Predsjednik Rusije Vladimir Putin optužio je plaćeničku grupu Vagner za „veleizdaju” i „zabijanje noža u leđa” nakon oružane pobune i novih optužbi na račun ruske vojske koje je uputio vođa paravojne formacije Jevgenij Prigožin.

Pobunjeni plaćenici Vagnera tvrde da su preuzeli kontrolu ruskog grada Rostova na Donu, vojno i strateški važnog centra.

Prema izvorima BBC njuza na ruskom, Vagnerovci su preuzeli vojne objekte i u Voronjezu, gradu na pola puta između Rostova i Moskve.

Prigožin je upozorio da će njegove plaćeničke trupe krenuti i na Moskvu ukoliko se vojni vrh ne sastane sa njim.

Neke zemlje koje se graniče sa Rusijom podigle su nivo bezbjednosnih mjera, dok predstavnici NATO saveza kažu da „pažljivo” posmatraju situaciju.

U obraćanju naciji, Putin je zaprijetio hapšenjem plaćenika i optužio ih za „veleizdaju”.

Prigožin je naizgled odgovorio Putinu u audio poruci rekavši da njegove jedinice nisu počinile izdaju, već „patriote koje se bore za budućnost domovine” rastrgane „korupcijom, lažima i birokratijom”.

On je pozvao na pobunu protiv vojske, ali je demantovao da se radi o puču.

Od petka uveče, širom Rusije su podignute bezbjednosne mjere, internet je ograničen, a vojna vozila su viđena na ulicama Moskve.

Prethodno je Prigožin optužio Sergeja Šojguja, ministra odbrane Rusije, da je kriv za neuspješne vojne akcije u Ukrajini i velike gubitke na ruskoj strani.

Kremlj je demantovao njegove izjave, a Putin je odmah pozvao na nacionalno jedinstvo u Rusiji, optužujući Vagnerovce za veleizdaju.

Stiv Rozenberg, BBC urednik za Rusiju

Navikli smo da čujemo šefa Vagnera Jevgenija Prigožina kako napada ruski vojni vrh – posebno ministra odbrane Sergeja Šojgua – zbog problema na bojnom polju.

Javni sukobi između plaćeničke grupe Vagner i Ministarstva odbrane nisu novina.

Ali ovo jeste.

U najnovijoj video-tiradi na društvenoj mreži Telegram, Prigožin krivi Šojgua za početak rata u Ukrajini u februaru prošle godine.

Govoreći prvo o borbama na istoku Ukrajine koje su počele 2014. posle ruske vojne intervencije, Prigožin je rekao:

„Mi smo napadali njih, a oni nas. Tako je to trajalo tih osam dugih godina, od 2014. do 2022. broj okršaja bi se nekada povećao, ponekad smanjio”.

„Tamo se 24. februara [2022.] nije dešavalo ništa vanredno. Sada Ministarstvo odbrane pokušava da obmane javnost, prevari predsjednika i plasira priču da je bila neka luda agresija Ukrajine, da je zajedno sa cijelim NATO blokom Ukrajina planirala da nas napadne.

„Rat je bio potreban… da bi Šojgu mogao da postane maršal, da bi dobio drugi orden heroja… Rat nije bio zbog demilitarizacije ili denacifikacije Ukrajine. Bio je potreban za dodatnu zvjezdicu.”

Prigožin je za rat okrivio i oligarhe, osudivši „klan koji danas u praksi vlada Rusijom”.

Jake riječi. Ali da li će one imati posljedice?

To zavisi od prirode trenutnog odnosa Prigožina sa predsjednikom Vladimirom Putinom. I niko nije sasvim siguran kakav je trenutno taj odnos.

Da li je ljutiti Prigožin kojeg vidimo i čujemo na Telegramu projekat Kremlja?

Ako je tako, njegova optužbe na račun Šojgua i oligarha mogla bi da bude osmišljena tako da zaštiti Putina od kritika javnosti, dok istovremeno nudi Kremlju mogući izlaz iz sukoba koji nije išao po planu, tako da ne ošteti predsjednika ili politički sistem.

Prigožin je imenovao krivce, a među njima se ne nalazi Putin.

Ali da li to tako funkcioniše?

Putin je tako blisko povezan sa ratnim operacijama.

U obraćanju naciji 24. februara 2022, lider Kremlja je jasno stavio do znanja da je njegova odluka da pokrene „specijalnu vojnu operaciju” – sveobuhvatnu rusku invaziju na Ukrajinu.

Osim toga, tvrdnja da je predsjednik prevario ministara kojeg je imenovao ne odražava se sjajno na čovjeka na vrhu.

Istina, u Rusiji Kremlj kontroliše medijsku sliku i poruke.

Kada bi ovdašnji TV kanali i pro-vladini vojni blogeri prenijeli takvo tumačenje, mnogi Rusi bi to prihvatili.

Ali šta ako ispad Jevgenija Prigožina nije bio usklađen sa Kremljom?

Šta ako je stekao sopstvene političke ambicije?

Ili je zaključio da je stvaranje moćnih neprijatelja unutar ruske elite (posebno vojske) za njega najbolji oblik odbrane?

„Negativac” Prigožin rizikuje da uzdrma čamac – i ruski politički sistem – podrivanjem poruka Kremlja.

Tek prošle nedjelje Putin je ponovio potrebu, kako on to vidi, da „demilitarizuje” i „denacifikuje” Ukrajinu.

Već sam pisao da je davanje smisla ruskoj politici poput pokušaja da se napravi ogromna slagalica u kojoj većina djelova nedostaje.

Pokušavate da povežete tragove, ali nikada niste sasvim sigurni kakva će biti konačna slika.

Još slažem djelove slagalice o Prigožinu.

Ali, osim šefa Vagnera, postoje i drugi zanimljivi djelovi ruske slagalice koji nagovještavaju drugačiji ishod.

Na primjer, koliko god loše išle stvari za Kremlj u Ukrajini, da li bi Moskva mogla da proglasi da je „misija ispunjena”?

Dmitrij Peskov, portparol predsjednika Putina nedavno je tvrdio da je „cilj [demilitarizacije Ukrajine] u velikoj mjeri postignut”, tvrdeći da Ukrajina ima sve manje sopstvenog naoružanja i da se sve više oslanja na pomoć iz inostranstva.

A ranije ovog mjeseca više od 20 ukrajinskih vojnika, pripadnika bataljona Azov, izvedeno je na suđenje na jugu Rusije.

Rusija naziva Azov „terorističkom grupom” koja pruža utočište neonacistima.

Da li bi to moglo da se prikaže kao slučaj denacifikacije” i da se tu zaustavi?

Ali postoje i druge indicije da „zaustavljanje” nije u Putinovim planovima.

U nedavnim televizijskim nastupima, djelovao je kao uvjeren u pobjedu i odbacio kontraofanzivu Ukrajine.

„Neprijatelj trpi velike gubitke”, rekao je Putin novinaru ruske televizije ove nedjelje, dodajući: „Neprijatelj nema šanse”.

IZVOR: BBC