Društvo

Sa Lovćena kliče vila

Nevladina organizacija Antifašisti Cetinja koja promoviše antifašističke ideje i vrijednosti, internacionalizam, ravnopravnost, slobodarski duh, emancipaciju i slavnu antifašističku prošlost Cetinja, danas je podsjetila na pogibiju ilegalca Gojka Kruške i partizanskog borca Muse Buta Hodžića. Na svojoj Fejsbuk stranici Antifašisti Cetinja su napisali: “Danas, 13.januara 1944. godine, osuđen sam na smrt vješanjem. Vješanje će se izvršiti
Sa Lovćena kliče vila

Nevladina organizacija Antifašisti Cetinja koja promoviše antifašističke ideje i vrijednosti, internacionalizam, ravnopravnost, slobodarski duh, emancipaciju i slavnu antifašističku prošlost Cetinja, danas je podsjetila na pogibiju ilegalca Gojka Kruške i partizanskog borca Muse Buta Hodžića.

Na svojoj Fejsbuk stranici Antifašisti Cetinja su napisali:

“Danas, 13.januara 1944. godine, osuđen sam na smrt vješanjem. Vješanje će se izvršiti u 3 sata poslije podne na Balšića pazaru”, napisao je na zidu zatvorske ćelije u Bogdanovom kraju, narodni heroj Gojko Kruška.

Gojko Kruška rođen je 22. avgusta 1922. godine na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i sedam razreda gimnazije. Od rane mladosti pripadao je naprednom omladinskom pokretu i učestvovao u mnogim akcijama srednjoškolske omladine. Sa 17 godina postao je član SKOJ-a, a ubrzo potom i član gimnazijskog komiteta SKOJ-a.

Trinaestojulski ustanak 1941. zatekao ga je u okupiranom Cetinju. Želio je da pođe sa drugovima u borbu, ali mu je partija namijenila drugi zadatak – da ostane na Cetinju i prikuplja i šalje podatke o neprijatelju i njegovim namjerama, organizuje omladinu, prikuplja oružje, municiju i drugi materijal za NOP.

Otkriven je i uhapšen 24. decembra 1943. godine od četničke policije. Bio je izložen najstrašnijim mukama  ali ništa nije priznao i nikoga nije odao. Potom je predat Njemcima, koji su ga osudili na smrt vješanjem. Ocu i sestri u zatvoru je rekao: “Nemojte da plačete, ne vrijeđajte me vašim suzama”.

Zajedno sa albanskim partizanom Musom Butom Hodžićem odveden je na vješala. Njihova pjesma nadjačala je buku motora kamiona kojim su dospjeli do gradskog trga.

Njemački agent upitao je Gojka: “Je li ti je žao što ideš u smrt?” Dobio je prkosan odgovor: “Ne, izdajniče, jer ginem kao čovjek, a vi ćete ginuti kao izdajnici!”.

Dok mu je omča bila oko vrata, spazio je majku u masi prisilno dovedenog svijeta: “Zar si ti to? Zar zbilja plačeš pred ovim bijednim razbojnicima?!”

Majka je prestala da plače, a Gojko je počeo da pjeva: “Sa Lovćena kliče vila, Crna Goro majko mila!”

Nakon pogubljenja tri dana i tri noći tijela Gojka Kruške i Muse Hodžića ostala su na vješalima ispod starog brijesta na Balšića pazaru kao opomena građanima Cetinja.

Kvislinzima su gestapovci odali priznanje što su uhvatili hrabre patizanske ilegalce. U “Crnogorskom vjesniku” je bilo objavljeno saopštenje da je feldkomandant gospodin Kajper u znak priznanja izvolio im dodijeliti naročite nagrade i specijalni dodatak u životnim namirnicama.

Slava narodnom heroju Gojku Kruški!

Smrt fašizmu!