Roman “Jefimija, žena koja neće” predstavljen u biblioteci Njegoš

Novi roman Minje Marđonović “Jefimija, žena koja neće” predstavljen je večeras u Narodnoj biblioteci i čitaonici “Njegoš”. Riječ je o nastavku autorkinog prvijenca “Jefimija, žena koja neće” kojim je javnosti ponudila jedan drugačiji putopisni, politički, buntovni, feministički, pa i ljubavni, ali prije svega lični roman.

Novim romanom o feministkinji i pjesnikinji Jefimiji, Marđonović nastavlja lično-političku priču svoje junakinje nakon njenog povratka s ostrva ljubavi – Balija, kada doživljava najličniji prevrat. Trudna, ostavljena i nesrećna pokušava da spase sebe samu.

U nastavku svoje storije Jefimija se, prema riječima autorke, suočava ne samo sa svojim ženskim tijelom već i sa svojom ženskom dušom i svojom ženskom glavom.

Jedno od ključnih pitanja drugog romana jeste upravo da li je kruna tog tijela ta glava i ta duša koja bi trebalo glavu da nosi i da je hrabri, da joj ne da da klone. To su, prije svega, pitanja mentalnog zdravlja i pitanje slobode izbora žene da bude ili ne bude majka – objašnjava Marđonović.

U romanu se autorka dotiče i pitanja akušerskog nasilja, spontanog pobačaja, abortusa, ali ono što smatra najvažnijim jeste, kako ističe, psiho-analitički momenat kada Jefimija mora da zađe u sebe.

U sebe zalazi tako što se duboko propituje i kopa, čeprka po sopstvenoj istoriji, po istoriji privatnog života i na taj način uviđa kako u sopstvenom realitetu sve to nešto iz njenog prethodnog života ima uzroke i to jesu ti uzroci, zapravo da mi ne ničemo mimo društva u kome smo rođeni, kao ni mimo porodice koja nas je iznjedrila i na ovaj svijet poslala. To su prije svega neka zanimljiva ženska-politička-feministička pitanja, koja uz moju potrebu za duhovnošću pokušavam na kraju da spojim u ono što mi svi kažu da je nemoguće, a ja baš tada vjerujem da je moguće – to je spajanje feminizma i vjere u boga – kaže Marđonović.

Jefimija će se, kako najavljuje, završiti u trilogiji budući da je na kraju drugog romana ostavljeno pitanje njenog spasenja.

U trećem, posljednjem prikazu svog života Jefimija će se vratiti sebi samoj. Tu će se shvatiti da je možda ženski spas među ženama. To je ono što ja uvijek želim da istaknem kao neku od najvažnijih mojih platformi života, to su moje prijateljice, moje sestre duhovne i sestre po duši. Ja uvijek kažem da u mom životu nema ništa vrijednije od mojih prijateljica koje su me mnogo puta sa dna gore na vrh popele – naglašava autorka.

Predstavljajući roman, Marđonović je u razgovoru sa glumicom Ivonom Kustudić iznijela svoja shvatanja o psihoterapiji, abortusu, odnosu religije i feminizma, ali i o potrebi dekonstrukcije rodnih uloga. Nije krila divljenje prema Njegošu kojeg je nazvala svojim najboljim zamišljenim prijateljem.

Njegoš je uistinu bio iskren i u tom svom nebiranom i neslobodnom da bude i vladika i princ nam je nekako prikazao da je čovjek i dobar i loš, da je dobar i zao, da je to ta neprestana, vječna borba u kojoj neće pobijediti ni dobro ni zlo, ali ćemo pobijediti mi ako više vjerujemo u dobro nego u zlo – zaključila je Marđonović.

Minja Marđonović rođena je 1989. godine u Mostaru. Na Fakultetu političkih nauka, u Beogradu, diplomirala je politikologiju, a na Studijama roda masterirala kulturologiju kritikom institucije braka iz perspektive slobodne ljubavi, oslanjajući se pritom na anarhističke eseje čuvene feministkinje dvadesetog vijeka – Eme Goldman. Doktorantkinja je kulturologije na matičnom fakultetu, s idejom da istraživački preispita konstrukciju heteroseksualne ljubavi devetnaestoga vijeka. Pored akademske posvećenosti feminističkoj teoriji, Minja Marđonović svoju političku borbu artikuliše kroz društveno angažovanu književnost.

M. Sekulić