Radulović za RTCG: Zabluda je da imamo vode u nedogled – zagađenja izvorišta velika prijetnja

Dok sušna ljeta i sve blaže zime u prvi plan izbacuju pitanje nestašica vode, hidrogeolog Milan Radulović upozorava na još jedan opasan scenario: jednom zagađen izdan u karstnom terenu sanira se izuzetno teško i skupo, a često je to i nemoguće. Kako ističe Radulović za Portal RTCG, izazovi sa kojima se suočavamo – od presušivanja vjekovnih izvora poput Savine vode na Durmitoru, preko specifičnih problema sa zamućenjem Mareze u Podgorici, pa sve do lekcija iz pustinjskih akvifera Mrtvog mora – pokazuju da je krajnje vrijeme da promijenimo odnos prema vodi i shvatimo je kao dragocjen i osjetljiv resurs.

Profesor na Građevinskom fakultetu koji se godina bavi istraživanjima naših i svjetskih vodoizvorišta, hidrogeolog Milan Radulović ističe da je zabluda da je voda neiscrpan resurs i ukazuje da opasnosti postoje. Drastične promjene na terenu bile su mu i motivacija da napravi kraći dokumentarni film „Kapljica nade“ koji je prikazan nedavno na TVCG.

Prošlogodišnja suša bila je trenutak koji ga je dodatno uvjerio da o ovoj temi treba govoriti javno.

„Motiv za film je bio upravo zbog drastičnih promjena koje mogu da se dese i tamo gdje se to malo očekuje. Ljeto 2025. je bilo takvo: pad nivoa Morače, pritisak na izvorište Bolje Sestre sa kojeg se snabdijeva cijelo primorje, požari koji su dugo bili van kontrole, a ispod vrha Durmitora izvor Savina voda, za koji se ne pamti da je presušio, ostao je sa potpuno suvom prelivnom cijevi. Kada to vidite na terenu, nametne se potreba da se o tome progovori i van stručnih krugova. Kada mislimo da smo sigurni i obezbijeđeni za sva vremena, često stigne opomena”, naglašava Radulović.

Crna Gora bogata vodom, ali ne smijemo biti neodgovorni

Profesor ističe da Crna Gora jeste bogata vodom, ali to ne znači da smijemo biti neodgovorni.

“Izdani (akviferi) jesu obnovljiv resurs, ali ako iz njih stalno zahvatamo više nego što se prirodnim putem prihranjuju, možemo ih precrpiti. Uz pametno korišćenje, kod nas vode ne bi trebalo da nedostaje. Mene, iskreno, više brine mogućnost zagađenja nego pitanje količina. Mislim da nam je to veća prijetnja. Jednom zagađen akvifer veoma je komplikovano i skupo sanirati, a nekada je to čak i nemoguće. Dovoljno je da se u zaleđu nekog izvorišta prevrne cisterna i da se zagađujuća materija ispusti u podzemlje, pa da to izvorište na duži period, a u najgorem slučaju i trajno, bude isključeno iz upotrebe”, upozorava Radulović.

Kaže da treba da budemo pažljiviji. Crnu Goru odlikuje karstni režim oticaja, sa velikim razlikama između proticaja u hidrološkom maksimumu i hidrološkom minimumu, a preko 70 odsto vodovodnih sistema kod nas oslanja se na karstna izvorišta.

Jednom zagađen izdan veoma je komplikovano i skupo sanirati, a nekada je to čak i nemoguće. Dovoljno je da se u zaleđu nekog izvorišta prevrne cisterna i da se zagađujuća materija ispusti u podzemlje, pa da to izvorište na duži period, a u najgorem slučaju i trajno, bude isključeno iz upotrebe

Problem je, ističe on, i u tome što se hidrološki minimum na izvorištima poklapa sa periodom najveće potražnje tokom turističke sezone. Regionalni vodovod već godinama ima veoma važnu ulogu i uspješno pokriva deficite vode na primorju. Problem je često infrastruktura u pojedinim opštinama, pa voda koje ima u Regionalnom vodovodu ne stigne do potrošača.

„Karst Crne Gore je izuzetno zanimljiv sa hidrogeološkog aspekta. Cirkulacija voda se odvija ispod površine terena, gdje nemamo mogućnost direktne observacije, pa koristimo različite naučne metode i tehnike. Ali nekada, kada su uslovi izuzetno složeni, i nakon primjene svih metoda zagonetka ostane neriješena. Koristeći naučne principe razvijene u okviru hidrogeologije i logičke metode zaključivanja, možemo da dopremo do određene granice, povećavamo stepen istraženosti, ali rijetko kada možemo da kažemo da je sve sto odsto istraženo i poznato. Nekada nas ljudi ne shvataju dovoljno, pa se pitaju kako to da ne znamo odakle dolazi voda do izvora. Pa jednostavno, ne možemo direktno da gledamo kroz slojeve zemlje. Možemo da bušimo, analiziramo podatke i zaključujemo, i to je sve. Nekad je to dovoljno za otkrivanje istine, a nekada nije”, objašnjava ovaj hirogeolog.

Prva opsežna istraživanja Mareze poslije 50 godina, otpadne vode u zaleđu najveća prijetnja

Radulović je komentarisao i fenomen zamućenja izvorišta Mareza u Podgorici, ističući da su zamučenja izvorišta u karstnim predjelima česta.
Upravo ovih dana se sprovode opsežna istraživanja izvorišta Mareza i njegovog slivnog područja. Takva istraživanja su, ističe, posljednji put sprovođena prije oko pola vijeka.

“Moj kolega Maksim Matović i ja, zajedno sa inženjerima hidrogeologije zaposlenim u firmi Geoprojekt, autori smo projekta tih hidrogeoloških istraživanja, čije prve rezultate očekujemo u skorijem periodu. Istraživanja finansira Ministarstvo javnih radova. Konačno smo na dobrom putu da pouzdanije zaključimo odakle Mareza dobija vodu. Povećana mutnoća nakon intenzivnih padavina je nešto što se baš često dešava na karstnim izvorištima. E sada, zašto su posljednjih godina ti periodi sa povećanom mutnoćom učestaliji i duži, to je jedno od pitanja koje upravo ovih dana istražujemo. Mislim da su Glavni grad i Vodovod uradili odličnu stvar početkom godine kada su preuzeli upravljanje onim ustavama na mostu na Marezi i kada su pročistili sve one kanale kojima je voda otežano oticala. To je nešto na šta su moje kolege sa Katedre za hidrotehniku na Građevinskom fakultetu godinama ukazivale kao na uzrok dugotrajne mutnoće”, kaže Radulović.

Izvor na Lukavici (Foto: Privatna arhiva)

On objašnjava i da se previđa jedna okolnost, a to je da laboratorija podgoričkog Vodovoda akreditovana 2013. godine i od tada se mutnoća mjeri redovnije i preciznije. Prije 2013. godine nijesu postojale iste mogućnosti za redovno i precizno praćenje manjih promjena mutnoće kao danas. Vjerovatno je i to jedan od razloga zašto u posljednjih 13 godina češće dobijamo informacije o povećanoj mutnoći vode sa Mareze.

“Ispitujemo i uticaj još nekih faktora na mutnoću, ali je potrebno sačekati sve rezultate prije donošenja zaključaka. Veliku prijetnju za Marezu može predstavljati i ispuštanje otpadnih voda u podzemlje. Za sva naselja i industrijske zone u zaleđu Mareze bilo bi poželjno izgraditi adekvatnu kanalizacionu mrežu. To je minimum koji je davno trebalo da bude ispunjen. Zaleđa izvorišta bi morala da budu prioritet u planovima kanalisanja naselja. Osim naselja Mareza i Daljam, neriješen problem kanalizacije imaju Zelenika, Grbavci i još nekoliko naselja u zaleđima naših izvorišta”, upozorava profesor.

Zone sanitarne zaštite izvorišta su, naglašava Radulović, jako važne. Nakon što se odrede zone i propišu mjere zaštite, njih treba i poštovati.

Potencijalna izvorišta sa kojih se trenutno ne zahvata voda treba već danas štititi od zagađenja i čuvati za nepovoljnije scenarije u budućnosti. To nijesu potezi koji se odmah primijete, ali su presudni onda kada dođe sušna godina

“Mislim da se te propisane mjere kod nas ne poštuju dovoljno. Samo kada pogledate koliko naselja u zaleđu izvorišta u Crnoj Gori nema riješen problem prihvata i odvođenja otpadnih voda, sve vam postane jasno. Potencijalna izvorišta sa kojih se trenutno ne zahvata voda treba već danas štititi od zagađenja i čuvati za nepovoljnije scenarije u budućnosti. To nijesu potezi koji se odmah primijete, ali su presudni onda kada dođe sušna godina“, ističe Radulović.

Na pitanje koliko su klimatske promjene i zemljotresi uzroci nestanka mnogih lokalnih izvorišta u Crnoj Gori, Radulović odgovara da se posljednjih godina zapaža da je manje snijega na planinama, a sniježni pokrivač je jedan od faktora koji pomaže da izvori izdrže ljeto i da ne presuše, jer se ta voda, nakon topljenja snijega, sa zakašnjenjem javlja na izvorima.

Klimatske promjene utiču na manje snijega na planinama koji hrani izvorišta (Foto: Privatna arhiva)

“Ali postoje i drugi faktori. Gubljenje izvora, potoka ili rijeke nije nešto što je vezano samo za savremeno doba. Da pomenem Gorski vijenac, ima onaj dio kada se šale kako su im stari ogradili vodenicu na mjestu „đe nit je splake ni potoka“. U ovim našim karstnim terenima to su česte pojave, da primjećujemo ostatke nekadašnjeg potoka, a da na tom mjestu voda skoro da uopšte više ne teče, osim kada su baš ekstremne padavine. U istorijskim zapisima piše da je Cetinje dobilo ime po rijeci Cetini, odnosno Cetinji, koja je nekada tekla Cetinjskim poljem. Tu rijeku danas ne vidimo na površini. Napredovanje karstifikacije je vjerovatno jedan od važnih faktora za takve pojave. Zabilježeni su i slučajevi koje ste pomenuli da nakon jakih zemljotresa, a u određenim okolnostima i snažnih miniranja, dođe do promjena u cirkulaciji podzemnih voda, pa čak i do promjene izdašnosti ili nestanka pojedinih izvora”, kaže Radulović.

Hidrogeološka istraživanja neophodna prije svake gradnje, mjere zaštite se moraju poštovati

Pošto je radio na velikim infrastrukturnim projektima poput Regionalnog vodovoda i auto-puta Bar–Boljare, Radulović ističe da hidrogeološka istraživanja moraju prethoditi svakoj ozbiljnoj gradnji.

“Za svaki veći plan i veći projekat treba raditi procjenu uticaja na životnu sredinu. Procjena uticaja bi trebalo da predstavlja važan instrument preventivne zaštite i očuvanja kvaliteta životne sredine. Svaki projekat sa pripadajućom lokacijom, koja može imati specifične prirodne i prostorno-planske karakteristike, neophodno je pažljivo analizirati kako bi cijeli postupak procjene uticaja imao puni smisao. Takođe, zone sanitarne zaštite izvorišta su jako važne. Nakon što se odrede zone i propišu mjere zaštite, njih treba i poštovati. Mislim da se te propisane mjere kod nas ne poštuju dovoljno. Samo kada pogledate koliko naselja u zaleđu izvorišta u Crnoj Gori nema riješen problem prihvata i odvođenja otpadnih voda, sve vam postane jasno. Dugotrajno unošenje zagađujućih materija može umanjiti sposobnost podzemne sredine da ih zadrži ili razgradi, nakon čega se posljedice mogu pojaviti i na izvorištima”, objašnjava profesor.

Zeta u gornjem dijelu toka (Foto: Privatna arhiva)

Država i lokalne uprave, poručuje, morale bi koliko je moguće, da poboljšaju infrastrukturu, naročito da rade na saniranju gubitaka na mreži.
Potencijalna izvorišta sa kojih se trenutno ne zahvata voda treba već danas štititi od zagađenja i čuvati za nepovoljnije scenarije u budućnosti. To nijesu potezi koji se odmah primijete, ali su presudni onda kada dođe sušna godina.

“Monitoring mreža je značajno unaprijeđena od 2019. godine, kada je sproveden Projekat implementacije EU okvirne direktive o vodama. Planovi upravljanja vodama se ažuriraju na svakih šest godina i tom prilikom se, po potrebi, poboljšava i monitoring mreža. Uvijek može bolje, naročito kada je riječ o manjim, lokalnim izvorištima, ali osnova postoji i ona se razvija. Dobar primjer monitoring mreže danas ima izvorište Bolje Sestre, a oko izvorišta Mareza se upravo kroz pomenuti projekat stvara infrastruktura za kvalitetnu buduću osmatračku mrežu”, navodi Radulović.

Dodaje da Podgorica i generalno Crna Gora dobro stoje sa raspoloživim vodnim resursima. Osim postojećih izvorišta, postoje područja pogodna za otvaranje novih bunarskih polja. Primorske opštine su, kaže, ugroženije. Pljevlja imaju česte probleme sa mutnoćom i kvalitetom vode.

“Uz sanaciju gubitaka na mreži, problemi bi bili znatno manji, jer su gubici ta stavka na kojoj se za početak može dobiti najviše. Zaštita voda je nešto na šta posebno treba obratiti pažnju. Imamo dobre planove i regulativu, ali je važno da ih sprovodimo i u praksi”, naglašava Radulović.

Voda je dar

Napominje i da je tokom hidrogeoloških istraživanja Mrtvog mora i boljeg upoznavanja sa iskustvima iz pustinjskih predjela, jasno dobio uvid kolika je cijena svake kapi vode. Taj problem viđen izbliza bude velika opomena.

Ako ne budemo vodili računa, može se desiti da i mi imamo ozbiljne nestašice. Voda je dar. Kada shvatite koliko je uslova moralo da se poklopi da bi na ovoj planeti uopšte postojala tečna voda, i kada vidite kako izgledaju krajevi u kojima je nema, onda ta riječ dobija puni smisao

“Godišnja suma padavina u tom slivu iznosi oko 50 do 100 litara po kvadratnom metru, a kod nas, na primjer na Cetinju, oko 3.500. Kada vidimo da ljudi ipak funkcionišu i u takvim otežanim uslovima, onda mislim da i mi treba da budemo spremni na scenarije nepovoljnije od ovih koje sada imamo. Uz veću pažnju vjerovatno u skorije vrijeme nećemo imati većih problema. Ako ne budemo vodili računa, može se desiti da i mi imamo ozbiljne nestašice. Voda je dar. Kada shvatite koliko je uslova moralo da se poklopi da bi na ovoj planeti uopšte postojala tečna voda, i kada vidite kako izgledaju krajevi u kojima je nema, onda ta riječ dobija puni smisao“, poručuje profesor Radulović.