Skip to content

Prije pola vijeka „Roki“ je osvojio svijet: Nevjerovatna priča o putu Silvestera Stalonea od beskućnika do holivudske zvijezde

RTV Cetinje•Zabava••
Prije pola vijeka „Roki“ je osvojio svijet: Nevjerovatna priča o putu Silvestera Stalonea od beskućnika do holivudske zvijezde

Foto: Getty Images

Prije pola vijeka, 1976. godine, veliki bokserski hit „Roki“ pretvorio je svog glavnog glumca i scenaristu Silvestera Stalonea (koji je bio „potpuno bez novca“ i nepoznat) u zvijezdu prve kategorije. To je priča ispričana u novom filmu „Ja igram Rokija“, koji osvaja publiku.

Pola veka od prvog filma "Roki", koji je napisao i u njemu glavnu ulogu igra Silvester Stalone
Foto: Courtesy Everett Collection / Everett / Profimedia

Mladi Silvester Stalone je početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka beskućnik na ulicama Njujorka, a jedino društvo mu pravi njegov pas Butkus, piše BBC.

Između odlazaka na audicije za uloge koje nikada ne dobija, radi iscrpljujuće smjene čisteći ribu.

Ljudi mu se podsmijavaju zbog ambicije da postane glumac, jer mu je rođenje uz pomoć forcepsa ostavilo delimičnu paralizu lica i govornu manu, koju pokušava da popravi tako što snima svoj glas i preslušava snimke.

To je početna tačka filma „Ja igram Rokija“ (I Play Rocka), koji je režirao Piter Fareli, poznat po filmu „Zelena knjiga“, a koji govori o tome kako je Stalone stvorio kultnu boksersku dramu „Roki“.

U filmu igra relativno nepoznati Entoni Ipolito, koji tumači mladog Stalonea, koga je frustracija zbog neuspjeha u glumačkoj karijeri navela da počne da piše i scenarije.

U filmu vidimo kako se seli u Los Anđeles, gdje je toliko siromašan da mora privremeno da proda Butkusa – koji kasnije dobija ulogu u filmu.

Ipak, priču o Rokiju napisao je za tri dana. Poslije brojnih prepreka na putu do realizacije filma, „Roki“ je postao najveći bioskopski hit 1976. godine i osvojio Oskara za najbolji film 1977. godine.

To je ultimativna holivudska priča o uspjehu.

Film „Ja igram Rokija“ pokazuje zašto se Stalone toliko poistovjećivao sa Rokijem Balboom, propalim bokserom iz Filadelfije koji dobija priliku da se bori protiv svjetskog šampiona u teškoj kategoriji Apola Krida, iako praktično nema nikakve šanse da pobijedi.

„Sam Stalone je oličenje autsajdera“, kaže Nik de Semljen, urednik filmskog časopisa „Empajer“ i autor knjige „Posljednji akcioni heroji“, o Staloneu, Arnoldu Švarcenegeru i drugim muškim zvijezdama tog doba.

I nastavlja: „Bio je potpuno bez novca, a preko noći je postao najtraženija osoba u Holivudu i na dodjeli Oskara. Teško je sjetiti se nekog drugog tako dramatičnog preokreta u istoriji filma.“

Entoni Ipolito se slaže da postoje snažne paralele između Stalonea i lika koji je stvorio.

Naravno, postoje razlike, jer je Stalone bio i ostao veoma talentovan pisac. Mnogo čita i više je mislilac nego što Roki možda djeluje u filmu. Ali, u mnogo čemu je to polubiografska priča – navodi Ipolito.

Legendarno snimanje

Film „Roki“ snimljen je munjevitom brzinom za 28 dana, pod režijom Džona G. Avildsena.

Snimanje je postalo legendarno u istoriji filma. Većina scena morala je da bude snimljena iz jednog pokušaja kako bi se uštedjelo, a pošto nije bilo budžeta za specijalne efekte, Stalone je trajno oštetio zglobove šaka snimajući scenu u kojoj Roki udara pesnicama u smrznute komade mesa.

Tokom cijelog snimanja niko zapravo nije vjerovao u Stalonea. Kada je film završen, studiju se nije dopao, nije mu pružio veliku marketinšku podršku, nije prikazan na Filmskom festivalu u Kanu niti na bilo kom sličnom događaju. Tek kada su počeli da ga prikazuju publici, bili su prilično iznenađeni time koliko su se ljudi povezali sa filmom – kaže De Semljen.

Film „Roki“ kasnije je dobio 10 nominacija za Oskara i osvojio tri nagrade, uključujući i onu za najbolji film, dok je sam Stalone bio nominovan za najboljeg glumca i najbolji originalni scenario.

Film je takođe iznjedrio čitav niz nastavaka, od kojih je neke Stalone i sam režirao, a u novije vrijeme i izuzetno uspješne filmove iz serijala „Krid“, u kojima glumi Majkl B. Džordan.

Stalone je govorio i o ideji da napiše scenario za prednastavak „Rokija“.

De Semljen kaže da je Stalone filmom „Roki“ stvorio novu vrstu tvrdoglavog heroja autsajdera, koji je od tada postao jedan od temelja kinematografije.

Roki ne odustaje, jednostavno neće. Akcionih filmova je, naravno, bilo i prije toga, ali nešto novo bilo je u tome što je u prvi plan stavljen jedan čovjek i ideja o jednoj nezaustavljivoj sili. To se ponavlja u toliko različitih akcionih filmova koji su uslijedili. Ideja o istrajnosti, o tome da se ne povlačiš, postala je osnovno načelo ovih filmova i ostala je to sve do danas – kaže De Semljen.

Zašto se ova priča pokazala toliko snažnom?

Novinar Majk Sijelski autor je knjige „Ići do kraja“, o nastanku filma „Roki“.

On je za BBC rekao da sama priča ima „sopstvenu trajnu snagu, zato što je priča o Staloneu i Rokiju priča o autsajderima na oba nivoa“.

Ljudi žele da vjeruju u sve ono što je moguće, u najvećoj mogućoj mjeri, kada je riječ o tome kroz šta je Stalone prošao da bi snimio ovaj film – kaže Sijelski.

On takođe ističe da je „Roki“ još snažniji zahvaljujući radikalnom završetku, koji odstupa od holivudskih obrazaca jer Roki Balboa gubi borbu protiv Krida.

„Zato je to toliko film koji podiže raspoloženje, jer on na kraju ne mora da pobijedi. Kada Apolo Krid obori Rokija, Roki kaže: ‘Hajde, mogu još da izdržim’. Svi želimo da u tom trenutku sebe vidimo kao Rokija. ‘Ne možete nas držati na zemlji.’ To zadire u nešto u ljudskoj prirodi, u našu želju da sebe vidimo na takav način.“

Sijelski zaista vjeruje da je „Roki“ postao takav fenomen u SAD zato što se njegov herojski duh autsajdera poklopio sa raspoloženjem društva koje je 1976. godine „žudjelo za razlogom da se ponovo osjeća dobro“.

Dogodila se afera Votergejt, bio je tu i Vijetnam. Filmovi tog doba bili su posvećeni antiherojima, naročito ako se uzmu u obzir filmovi koji su 1977. godine bili nominovani za Oskara zajedno sa ‘Rokijem’ – ‘Taksista’, u kojem nema heroja, ili ‘Mreža’, satirični prikaz besa koji je Amerika osećala – nastavlja Sijelski.

Novinar Majk Sijelski za BBC govori zašto je film postao antologijski.

„Ponekad se u kulturi dogode takve situacije da ne znate da ljudi za nečim žude, a da im to niko ne pruža. A onda, kada se pojavi neko, neka osoba ili institucija koja im to pruži, dolazi do eksplozije. Upravo to se dogodilo sa ‘Rokijem’.“

Izvor: BBC / N1Beograd

Autorski sadržaji sa portala Cetinjskilist.com u drugim medijima smiju se prenositi bez prethodnog dopuštenja (osim ako drugačije nije navedeno).

Obavezno je navođenje izvora, autora i veze (“linka”) na izvorni sadržaj u novinarskom prilogu u kojem se poziva na autorski sadržaj s Cetinjskilist.com.

Veze (“linkovi”) na autorski sadržaj, pripadajući naslovi i eventualno drugi djelovi opreme teksta mogu se slobodno objavljivati ali bez ikakvih izmjena. Nije dopušteno mijenjanje smisla citata izvan konteksta, niti korištenje sadržaja u reinterpretiranom obiku. Ova pravila važe i za prenošenje sadržaja na Facebook i drugim platformama.

Cetinjskilist.com ne preuzima bilo kakvu odgovornost s obzirom na korištenje sadržaja od trećih osoba.