Antiratni roman „Na Zapadu ništa novo“ objavljen je 1929. godine. Podsjećamo na to i danas aktuelno djelo, povodom 125. godišnjice rođenja autora, Eriha Marije Remarka.
Remarkova knjiga je portret generacije koja je napustila školu, euforično otišla na front i na kraju stradala u ubilačkoj ratnoj mašini. Prvi svjetski rat – početkom 20. vijeka mnogi muškarci zaista su čeznuli za njim.
Bilo je to vrijeme velikih previranja i neizvjesnosti. Tehnički napredak je odredio tempo: fabrike, automobili, nova naučna otkrića. U patrijarhalnom društvu se pojavljuju pukotine, žene protestuju protiv nametnutih uloga i glasno zahtijevaju veća prava.
Starom je došao kraj, novo je došlo velikom brzinom, posebno pogodivši svijet muškaraca. Rat bi, kako su se nadali, mogao da bude „sila čišćenja“ koja će zaustaviti promjene. Radovali su se izbijanju rata u ljeto 1914. i čvrsto vjerovali da će do Božića ponovo biti kod kuće. Ali, stvari su krenule drugim putem.
Naučili smo da je uglačano dugme važnije od četiri toma Šopenhauera. Prvo začuđeni, zatim ogorčeni i na kraju ravnodušni, shvatili smo da nije važan duh, već […] stroga disciplina.
Svakodnevica u rovovima
Krvoproliće u rovovima, noći pod kišom granata i dosada između dva juriša: sve to na svojoj koži doživljava mladi regrut, Remarkov pripovedač u prvom licu. Senzibilni učenik postaje tupo polubiće.
Jedan razvodnik (…) vuče za sobom smrskano koljeno. Drugi ide ka mjestu za previjanje držeći sopstvena crijeva u rukama. (…) Surovost se može podnijeti, ukoliko joj se potčiniš, ali ubija ako o njoj razmišljaš.
Svjetski uspjeh
Remark je veoma drastično opisao ratna dešavanja, iako je lično na frontu bio veoma kratko. Kao đak je mobilisan 1916. godine, ali je vrlo brzo ranjen i prebačen u ratnu bolnicu. Tamo je slušao priče s fronta teško ranjenih vojnika, pravio bilješke i od toga je kasnije nastao njegov svjetski poznati roman. Ali, kako bi popularizovao svoj roman, Remark je tvrdio da je sve to sam doživio.
Roman „Na Zapadu ništa novo“ pojavio se u knjižarama 1929. godine – i preko noći postao jedan od najvećih uspjeha njemačke literature. Kritičari širom svijeta hvalili su djelo kao „pacifističku optužnicu protiv rata“. Ubrzo je i ekranizovan u Holivudu, a nedavno još jednom, veoma uspješno i u Njemačkoj.
Spaljen i zabranjen
Roman je međutim smetao desničarima u Njemačkoj. Smatrali su da je bacio u blato uspomenu na njemačke vojnike. Nakon što su 1933. nacisti preuzeli vlast, Remarkove knjige javno su spaljene i zabranjene. Njihov autor je prije toga emigrirao u Švajcarsku.
Sve do smrti, Remark je uživao imidž pacifiste. Tek mnogo godina kasnije priznao je da je oduvijek bio apolitičan.
Erih Marija Remark je rođen 22. juna 1898. u Osnabriku. Roditelji su bili doseljenici iz Francuske. U Švajcarsku je emigrirao 1933. Nacisti su zabranili njegova djela, a njegovi spisi bačeni u vatru. Od 1939. živeo je u SAD, a nakon rata naizmjenično u SAD i Švajcarskoj. Umro je u Lokarnu 1970. godine.
Izvor: Deutsche Welle
