik i upoznajući kulturu i običaje svojih predaka. Na tom putu upoznavanja svojih korijena, stekla je i prijatelje koji su se danas oprostili od nje.

Njena prijateljica Itana Kaluđerović kazala je da je Luli (Lusija) htjela da sazna sve o crnogorskoj tradiciji i da to znanje prenese svojim sunarodnicima. Po povratku u Argentinu završila je fakultet i postala advokatica. I dalje je nastavila da bude posvećena promociji Crne Gore, kazala je Kaluđerović i dodala da je bila je jedan od utemeljivača i sekretarka Crnogorske zajednice Montenegro u Santa Feu.

Mislim da je malo riječi koje bi opisale Lulinu vrcavost, način na koji se radovala životu, energiju koju je prenosila na sve koji bi se našli u istoj prostoriji sa njom. Spojila nas je ljubav prema zemlji. Te 2015. nas 4 đevojke iz dijaspore došle smo da doprinesemo razvoju naše države tako što ćemo marljivo, temeljno i posvećeno izučavati crnogorski jezik i književnost. Mnogo je lijepih događaja koje smo zajedno doživjele za tih godinu dana. Tatiana, Luli, Nataša i ja bile smo stanarke studentskog doma i nekako je bilo najlakše da razumijemo jedna drugu, jer su nam tih dana sudbine bile slične… Bila je drug, sa njom su se lako družili i momci i đevojke i to je i ostala. Nakon što se vratila u Argentinu često je pisala, tako da smo znali kada je završila pravo, kada se zaljubila, kada je saznala da u sebi nosi jedan mali život, kada je postala majka… I eto, ja sam vam sve ovo rekla, a i dalje nisam uspjela da vam ni do pola objasnim kakva je bila Luli. Zato nas je danas tu četiri – kazala jeKaluđerović.

Profesorka Jelena Šušanj kazala je da devet dana nakon Lusijine tragične smrti “okupili smo se, i dalje u šoku, užasnuti, zbunjeni, tužni, možda čak i bijesni i ljuti, da sećanjem proslavimo njen život”. A da je ostavila velikog traga za nepune dvije godine boravka u Crnoj Gori govori i činjenica da su njeni vršnjaci imali ne samo želju, već prije potrebu da se u nevjerici na ovaj način oproste od nje.

Šušanj se prisjetila dana kada je Lusija došla sa drugaricom Tatianom Mićunović, “njih dvije su bile moji studenti a istovremeno, i ne znajući to, i moje učiteljice”.

Lusija je bila posvećna učenju jezika i upoznavanju kulture i običaja svojih predaka. Na svakome času je svojim stavom dokazivala da je osnovna svrha jezika komunikacija, a ona je bila komunikativna i nije dozvoljavala da joj teškoće s gramatikom onemogućavaju uspostavljanje veza s ljudima. Govorila je slobodno, smijala se svojim greškama, bila je samosvojna i puna samopouzdanja. Lako je bilo shvatiti da je tako nepokolebljivo pristupala svemu u životu. Entuzijazam je nenametljivo prelivala na profesore i studente, a svojom pronicljivošću bacala je posebno svijetlo i nama na crte našega žargona i mentaliteta. Na prvom času ona i Tatiana su mi rekle da znaju dvije crnogorske riječi, jer ih čuju svuda – “kuku” i ,katastrofa”. Te su riječi postale zaštitni znak njihove borbe s crnogorskim padežima – kazala je Šušanj i dodala u svoje, ali i u ime Fakulteta, da poslije svega ostaje ponos što su bili dio Lusijinog života i tuga zbog njegova preranoga završetka.

Govoreći o svom prijateljstvu sa Lusijom, Dragana Otašević je kazala da ih je povezala ljubav prema Crnoj Gori. Kako kaže, ona je tragala za informacijama o svom prađedu i Argentini, a Lusija za podacima o svojim precima u Crnoj Gori.

Lusija je bila moja prijateljica, sestra, drug…I ne, nemojte mi zamjeriti što ne koristim rodno senzitivni jezik ovom prilikom, jer riječ DRUG u Crnoj Gori znači biti i prijatelj i prijateljica, i drug i drugarica, i brat i sestra, znači poštovati, voljeti, znači biti uvijek dostupan za nekog, znati održati riječ, ne pogaziti je, pitati druge često kako su, da li im je nešto potrebno, boriti se za isti ideal i isti cilj, voljeti, braniti…Takav je Lusijin odnos bio prema meni, a i prema našoj dragoj Domovini, njenoj zemlji porijekla – istakla jeOtašević.

Ona je kazala da Lusija nije samo uspjela da ostvari svoj san i san svojih predaka, već je ostvarila i san mnogih drugih porodica iz Crne Gore i Argentine da se ponovo povežu. Sa samo dvadesetak i nešto godina, okupljala je potomke Crnogoraca svih generacija iz pokrajine Santa Fe.

Milica Rajković je kazala da je vijest o Lulinoj tragičnoj smrti duboko potresla. Stalno se ređaju slike, kaže ona, struje sjećanja i nova pitanja. Prisjetila se kada je Lusijin otac, prilikom njenog dolaska u Crnu Goru, povjerio joj brigu o svojoj kćerki riječima: “Milice, čuvaj mi je. Ona je moja mezimica”.

Nikada neću zaboraviti taj susret. Tati i Luli upisale Fakultet za crnogorski jezik i književnost, u zemlji i gradu svojih predaka, medju svojima. Svi smo tog dana bili srećni. I svi smo plakali. Ali ne onako kako plačemo danas. Klaudio, čini se, ipak najviše… Moja dobra Luli, Vilo crnogorska, kćeri argentinska, svojom čestitošću, otvorenim duhom i lijepim vaspitanjem, gdje god si se pojavila unosila si luču, svjetlost, u svakom mraku sijala si kao dan, Danice. A kažu da je Danica najsjajnija i najljepša zvijezda. Ja sam je, evo, i poznavala. I znam kako će da sija i daje snagu svom ocu Klaudiju, majci Nensi, sestri Sofiji Mileni i suprugu Nikolasu i da osvijetli put svom sinu Novaku, kome će imati ko da priča kakva mu je bila majka. Kao prava Luča, kao prava Danica, Nomen est omen, Ime ti govori… Putuj Danice, Sijaj Lučo. Srešćemo se opet negdje. I nazdraviti uz mate ovom nepravednom životu!  – poručila je Rajković.

Minutom ćutanja prisutni su odali počast Lusiji Danici Petričević koja je u 29. godini tragično izgubila život.

S. Lagator

Aktuelnosti

Društvene mreže

Twitter
Facebook
Instagram
Youtube