Autor 
Hoće li 2023. biti godina eskalacije, razrješenja ili brutalne pat-pozicije u ratu koji će obilježiti prvu godišnjicu u februaru?
BBC-jev urednik za Rusiju Stiv Rozenberg i međunarodni urednik Džeremi Bouen podijelili su njihove analize.
Nakon više mjeseci iscrpljujućih borbi i katastrofalnih gubitaka sa obje strane, ima li znakova da se ruski predsjednik Vladimir Putin umorio od borbe?
Stiv Rozenberg: Nema umora, ne – nema znakova za to.
Na osnovu novogodišnjeg obraćanja ruskog predsjednika, imamo prilično jasnu predstavu o tome koji su stavovi Vladimira Putina u ovom trenutku, o čemu razmišlja i gdje želi da odvede Rusiju 2023. godine.
Ako ostavimo malo po strani šta je tačno govorio, mislim da su vizuelni elementi rekli sve, zapravo, zato što dok je držao govor, iza njega su stajali prilično smrknuti muškarci i žene u uniformi.
Bila je to sasvim upečatljiva slika koja je poručila naciji: ‘Ovo je sada vaša zemlja. Ovo je Rusija 2023. godine – to je zemlja u ratu.’
Iako on to i dalje ne zove ratom, to je zemlja u kojoj je sve podređeno vojnoj pobjedi nad Ukrajinom, nad NATO-om, nad Zapadom, i gdje se od svih očekuje da podrže te ciljeve i da budu spremni da podnesu najveću žrtvu – nema priče, nema rasprave o tome, okupite se svi pod jednom zastavom, okupite se oko mene, vašeg vođe.
To su bile samo vizuelne poruke a kad slušate šta je zapravo govorio – tu nije bilo nikakvih maslinovih grančica, nije bilo nagovještaja kompromisa, nije bilo govora ‘ajde da se izvučemo iz čitave ove zbrke’.
To je predsjednik odlučan da izvojuje pobjedu, ili zato što istinski veruje da je ta pobjeda moguća, ili zato što zna da se zaglibio toliko duboko da za njega više nema povratka i da je njegova jedina opcija da nastavi da gura dalje u nadi da će se nešto promijeniti u njegovu korist.
Šta je sa Ukrajincima? Hoće li oni nastaviti da guraju dalje?
Džeremi Bouen: „Ukrajinski predsjednik Voladimir Zelenski govori o vraćanju njihove izgubljene teritorije – a pod tim on misli na Krim, veliku pokrajinu koju su izgubili 2014. godine.
E sad, Zelenski se pokazao kao zaista izvanredan ratni vođa, ali pitanje šta oni mogu da postignu u vojnom smislu zavisi od podrške NATO i naročito od onoga što dobiju od SAD – sofisticirano oružje koje su imali kao što su raketni sistem Himars načinio je veliku štetu.
Ali predsjednik Bajden u Vašingtonu pažljivo je balansirao na putu koji se praktično svodi na to da Ukrajini ne smije da se dozvoli da izgubi i mora da se podrži da bi nastavila da pobjeđuje, ali ne smijete ni da satjerate Rusiju u takav ćošak da se ostvare njene nuklearne prijetnje.
E sad, Ukrajinci su svjesni, da bi povratili svoju zemlju, potrebna im je mnogo veća udarna moć.
Kad sam bio u Ukrajini posljednji put u vrijeme kad su se Rusi povlačili iz južnog grada Hersona, svi komandanti u toj oblasti sa kojima sam razgovarao rekli su da im je, po njihovom mišljenju, da bi dobili rat onako kako oni žele, potrebno mnogo više udarne moći u pogledu modernih tenkova, u pogledu aviona, a te stvari ne dobijaju.”
Hoće li podrška Ukrajini iz inostranstva oslabiti?
Rozenberg: Mislim da je to dio Putinove računice, jer koliko god da je sve išlo loše po njega od 24. februara prošle godine, on i dalje vjeruje da ima jake adute u rukama i mislim da vjeruje da će se Zapad umoriti od ovog rata i smanjiti podršku Ukrajini.
Ovdje kolaju razne glasine i spekulacije da bi moglo da dođe do novog talasa mobilizacije u Rusiji, govori se o mogućoj proljećnoj ofanzivi ruske vojske.
Vlast je i dalje optimistična i govori o pobjedi.
Bouen: U novembru je ni manje ni više nego načelnik Združenih generalštabova Američke vojske general Mark Mili rekao da bi ponovno osvajanje Krima bilo teško i mislim da je možda želio da poruči da ono nije čak ni poželjno. U međuvremenu je vrlo brzo povukao te komentare, ali ostaje činjenica da ih je izgovorio.
Šta je sa podrškom u samoj Rusiji?
Rozenberg: U ovom trenutku postoji veliki raskorak između poruka iz Kremlja i realnosti na terenu.
S jedne strane, imate Putina koji želi da ujedini narod u svom novogodišnjem obraćanju, najavljujući dalji napredak ka pobjedi, a svega nekoliko minuta kasnije – bukvalno – imate Ukrajinu koja vrši razorni raketni napad na kasarnu u Makejevki.
Govorim o raskoraku, ali ono čemu zapravo svjedočimo je paralelna stvarnost o kojoj govorimo već skoro godinu dana.
Ako želite da znate kakva je Rusija 2023. godine, ukrstite Džordža Orvela sa Luisom Kerolom i možda ćete steći neku jasniju sliku.
To je veoma čudna mješavina 1984 i Alise sa druge strane ogledala, gdje je sve okrenuto naglavačke i uzduž i poprijeko: rat je mir, a neznanje je snaga.
Kremlj je stvorio neku vrstu alternativne stvarnosti koju promoviše i gura od jutra do mraka na državnim medijima, u kojoj se Rusija predstavlja kao žrtva, a Ukrajina i Zapad su agresori koji su započeli rat.
Da li je bilo koja strana spremna da počne da traži dogovor?
Bouen: Da li u ovom trenutku postoji bilo kakvo plodno tle za pregovore? Ne, ne vjerujem, zato što Putin ili vjeruje da može da pobijedi ili vjeruje da u svakom slučaju mora da nastavi dalje.
A Ukrajinci vjeruju da mogu da pobijede i pošto su prolili toliko mnogo krvi i pretrpjeli toliko mnogo štete, neće pristati da budu primorani na ustupke koje ne žele.
Ton Zelenskog se promijenio od početka rata. U martu, u onih prvih nekoliko nedjelja kad je prijestonica izgledala istinski ugrožena od Rusa, govorio je stvari kao što su: ‘Životi su važni, možda važniji od ove teritorije’.
Oni sada govore da žele da povrate svaki pedalj zemlje i ako žele da pregovaraju, onda Rusi moraju da napuste njihovu teritoriju.
IZVOR: BBC
