Autor 
Preminuo je legendarni fudbalski trener Miroslav Ćiro Blažević. Ćiro se već duže vremena borio s rakom prostate i sada je, nažalost, tu bitku izgubio. Ćiro je sjutra trebao da proslavi 88. rođendan.
Miroslav Blažević rođen je 9. februara 1935. godine u Dolcu na Lašvi, kao osmo, najmlađe dijete Katarine Blažević (rođene Matovinović) i Mate Blaževića. Njihovo prvo dvoje djece Ivica i Marica, o kojima roditelji ostaloj djeci nisu puno govorila, umrla su u dobi od nekoliko mjeseci od Španske gripe, a Miroslav je imao i sestre Jelenu (rođ. 1922.) i Dragicu (1926.), braću Anta (1923.) i Joška (1927.), a starija sestra Jozefina (1933.) živi u Zagrebu.
Fudbal je igrao do 31. godine kad je u švajcarskom Moutieru odlučio da će postane trener. Ostao je u Švajcarskoj te je vodio Vevey i Sion da bi 1979. godine preuzeo švajcarsku reprezentaciju. Njegov pravi trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je prvenstvo završio na skromnom 10. mjestu, Ćiro je Rijeku odveo do četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiru, bijelom šalu i 1982. godini.
Dinamu donio naslov nakon 24 godine čekanja
Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i ostali igrali su fantastičan fudbal koji je na Maksimir privlačio u prosjeku 30.000 gledalaca.
Dinamo je titulu potvrdio pobjedom protiv Željezničara 2:0 četiri kola prije kraja, ali slavlje u gradu nije prestajalo danima i nedjeljama. Arhitekt tog velikog uspjeha bio je Ćiro koji je sa bijelim šalom oko vrata gazio sve pred sobom.
“To je bilo nešto perfektno i bez konkurencije najveći uspjeh moje karijere. Svaka čast bronzi u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener”, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.
Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sljedeće sezone osvojio jugoslovenski kup i na kraju sezone je prvi put otišao iz Dinama. Otišao je u Grasshopper s kojim je osvojio naslov prvaka Švajcarske, a srca navijača ponovno je osvojio 1985. godine kad je Prištinu odveo do prve jugoslovenske lige.
Povratak u Dinamo
Iste godine vratio se u Dinamo s kojim nije ostvario zapažene rezultate. Proglašenje hrvatske nezavisnosti dočekao je u Nantesu u kojemu je bio do 1991. i nakon godine dana u PAOK-u 1992. se vratio u Dinamo, odnosno tadašnju Croatiju.
