Autor 
Polaganjem vijenca na spomen-ploču na Belvederu obilježena je godišnjica stradanja na belvederskim demonstracijama 1936. godine, kada je nastradalo šest učesnika protesta.
Vijenac na spomen obilježje položili su gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković, zamjenica gradonačelnika Nikoleta Martinović i predsjednik Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Cetinja Stevan Radunović.
Đurašković je podsjetio da su prvaci Crnogorske federalističke stranke i aktivisti Komunističke partije, zajedno sa drugim predstavnicima opozicije kraljevskom režimu, pokušavali da organizuju masovne demonstracije, zalažući se za sopstvena prava, te da su više puta bili spriječeni u tome, a svi ključni organizatori su bili pohvatani i zatvoreni.
Ipak, tog jutra 26. juna 1936. godine, ovim krivudavim putevima iz svih djelova Riječke, Lješanske i Crmničke nahije kolone ljudi su se skupile baš na ovom mjestu. Ka Cetinju se nije moglo, jer su jake snage vojske i žandarmerije blokirale dalji put. Nakon odustajanja i početka razlaza demonstranata, došlo je do incidenata. Vojska i žandarmerija su zapucali i napravili krvavi pir – kazao je Đurašković.
Simbolika Belvederskih demonstracija ne blijedi kako vrijeme protiče, istakao je Đurašković i dodao da povezanost Belvedera iz tih dana i Belvedera iz današnjih dana, nije direktna, ali ih veže jedan isti element, ponos Crnogorki i Crnogoraca koji ni tada ni danas nijesu dozvolili da se drugi igraju njihovom sudbinom.
U oba slučaja, iako su istorijske okolnosti drugačije, to su emancipatorski protesti za nezavisnost i samobitnost Crne Gore kao države i protiv njenog formalnog ili neformalnog kolonijalnog statusa u odnosu na bilo koju drugu državu. Zato ćemo se Belvederu uvijek vraćati, sa poštovanjem ga čuvati u našim sjećanjima, a svojim djelima pokazati da belvederske žrtve nijesu bile uzaludne. Neka im je vječna slava! – kazao je gradonačelnik.
Predsjednik UBNORA i antifašista Cetinja Stevan Radunović se zahvalio svima koji su došli da iskažu poštovanje prema organizatorima i učesnicima belvederskih demonstracija.
Nesporno je da su to bile jedne od masovnijih demonstracija u ondašnjoj Jugoslaviji. Nesporno je da su bile sa najtežim posljedicama, sa najviše žrtava i to nije bio samo izraz nezadovoljstva socijalnim nego i nacionalnim statusom Crne Gore i Crnogoraca. I van sumnje ta atmosfera je bitno uticala da se stvori klima u Crnoj Gori koja je naišla na takav odziv u 13. julskom ustanku i svim narednim borbama… Belveder je ostao i treba ga takvim doživljavati kao simbol i sinonim za slobodarski duh i poruku da je Crna Gora vječna i neuništiva – kazao je Radunović.
Na Belvederu su te 1936. godine život izgubili: Stevo Vujović, Jovan Šofranac, Marko Jovićević, Šunja Vukmirović, Ilija Ražnatović i Niko Petričević.
