Autor 
Povodom potpisivanja Temeljnog ugovora oglasio se opštinski odbor Demokratske partije socijalista Cetinje. Saopštenje prenosimo integralno:
Nipodaštavajući odnos, još uvijek aktuelnog, premijera prema Crnogorcima odavno nije nikakva novost. Zapravo, to je naša zbilja. Taksativno čekiranje stavki iz Vučićeve agende se nastavlja. Istorijska, nacionalna, građanska, vjerska i ljudska prava Crnogoraca za njega ne postoje. Umjesto da ih štiti kao i prava drugih, on se okuražio da udari na sve CRNOGORSKO. Pripremljeni put razdora i nestanka je u završnoj fazi.
Abazović nikada do sada nije pomenuo ugroženost Crnogoraca. A i kako bi kada ih on ugrožava iz dana u dan.
Iskoristio je jednu Vladu da donese
– diskriminatorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti,
– da bojnim otrovima uguši otpor velikosrpskom hegemonizmu
– da ustoliči popa Crkve Srbije vojnim desantom… ali nije uspio da uz prethodnog premijera sprovede i taj završni čin, što ga nije odvratilo od nauma.
Abazović se sa neskrivenim zadovoljstvom latio uloge dželata i to kao premijer Crne Gore. Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije, način i brzina rješavanja ovog izuzetno kompleksnog pitanja i tajnog potpisivanja nam ukazuju što je po srijedi.
Demagoškim i bleferskim gardom premijer želi da osujeti otpor velikosrpskoj histeriji i zlu koje prijeti uništenju Crnogoraca. I to potpunom. Pored prijetnji živim Crnogorcima, Abazovićev Temeljni ugovor je DRUGA SMRT naših mrtvih predaka. Zato što crnogorski sakralni fundus predaje Srbiji, a to znači da crnogorska groblja kao svetinje i dio crnogorske sakralne i kulturne baštine pripadaju, uz crkve i manastire, Crkvi Srbije.
Otimanje svetih kostiju sa crnogorskih grobalja koja se nalaze uz grobljanske crkve, Abazović sa SPC i mrtve Crnogorce pretvara u Srbe, a crnogorsku prošlost u srpsku istoriju.
Paradoks je potpun, Abazovićevom temeljnom operacijom proizilazi, da su zapravo Crnogorci oteli Srbima svoja groblja i istoriju, što on sada ispravlja i vraća ih Srpskom Svetu, koristeći se lažnim tvrdnjama da je SPC osam vjekova akter crnogorske crkvene i sveukupne istorije i tvorac Crne Gore. Koliki je to falsifikat, najbolje potvrđuje već toliko puta apostrofirani nonsens da ni država Srbija Crkvi Srbije ne priznaje osmovjekovni kontinuitet, ali ni ono što Srbi sebi ne priznaju, priznaje im Abazović, prinoseći im crnogorsku žrtvu na srpski oltar.
Prekid istorijske memorije je prekid postojanja. To se upravo postiže Temeljnim ugovorom. Pošto ne može i ne smije trgovati srpskim, albanskim ni bilo čijim dobrima i svetinjama, Abazović to radi sa crnogorskim i tako korača prema Simonovom grijehu i onome što je još opasnije i teže od njega. Vodi crnogorsko društvo ka opasnostima sa nesagledivim posljedicama.