Prve masovne političke manifestacije povodom Prvog maja održane su 1919. godine na Cetinju i Rijeci Crnojevića, u znaku solidarnosti sa međunarodnim radničkim pokretom, popularizacije vlasti Sovjeta i nezadovoljstva sa uspostavljenim stanjem u Crnoj Gori. Sačuvani zapisi govore o ovim proslavama i političkoj atmosferi uopšte.
Na Cetinju je povorka manifestanata išla ulicama sa istaknutim parolama i transparentima na kojima su ispisani politički zahtjevi, sa crvenom zastavom na čelu. Govorili su Jovan Tomašević i Mihailo Vojinović. Za vrijeme prvomajske proslave, sve radnje i radionice u gradu obustavile su rad, a njihovi radnici i ogroman dio stanovništva grada obrazovali su dugu manifestacionu povorku, u uslovima pripravnosti vojske i policije.
Socijalistička grupa iz Rijeke Crnojevića i Ceklina sačinila je program proslave. Obaviještene o tome, mjesne vlasti su zabranile održavanje proslave. Međutim, organizatori su odlučili da se proslava održi bez obzira na izrečenu zabranu. O tome je Marko Mašanović lično obavijestio sreskog načelnika. Ovaj je dozvolio održavanje proslave sa upozorenjem da će, ako dođe do izgreda, uzeti na odgovornost najpoznatije aktiviste u mjestu. Prvog maja, ujutro, u Radničkom domu se okupilo oko 150 žitelja iz mjesta i okolnih sela, svečano obučeni i zakićeni crvenim cvjetovima. U domu je održan zbor na kome je o značaju Prvog maja govorio Marko Mašanović. Oko 12 časova obrazovala se povorka koja je sa crvenom zastavom na čelu, pošla prema centru varošice, uzvikujući političke parole. Učesnicima u povorci govorili su Marko Mašanović i Lazar M.Lopičić. Organi vojnih i civilnih vlasti su bili u pripravnosti. I pored upozorenja da se raziđu, učesnici su to odbili i nastavili sa manifestacijama. Situacija je bila zategnuta i prijetila je opasnost da dođe do sukoba. No, zahvaljujući prisebnosti, taktu i uticaju Marka Mašanovića oružani sukob je izbjegnut. Tako se ova manifestacija pretvorila u demonstraciju. Demonstranti su, u toku same akcije i poslije nje, pokazali riješenost da će preduzeti oružani napad ako vlasti uhapse Marka Mašanovića
Manifestacije 1920. godine su bile masovnije i efikasnije, ali su održavane pod većom pozornošću i kontrolom predstavnika vlasti. Jovan Tomašević je obavijestio Okružno načelstvo o proslavi Prvog maja. U odgovoru Okružnog načelnika je rečeno – prima se na znanje. Za održavanje reda izdata su posebna naređenja policijskim organima.
Pozvati: Jovana Tomaševića, Joša Delju, Nika Začiranina, Pera Vuksanovića, Čakića, Leka Markuša i Miku Vojinovića i predočiti im da će se za sve posljedice i nezgode prilikom manifestacije oni odgovorni biti kod uprave.
Prikaz prvomajske proslave objavljen je u Radničkim novinama.
“…Tačno u devet sati, organizovani cetinjski radnici skupili su se pred Radničkim domom, gdje se lepršala crvena zastava. Postrojeni manifestanti, sa crvenim značkama na grudima, krenuli su ulicama. Naprijed su išla mala djeca, za njima zanatski učenici, zastava, uprava partijske organizacije, a za njima ostali organizovani radnici. Povorka se zadržala na Balšića pazaru, gdje je sekretar partijske organizacije, Jovan Tomašević, održao jezgrovit govor, osuđujući cjelokupni današnji društveni i državni režim u zemlji, a posebno u Crnoj Gori. Manifestacija se završila kako dolikuje svjesnim radnicima, ne davajući povoda Glomaziću, okružnom načelniku, da upotrijebi mitraljeze postavljene pred okružnim načelstvom i okolnim brdima. Sve radnje i kafane bile su Prvog maja zatvorene. To naljuti G.Glomazića i u dva sata naredi da se kafane otvore, uz prijetnju da ko ne otvori biće kažnjen. Dvojicu kafedžija kaznio je što nisu htjeli da otvore svoje radnje…”
Parole koje su dominirale u proglasima, u toku manifestacija i na skupovima, govore o političkim pogledima i preokupacijama u to vrijeme. Prema jednom izvještaju komande mjesta u vezi sa proslavama Prvog maja 1919. godine u Rijeci Crnojevića komandantu Zetske divizijske oblasti, zapažene su parole: Dolje vojska! Dolje centralna vlada! Dolje vlada u Beogradu! Živjela Republika! Živio komunizam! Živio boljševizam! Živjela crvena garda! Živio Lenjin! U govorima se napadala vojska, vlada i državna uprava.
Iz knjige Danice Marinović Pejović “Cetinje u vrijeme nesigurno 1918-1945”
Izvor: Antifašisti Cetinja