Roditelji nemaju jasne vaspitne granice, od malih nogu djecu učiti toleranciji, etici i moralu

Sankcije za djecu – nasilnike, uspostavljanje hijerarhije u porodici i izmjene vaspitno-obrazovnih programa dovele bi do smanjenja procenta vršnjačkog nasilja u školama. Sagovornici “Vijesti” kritikuju to što roditelji nemaju jasne vaspitne granice, nekada i sami pokazuju da je agresija način za rješavanje problema, ali i to što vaspitno-obrazovni sistem nema dovoljno kapaciteta da pruži pomoć

Sankcije za djecu – nasilnike, uspostavljanje hijerarhije u porodici i izmjene vaspitno-obrazovnih programa dovele bi do smanjenja procenta vršnjačkog nasilja u školama.

Sagovornici “Vijesti” kritikuju to što roditelji nemaju jasne vaspitne granice, nekada i sami pokazuju da je agresija način za rješavanje problema, ali i to što vaspitno-obrazovni sistem nema dovoljno kapaciteta da pruži pomoć svakom djetetu i da se od malih nogu uči toleranciji, etici i moralu.

Javnost u Crnoj Gori sve češće saznaje za slučajeve vršnjačkog nasilja, a zabrinutost crnogorskog društva za bezbjednost djece dodatno je porasla nakon tragičnog slučaja u Beogradu.

Djeca se vaspitavaju drugarski, empatija izostaje

Psihološkinja Anđela Golubović za “Vijesti” je ocijenila da je cjelokupnom sistemu potrebna ozbiljna reforma i da tek kada krenemo od srži vaspitno-obrazovne problematike možemo govoriti o resocijalizaciji i psihosocijalnim tretmanima.

”Porazno je da etika, građansko obrazovanje ili logika budu izborni predmeti, jer se u tim predmetima najviše obrađuju teme morala, vrijednosti, empatije i tolerancije”, smatra ona.

Golubović ističe da, kada se govori o vršnjačkom nasilju, treba nazvati fenomene pravim imenom, a devijantno ponašanje jasno i precizno svrstati u sadističko-agresivni obrazac, kako bi sistem kao povratnu informaciju imao adekvatan odgovor.

”Mi smo društvo u tranziciji, ali društvo sa ograničenom psihološkom odgovornošću. To najbolje vidimo kroz ‘ćutljivu većinu’, to jest većinu djece koja posmatra nasilje i bira da o tome ne govori. Roditelji šalju dijete u školu sa rečenicom ‘To se tebe ne tiče, nemoj da se miješaš’, a kao posljedicu imamo dijete koje nije sposobno i nema kapicetet za empatiju. Nažalost, kao produkt toga imamo djecu koja se saosjećaju samo sa djecom koja su im slična po statusu, staleži ili moći, a sva ostala djeca su isključena iz njihovog ‘moralnog univerzuma’”, naglašava Golubović.

Psihološkinja tvrdi da su roditelji često drugarski nastrojeni i dozvoljavaju djetetu sve. Naglašava da često zaborave da djeca najviše uče po modelu, posmatrajući primjer.

”Djeca koja su odgajana kroz ‘drugarski vaspitni stil’ nemaju sposobnost regulacije emocijama, impulsivna su, nasilna, nemaju razvijenu empatiju i na osujećenje želja reaguju agresivno. U odnosu između djece i roditelja mora postojati jasna hijerarhija i djeca bi trebalo da znaju šta smiju, šta moraju a šta ne smiju. Nažalost, kada roditelj ne vjerujue da će sistem imati adekvatnu intervenciju za nasilje roditelji uzimaju ‘pravdu u svoje ruke’, a reagujući agresijom na agresivno ponašanje, pogrešno daju primjer da vlada ‘zakon jačeg’ i da ne umiju na miran način da riješe konflikt”, pojašnjava Golubović.

Ona poručuje da komunikacija između roditelja i djece treba da bude dvosmjerna i da treba da uključuje pažljivo slušanje i prihvatanje emocija.

Potrebna zajednička akcija

Specijalista dječje i adolescentne psihijatrije Iva Ivanović za “Vijesti” kaže da je tema vršnjačkog nasilja velika i kompleksna i zahtijeva učešće cijelog društva.

”Neophodno je primijeniti dobre školske programe sprečavanja vršnjačkog nasilja. Potrebno je kontinuirano edukavati kadar da što bolje prepoznaju nasilje, ali i da terapijski djeluju. Osnažiti školske ustanove većim brojem psihologa i pedagoga. Pomoći roditeljima u vještinama roditeljstva koje se ne sastoje samo u tome kako nahraniti i obući dijete, već kako mu pružiti mogućnost za što bolji i zdraviji psihosocijalni razvoj. Država je dužna da djeci obezbijedi mogućnost praktikovanja zdravih, kreativnih, solidarnih stilova života kroz razne aktivnosti. Kao i da obezbijedi više i bolje servise pružanja pomoći onima koji se suočavaju sa izazovima u domenu mentalnog zdravlja”, poručuje ona.

Ivanović kaže da roditelji treba pažljivo i budno da prate razvoj djece, koji se odvija svakodnevno, a potrebno je da im budu blizu i stvore sredinu ispunjenu emocionalnom toplinom i sigurnošču, sa jasno određenim vaspitnim granicama.

Agresivni obrazac nasilnika otporan na kaznenu politiku (ilustracija)foto: Shutterstock

Poručuje da roditelji koji primijete bilo kakvu promjenu u ponašanju ili raspoloženju treba da se jave psihologu ili dječjem psihijatru.

Te izmjene, tvrdi, mogu biti povlačenje, prekid aktivnosti koje su ranije donosile radost i zadovoljstvo, izmjene u obrascima spavanja i hranjenja, oskudne socijalne kontakte, česte žalbe na fizičko zdravlje (glavobolje, stomačni problemi), gubitak ili nagli rast tjelesne težine, izostanci iz škole, teškoće u usvajanju znanja, pad koncentracije, loši rezultati u školi, neiniciranje razgovora, nezainteresovanost, provođenje puno sati ispred ekrana, ali i samopovređivanje, ispoljavanje agresije prema sebi ili drugima, destruktivno ponašanje prema predmetima u kući, školi, nepoštovanje vaspitnih roditeljskih granica, razdražljivost, česta burna reagovanja, nemogućnost kontrolisanja impulsa, konzumiranje psihoaktivnih supstanci, demonstriranje socijalno neprihvatljivih obrazaca ponašanja.

Kako prepoznati vršnjačko nasilje

Ivanović kaže da se znaci vršnjačkog nasilja mogu prikazati u fizičkim, psihičkim ili socijalnim izmjenama. Objašnjava da su fizički znaci vidljivi golim okom i uključuju posjekotine, modrice, neke ozbiljnije povrede, pocijepani djelovi odjeće, ali i nestale stvari koje je dijete posjedovalo, kao i glavobolje, mučnina, pred odlazak u školu ili neku aktivnost vršnjačke grupe.

”Psihičke znake je nekada teže primijetiti. Mogu se ogledati u jasno izraženoj zabrinutosti, nemiru, povlačenju, tajnovitosti, izbjegavanju zajedničkih aktivnosti, nedostatku socijalnih kontakata, strahu, nedostatku sna, padu koncentracije. Kao i propuštanjem časova u školi, izbjegavanju određenih mjesta. Ili socijalnim promjenama koje se mogu ogledati u tome da dijete samo sjedi u klupi, samo je na odmoru, isključeno je iz kolektivnih sportova, nije pozvano na proslave rođendana, ima teškoće da na času postavlja pitanja i daje odgovore”, kaže Ivanović.

Pojašnjava da je potrebno da roditelji razgovaraju sa djecom, kroz zainteresovana propitivanja o tome šta se dešavalo u školi određenog dana, ko su drugari/drugarice sa kojima se druži, zašto voli ili ne voli da se druži sa određenim drugarima, koje su zajedničke aktivnosti koje se dešavaju u školi i da li u njima učestvuje, da li ima nekih teškoća u školi…

”Sa djecom koja potencijalno vrše nasilje takođe je neophodno razgovarati, pratiti njihove radnje i ponašanje u školi i kod kuće. Nije poželjno na bilo koji način pravdati nepoželjne oblike ponašanja kao što su epizode agresivnosti, destruktivnosti, pravljenje smicalica, kontinuiranih ‘šala’ na račun nečijeg fizičkog izgleda ili (ne)sposobnosti. Takođe, nije poželjno žmuriti na nasilje”, kaže ona.

Pooštriti kazne za nasilnike

Golubović naglašava da mnoge knjige i sajtovi pogrešno savjetuju djecu da kažu siledžiji da “prestane sa maltretiranjem”.

”Međutim, djeca sa agresivnim obrascem ponašanja imaju tendenciju da intenzivnije maltretiraju vršnjaka onda kad im žrtva kaže da prestane. Ovakav agresivni obrazac nasilnika je visoko rezistentan na kaznenu politiku i oni jedino reaguju na jasnu i čvrstu granicu, u smislu sankcija. To je razlog zašto te kazne moraju biti drakonske”, tvrdi Golubović.

Ona kaže da su loši zakonski primjeri mjere pojačanog nadzora roditelja ili Centra za socijalni rad ili društveno korisni rad.

”Već pune dvije godine u medijima stalno govorimo o resocijalizaciji i korijenu nasilja i razumijevanju samog nasilinka, a ne govorimo o važnosti izmjene zakona. Većina nasilničkih struktura se može svrstati u sadističko agresivni profil ličnosti ili antisocijalni profil, a od pamtivijeka se zna, i kroz literaturu i praksu, da ovakav profil nije podložan korekciji, to jest ne reaguje na psihološki, psihijtrijski ili socijalni tretman. Stvar je jednostavna – ovakav profil ličnosti reaguje samo na jasnu i drakonsku sankciju”, naglašava ona.

Društvo čeka još mnogo posla

Ministar prosvjete Miomir Vojinović apelovao je na prosvjetne radnike, pedagoško-psihološke službe, roditelje da daju maksimum kako bi djeca živjela u miru, ljubavi i saradnji. Najavio je da će biti preispitani pravilnici, kako bi se povećao broj psihologa i pedagoga u školama i da će telefonska linija 080 777 777 za prijavu vršnjačkog nasilja biti otvorena 24 sata.

Udruženje Roditelji juče je pozdravilo napore Ministarstva prosvjete, ali i podsjetilo da smo na početku. Predsjednica Kristina Mihailović tvrdi da treba razgovarati i o zaštitarima, uvođenju video nadzora i da se očekuje sjednica Savjeta za prava djeteta kako bi svi znali svoj dio posla u daljoj prevenciji. Ističe da se osim izmjena u dijelu vaspitnih mjera mora raditi i na odgovornosti roditelja.

IZVOR: Vijesti

Aktuelnosti

Više djelova grada u utorak bez struje

I stranci određuju rezultate popisa

Centar grada bez vode od 11 časova

Sjutra pretežno sunčano

Brojne nedoumice u vezi sa zabranom upotrebe plastičnih kesa

Drugi poraz Lovćena

Društvene mreže

Društvo

I stranci određuju rezultate popisa

U Crnoj Gori krajem prošle godine bilo registrovano više od 94.000 tuđih državljana

U Crnoj Gori je 31. decembra prošle godine, samo tri dana nakon što je završen popis stanovništva, domaćinstava i stanova, bilo registrovano 94.098 stranaca koji su po različitim osnovama zakonito boravili u našoj zemlji.

Kako je rečeno Pobjedi iz sektora zaduženog za odnose s javnošću Ministarstva unutrašnjih poslova, oni nemaju preciznu statistiku za 31. oktobar 2023, referentni datum na koji se odnose svi podaci prikupljeni tokom prošlogodišnjeg popisa, ali i ovi svakako dobro ilustruju odnose snaga i poziciju domicilnog stanovništva u tom periodu. Podaci ukazuju da je tada privremeni boravak imalo 36.655 stranaca, produženi privremeni boravak još 27.630, a stalno je bilo nastanjeno njih 29.813.

PODACI MUP-A

U susret sjutrašnjem objavljivanju prvih konačnih podataka, koje će Uprava za statistiku prezentovati javnosti u 11 sati, iz MUP-a smo potražili preciznije podatke iz njihovih registara o državljanima stranih zemalja koji su oko popisa i u njegovo vrijeme (zakonito) boravili u Crnoj Gori.

Podsjećamo da su do sada jedini i ujedno preliminarni rezultati popisa objavljeni 25. januara ove godine. Prema njima, u Crnoj Gori su bile popisane 673.203 osobe, od čega je 633.158 stanovnika naše zemlje, bez obzira na njihovo državljanstvo, zatim 217.441 domaćinstvo, 396.873 stana i 1.400 naselja. Najveći broj građana imali su Podgorica, Nikšić, Bar i Bijelo Polje, u kojima živi više od polovine crnogorskog stanovništva.

Zakon o popisu definiše da je trebalo da podaci budu prikupljeni od svih crnogorskih državljana koji imaju prebivalište ili boravište u Crnoj Gori, uključujući i one koji privremeno borave na nekom drugom mjestu, ali i strance sa odobrenim privremenim ili stalnim boravkom, te one kojima je naša zemlja uobičajeno mjesto boravka. To znači da bi svi koji su popunili popisne obrasce ujedno trebalo da pripadaju ovim grupama ljudi koji legalno borave u našoj zemlji.

S obzirom na to da je razlika između ukupno popisanih i popisanih stanovnika 40.045, to bi moglo značiti ili da je među anketiranima čak šest odsto onih čije je regulisanje zakonitog boravka tada bilo u toku (što je malo moguće), ili da su to oni koji pod (zakonom) nedefinisanim uslovima borave na teritoriji Crne Gore.

Kada je riječ o domaćim i stranim državljanima koji imaju zakoniti boravak u Crnoj Gori, pa se, samim tim, smatraju stanovnicima naše zemlje, bilo ih je 633.158. Ako bismo, bez kalkulacija o mogućim greškama i procentu stanovništva koje nije popisano, iskoristili podatak MUP-a da su u vrijeme popisivanja njih 94.096, ili 14,86 odsto, bili strani državljani, došli bismo do i do podatka da je među popisanim osobama samo 539.062 onih koji imaju crnogorski pasoš.

Naravno, statistika nikada nije tako prosta, te se uvijek mora uzeti u obzir i mogući stepen greške, kao i mnoge druge okolnosti koje su pratile popisno anketiranje. Ipak, i ovako okvirno upareni podaci ukazuju na eventualne posljedice promjene zakona o državljanstvu, koji bi omogućio desetinama hiljada stranaca (možda čak i za svih 94.096) već odomaćenih u Crnoj Gori da dobiju njeno državljanstvo. A koliko bi ih tek bilo ako bi ga zatražili i ljudi koji ne žive u Crnoj Gori…

RUSIJA, SRBIJA, TURSKA…

Posebno su interesantni podaci koji se odnose na broj stranaca koji su krajem prošle godine imali privremeni boravak ili bili stalno nastanjeni u našoj zemlji.

Očekivano, najviše ih je bilo iz Ruske Federacije – 26.104 njihova državljanina su bila registrovana u Crnoj Gori, dok ih je iz Ukrajine bilo 2.337, a stranaca s turskim državljanstvom još 10.421. Od zemalja sa kojima se naša država graniči (na kopnu), sa Kosova je bilo 3.672, a iz Albanije 2.994 osobe sa pasošima ovih zemalja.

Prema istim podacima, blizu 30.000 ljudi, koji su tada (prvremeno ili trajno) bili nastanjeni u Crnoj Gori, bilo je iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Konkretno, bilo je registrovano 21.850 onih sa pasošem Srbije i još 7.556 sa pasošem Bosne i Hercegovine. Iako je ovih stranaca manje od pet odsto među ukupno popisanim stanovništvom, oni i dalje mogu uticati – čak i značajno – na konačne podatke u mnogim kategorijama. To se, prije svega, odnosi na etničko-kulturološke karakteristike građana izražene odgovorima na pitanja o nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, zatim vjeri, maternjem jeziku, te jeziku kojim lice uobičajeno govori. Upravo ti podaci, uz one o broju stanovnika, polu, starosti i državljanstvu, biće sjutra objavljeni.

Neće biti dodatnih provjera

Nikola Zirojević iz SD-a zatražio je od Monstata prošle sedmice da omogući korišćenje softvera za kontrolu podataka sa popisa i 15 dana nakon objave rezultata.

Kao razlog je naveo prilično kratak period od samo sedam dana tokom kojih su građani to mogli uraditi, te probleme sa pristupom i pronalaženjem lica koja su identifikovana.

Za danas je zakazana posljednja 11. sjednica Odbora za praćenje popisa stanovništva, kao i praćenje sprovođenja procesa, čiji je član i Zirojević. Kako je kazao za Pobjedu, na njoj neću ponavljati zahtjev za produženje roka za provjeru podataka putem softvera, jer je već dobio odgovor Monstata.

Rečeno mi je da je interesovanje za korišćenje softvera bilo prilično nisko, te da se, nakon objave, rezultati popisa ni u kojem slučaju ne mogu korigovati. Pošto sam usmenim putem već dobio odgovor na zahtjev, ne vidim potrebu da isto pitanje ponovo pokrećem – precizirao je Zirojević.

Izvor: Pobjeda

Društvo

Brojne nedoumice u vezi sa zabranom upotrebe plastičnih kesa

Privredna komora Crne Gore

Crnogorski privrednici imaju brojne nedoumice u vezi sa sprovođenjem odredbi Zakona o upravljanju otpadom koje se odnose na zabranu upotrebe plastičnih kesa, saopšteno je na okruglom stolu koji je organizovala Privredna komora Crne Gore (PKCG).

Iz PKCG su kazali da su okrugli sto na temu Zakon o upravljanju otpadom – zabrana upotrebe plastičnih kesa i plastike za jednokratnu upotrebu organizovali u saradnji sa Ministarstvom ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.

Kako su naveli, skup je organizovan kako bi se pojasnile nove obaveze za privredu koje Zakon predviđa, mogućnosti prilagođavanja tržišta, kao i koji su to konkretni koraci koje kompanije mogu preduzeti u cilju usklađivanja sa zakonskim obavezama koje stupaju na snagu 20. oktobra.

Privrednici smatraju da postoje brojne nedoumice u vezi sa sprovođenjem odredbi Zakona o upravljanju otpadom koje se odnose na zabranu upotrebe kesa debljine između 15 i 50 mikrona, kao i određenih proizvoda od plastike za jednokratnu upotrebu – kaže se u saopštenju.

Načelnik Direkcije za upravljanje otpadom i komunalne usluge Ivan Stanišić kazao je da je Zakon o upravljanju otpadom usvojen u aprilu ove godine, a da je u pripremi od 2018.

Stanišić je podsjetio da je Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera organizovalo višenedjeljnu kampanju predstavljanja Zakona i podzakonskih aktata, osmišljenu u cilju što detaljnijeg upoznavanja javnosti i svih subjekata na koje se Zakon odnosi sa propisanim normama.

Međutim, kako je naveo, svjesni su da postoje određene nejasnoće u vezi sa implementacijom pojedinih zakonskih odrebi i spremni su da ih razjasne.

Tako je pojašnjeno da su kese debljine od 15 do 50 mikrona zabranjene, dok su kese za pakovanje do 15 mikrona i preko 50 mikrona i dalje dozvoljene, uz napomenu da se za kese deblje od 50 mikrona plaća naknada – kaže se u saopštenju PKCG.

Navodi se da je Vlada 10. oktobra usvojila Uredbu koja predviđa da naknada za kese debljine preko 50 mikrona bude 0,03 centa.

Privrednicima je preporučeno i da od svojih dobavljača zatraže deklaraciju o materijalu od kojeg je pakovanje izrađeno, kako bi bili sigurni da li je zabranjen za upotrebu u skladu sa zakonom.

Jasmina Janković Mišnić iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera istakla je da je cilj kojem se teži primjenom tih zakonskih odredbi smanjenje, a zatim postupno i potpuno eliminisanje plastike za te potrebe i prelazak na održive alternative.

Privrednici su posebno istakli da bi usklađivanje sa evropskom praksom, koja podrazumijeva i zabranu uvoza, značajno pojednostavilo sprovođenje zakona i otklonilo mnoge nedoumice – kaže se u saopštenju.

Takođe su, kako se navodi, skrenuli pažnju i da bi taj zakonski akt trebalo uskladiti sa Zakonom o akcizama I jasno definisati da kese debljine od 50 mikrona budu klasifikovane kao kese za višekratnu upotrebu.

Tokom trajanja okruglog stola privrednici su dobili odgovore na pitanja i nedoumice koje se tiču primjene Zakona, kao i obaveza koje imaju u tom dijelu – dodaje se u saopštenju.

Izvor: MINA