Povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, Savez slijepih Crne Gore želi da istakne samo neke od najvažnijih problema, koji se tiču osoba oštećenog vida u odnosu na primjenu i poštovanje njihovih prava u Crnoj Gori. Apostrofirali su ključne barijere i izazove sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju, a na čijem prevazilaženju aktivno rade duže od 75 godina.
Bijeli štap je prvenstveno simbol samostalnosti, slobode, samopouzdanja i vjere u svoje mogućnosti, pa tek onda veoma jednostavno, ali prijeko potrebno pomagalo za samostalno kretanje. Napominjemo da je Savez slijepih Crne Gore u okviru projekta „Rasklopi štap i pokreni avanturu samostalnog kretanja“ koji je finansijski podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja, akreditovao program obuke instruktora-ki za kretanje pomoću korišćenja bijelog štapa. Prvi obučeni instruktori-ke će nakon sprovedene obuke dobiti sertifikate, te moći da obučavaju zainteresovane osobe oštećenog vida za samostalno kretanje i savladavanje prepreka u okruženju – ističu u Savezu slijepih.
Uvjereni su da će realizacija ove aktivnosti u značajnoj mjeri doprinijeti povećanju nivoa samostalnosti osoba oštećenog vida, budući da je obuka za kretanje i orijentaciju polazna osnova za mogućnost primjene savremenih vrsta pomagala – poput različitih elektroničkih uređaja, GPS sistema i mapa za navigaciju, pasa vodiča i slično.
Podsjećaju da već dvije godine kroz projektne aktivnosti sprovode servis Videći pratilac, u cilju stvaranja što boljih uslova za samostalno kretanje osoba oštećenog vida.
Ipak, uprkos uspješnom dvogodišnjem sprovođenju pomenutog servisa, pozitivnim iskustvima, te izuzetnom zadovoljstvu izraženom od strane korisnika-ca, Ministarstvo rada i socijalnog staranja je, nažalost, odbijanjem projektnog prijedloga Saveza slijepih Crne Gore pokazalo neprepoznavanje potrebe i značaja nastavka njegove realizacije – napominju u saopštenju.
Posebno ustiču neobezbjeđivanje uslova za samostalno kretanje osoba oštećenog vida, neuređenost reprezentativnosti i sistema finansiranja organizacija OSI, te nepostojanje funkcionalnih institucionalnih mehanizama za praćenje primjene i poštovanja njihovih prava.
-I dalje je prisutna nepristupačnost fizičkog okruženja za osobe oštećenog vida u našoj zemlji, jer danas postoji svega dvadesetak ozvučenih raskrsnica na teritoriji cijele Crne Gore. Ukazuju na nedovoljnu pokrivenost javnih površina taktilnim trakama vodiljama u gotovo svim gradovima osim Glavnog grada Podgorice, čiji bi primjer trebale slijediti i ostale crnogorske opštine.
Dodatno, u segmentu obezbjeđivanja uslova za samostalno kretanje, naglašavaju da je neophodno zakonski propisati obavezu države da finansira školovanje pasa vodiča za zainteresovane osobe oštećenog vida, što do sada nije bio slučaj.
-Još uvijek ne postoji Zakon o finansiranju organizacija osoba s invaliditetom i nema sistemskog finansiranja ovih organizacija, JER NIJESU prepoznate kao organizacije od posebnog društvenog značaja. Kako organizacije OSI neposredno pružaju podršku OSI, te realizuju neke aktivnosti koje bi morala realizovati država, nužno je sistemski urediti reprezentativnost organizacija OSI, uključujući i izmjenu postojećeg sistema njihovog finansiranja.
– Savjet za prava OSI ne funkcioniše već pet godina, a uprkos obećanjima Ministra ljudskih i i manjinskih prava, Direktorat za zaštitu prava OSI, koji je ukinut odlukom aktuelne Vlade, donešenom u julu prošle godine, nije ponovno uspostavljen.
Dakle, stanje po pitanju nefunkcionalnosti institucionalnih mehanizama ostalo je nepromijenjeno, što je neprihvatljivo i u suprotnosti je sa odredbama UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
U ime osoba oštećenog vida, čija prava zastupamo i promovišemo, pozivamo poslanike-ce novog saziva parlamenta, kao i predstavnike-ce 44. Vlade za koju se nadamo da će uskoro biti formirana, da se, umjesto dosadašnje prakse zasnovane na samo deklarativnom zalaganju za unaprjeđenje društvenog položaja OSI, suštinski i bez odlaganja posvete rješavanju pomenutih problema, kao i prevazilaženju drugih, mnogobrojnih barijera prisutnih u gotovo svim oblastima života, a koje ovom prilikom nijesmo naveli – zaključuju u saopštenju.
