Roman „Tron“ Ljubomira Mudreše: Bez istorijskog pamćenja nema sigurnog puta u budućnost
Foto: RTV Cetinje
Ko nema duboko usađene korijene, nema ni sigurnost u sopstveno trajanje, niti u trajanje svoje domovine. A domovina je kuća dobrih temelja – jaka onoliko koliko je jaka volja da je odbraniš i sačuvaš – poručio je pjesnik, prozni pisac i dugogodišnji novinar, akademik Ljubomir Mudreša gostujući u emisiji „Aktuelno” na Radio Cetinju.
Nedavno je iz štampe izašao njegov sedmi roman „Tron“, djelo koje kroz preplitanje istorijskih činjenica, ličnih memorijskih zapisa i poezije duboko zadire u crnogorski identitetski i državotvorni kod.
Roman je, kako objašnjava autor, nastao kao rezultat velikog istraživačkog izazova, ali i kao reakcija na savremene društveno-političke procese.
Traganje za ‘Tronom’ za mene je bio veliki istraživački izazov. Svjedoci smo u posljednje vrijeme impulsivne i progresivne nakane asimilacije prema Crnoj Gori, što se ne dešava od juče, ali je sada u posebnom intenzitetu. Istražujući Duklju, Prečistu Krajinu, Svač i Skadarski basen, spoznao sam činjenice o kojima se nijesmo mogli informisati u udžbenicima. To područje je stanište, središte i izvorište crnogorske, dukljanske i zetske kulture. Sam podatak da su na tom prostoru vladale tri dinastije, Vojislavljevići, Balšići i Crnojevići, jasno govori o bogatstvu naše kulturne baštine i državotvornog koda – kazao je Mudreša.
Govoreći o impulsima koji su ga usmjerili ka ovom istraživanju, autor se prisjetio ključnih momenata sa cetinjskog trga, opisujući ga kao jedno od centralnih mjesta crnogorske slobodarske misli.
Nalazimo se na Gumnu, a gumno je ogledalo ljudi i koraka, stjecište vladara i naroda gdje su se donosile sudbonosne odluke. Ja sam na Dvorskom trgu, ili kako ga ja zovem Trgu Otpora, spoznao da se Crnogorci oslobađaju nametnutih uopštavanja internacionalizma, jugoslovenstva, sveslovenstva i da se vraćaju doma. Naročito je to eruptivno izraženo 13. jula 1991. godine na zboru suverenista u organizaciji Liberalnog saveza, kada je Slavko Perović promovisao potrebu stvaranja nezavisne Crne Gore. Bio sam počastvovan da na tom mjestu spoznam da je pobijeđen građanski strah i da je rođena slobodna misao – istakao je Mudreša.
Posebno mjesto u romanu zauzima Duklja. Mudreša navodi da se ta skrivana strana istorije tek polako razotkriva, zahvaljujući pionirskom radu pisaca poput Jevrema Brkovića i radovima istorijskih istraživača. Povezujući prošlost i sadašnjost, autor opominje na pogubnost prekrajanja istorijskih činjenica.
Sve naše dinastije namjerno su izostavljane iz udžbeničke literature jer su forsirane neke druge opcije. Više smo učili o Mišaru ili Cerskoj bitki nego o našim bitkama na Krusima, Martinićima ili Vučjem Dolu. Stari Latini su rekli: ono što nema važnost od početka, nema ni na kraju. Ako ne znamo prošlost, nemamo trasiranu istorijsku brazdu i ulazimo u lutanje. U tom lutanju rađaju se legende i mitovi, a oni su opasni – kada mitovi nadvladaju istoriju kao nauku, problem imaju i država i društvo – objasnio je sagovornik Radio Cetinja.
Autor se osvrnuo i na priču o Vladimiru i Kosari, koja je u njemu, kako kaže, izazvala duboku stvaralačku i duhovnu dilemu.
Dugo nijesam imao snage za tu temu, ali sam na nagovor prijatelja prespavao jednu noć u zidinama manastira Prečiste Krajinske. To je za mene bilo iscjeljenje i u toj noći je nastala velika poema. Ta priča donosi čistotu ljubavi, dilemu da li je ona fizička ili čisto duhovna ostavio sam čitaocima da sami procijene. Sveti Vladimir Dukljanski je naš prvi proglašeni svetac i stoga ima posebno mjesto – naglasio je Mudreša.
Autor je podvukao da je temeljna nit koja povezuje sva poglavlja knjige bezuslovna težnja ka slobodi.
Kod nas suverenista Crna Gora je izdignuta na pijedestal. Postavlja se pitanje šta je bitnije: Crna Gora ili sloboda? Jedno bez drugog ne ide. Sloboda bez Crne Gore ne može, niti Crna Gora može postojati bez slobode – kazao je Mudreša.
Autor se u razgovoru dotakao i ličnih iskušenja, navodeći da je zbog svojih stavova i novinarskog poziva pretrpio brojne posljedice, uključujući otkaze i progone u različitim političkim sistemima. Na pitanje o specifičnoj strukturi romana u kojoj se proza prepliće sa stihovima, iskreno je odgovorio: Da se nijesam bavio poezijom, ja bih poludio. Novinarski posao je prenapregnuta aktivnost, bez radnog vremena i zahtijeva ogroman misaoni napor. U poeziju sam bježao svaki put kada bih osjetio da mi je mozak preblokiran.
Prisjećajući se slika mladosti i barjaka sa cetinjskih trgova tokom proslava Dana nezavisnosti Crne Gore koji, kako ističe, ulivaju nadu u budućnost, autor je razgovor zaključio željom da roman „Tron“ postane trajna inspiracija i putokaz svim čitaocima:
Iskreno bih volio da čitaoci prihvate ove stihove o Cetinju. Tek kada budu dubinski shvatili te poruke, naći će pravi način kako da se ophodimo prema svojoj baštini, kako da čuvamo ono što nam je krvlju izvojevano i ostavljeno, i kako da se time trajno ponosimo – zaključio je sagovornik Radio Cetinja.
M. Sekulić
Obavezno je navođenje izvora, autora i veze (“linka”) na izvorni sadržaj u novinarskom prilogu u kojem se poziva na autorski sadržaj s Cetinjskilist.com.
Veze (“linkovi”) na autorski sadržaj, pripadajući naslovi i eventualno drugi djelovi opreme teksta mogu se slobodno objavljivati ali bez ikakvih izmjena. Nije dopušteno mijenjanje smisla citata izvan konteksta, niti korištenje sadržaja u reinterpretiranom obiku. Ova pravila važe i za prenošenje sadržaja na Facebook i drugim platformama.
Cetinjskilist.com ne preuzima bilo kakvu odgovornost s obzirom na korištenje sadržaja od trećih osoba.
Pogledajte još iz rubrike "Kultura"
