Kultura

Predstavljena knjiga “Gradovi i sudbine”: Priča o vremenu i prolaznosti, snovima i našoj mašti

Drago mi je što sa ove tačke polazi ova knjiga, što kreće u život odavde, sa Cetinja gdje je uvijek kucalo srce Crne Gore. I kad bi se nekad učinilo da je malo utišalo ono je samo dubinski kucalo i još dubinskije, istakao je Miraš Martinović na večerašnjem predstavljanju svoje knjige “Gradovi i sudbine” u Narodnoj
Predstavljena knjiga “Gradovi i sudbine”: Priča o vremenu i prolaznosti, snovima i našoj mašti

Foto: RTV Cetinje

Drago mi je što sa ove tačke polazi ova knjiga, što kreće u život odavde, sa Cetinja gdje je uvijek kucalo srce Crne Gore. I kad bi se nekad učinilo da je malo utišalo ono je samo dubinski kucalo i još dubinskije, istakao je Miraš Martinović na večerašnjem predstavljanju svoje knjige “Gradovi i sudbine” u Narodnoj biblioteci i čitaonici “Njegoš”.

Knjiga je, prema njegovim riječima nastajala trideset godina. Idući mapom antičkih gradova na tlu Crne Gore, koju je sam napravio, bilježio je zapise o određenom ambijentu a knjiga se, kako objašnjava, samo nadogradila na sve te zapise i pohode.

Gradovi postaju opsesivna tema za mene, kao sjedišta ljudskog bitisanja, kao sjedišta ljudskog života, ljudske egzistencije koje nema, u stvarnosti je nema, postoji kamenje, postoje zidovi, postoje ruševine, ali ljudi su iščezli. Ovi gradovi svi na neki način govore o prolaznosti, ali oni potvrđuju da negdje sve traje, kroz reminiscencije, kroz snove, kroz ljude, kroz čovjeka – ističe Martinović.

Kamen je, kako kaže, mrtav i on ne može progovoriti, ali umjetnik je taj koji mu, kako ističe, daje i produžuje život.

Ja sam priče pravio od svega, od raznih krhotina, pravio sam ih od dokumenata, od zapisa na kamenu, pravio sam ih od citata pjesnika a nadasve sam ih pravio od lične imaginacije, jer lična imaginacija je ono što je iznad toga, ono što ostaje da lebdi vječito, ono što je umjetnost – naglašava autor.

Foto: RTV Cetinje

„Gradovi i sudbine“ na tragu su onoga što Martinović radi već decenijama u tom nekom svom ličnom dijalogu sa prošlošću, ali i kroz prošlost sa svima nama u današnjem trenutku, objasnila je književnica Dragana Kršenković Brković.

Knjiga je, prema njenim riječima, žanrovski neodređena – nije roman, nijesu klasične priče ali i jesu , nije istorija iako se njome bavi , nije arheologija iako autor uporno ide tragom ruševina gradova, nijesu ni legende a ni mitovi.

Čitajući knjigu meni se nametnuo utisak da postoji jedan nevidljivi fluid, nešto što sve to tako razrađeno na jedan jedinstven način povezuje. To je priča o vremenu i prolaznosti, priča o snovima, to je priča o našoj mašti koja sve ono što je bilo pa nestalo pokušava ustvari da nam predoči, da mi to vidimo pred sobom. To je priča o predanjima, priča o osluškivanju legendi, to je priča o svemu onome što ustvari je nazovimo to “nevidljivo” a ustvari je veoma jako, suština literature – kazala je Kršenković Brković.    

U prvom dijelu knjige “Gradovi i sudbine” Martinović kroz literarni postupak oživljava: Butu, Dokleu, Olcinium, Antivari, Rizinium, Đutezu, Svač, Drivast, Prapratnu, Gradac, Municpium S, Obolon, Meteon, Londodoklu, dok u drugom pod naslovom “Vodič kroz ruševine”, daje biografije gradova, istorijske okvire u kojima su se ostvarili, doživljavajući trenutke procvata i trenutke rušenja.

Moderatorka večeri bila je bibliotekarka Ksenija Janković.

M. Sekulić