Studenti tehničkih fakulteta blokirali su danas u 11:52 sati raskrsnicu u centru Beograda stojeći u potpunoj tišini petnaest minuta čime su još jednom odali poštu za 15 poginulih od pada nadstrešnice ulaza Željezničke stanice u Novom Sadu 1. novembra.

Protest kod Vukovog spomenika je protekao mirno, a vozila su stala ne remeteći tišinu.

Student Elektrotehničkog fakulteta Aleksa Madžarević izjavio za TV N1 da su se studenti Građevinskog i Arhitektonskog fakulteta odazvali na njihov poziv da svakog dana na petnaest minuta u isto vrijeme blokiraju prostor kod Vukovog spomenika, gdje su ti fakulteti.

Rekao je da su ključni zahtjevi studenata vlastima da odgovorni za pogibiju u Novom Sadu snose posljedice, da se objelodane svi dokumenti o rekonstrukciji nadstrešnice, i da se uprava ETF izjasni o događajima u zemlji.

Prema njegovim riječima, uprava ETF podržava proteste i neki od profesora su danas bili sa studentima u blokadi.

Madžarević je rekao da su studenti na svom plenumu odlučili da se protest iz zgrade Fakulteta preseli na ulicu, što su danas i uradili, a da će njihovi dalji koraci zavisiti od razvoja događaja.

Izvor: CDM, Agencije

Promocija crnogorskoga prijevoda knjige Januša Bugajskog “Neuspjela država: Vodič za krah Rusije” u organizaciji Crnogorskog PEN centra i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost održaće se u utorak, 10. decembra, s početkom u 18 sati u Sali 1 na FCJK na Cetinju. Američko izdanje objavila je Džejmstaun fondacija, a crnogorsko, u prijevodu Jelene Pralas, Crnogorski PEN centar.

S autorom će uživo razgovarati poznata crnogorska novinarka i vrsni znalac globalnih političkih prilika Biljana Jovićević.

Januš Bugajski je spoljnopolitički analitičar, predavač, konsultant i TV novinar koji živi u SAD. Viši je istraživač u Džejmstaun fondaciji u Vašingtonu. Predavao je na mnogim američkim univerzitetima. Autor je 21 knjige o Evropi, Rusiji i transatlantskim odnosima. Bio je angažovan kao konsultant za Stejt Department, Ministarstvo odbrane SAD, USAID, IREX i druge američke vladine i privatne organizacije. Kolumnist je za nekoliko medijskih kuća u SAD i Evropi.

Učestvovao je na prethodne dvije društveno-kulturološke konferencije Cetinjski forum, izlažući na teme o uticaju Rusije na razvoj sukoba na Zapadnom Balkanu.

Knjiga Neuspjela država bavi se postsovjetskom i (post)putinovskom Rusijom i njenim imperijalnim težnjama, pružajući dubok uvid u kompleksnost odnosa među bivšim sovjetskim republikama i oblastima – bilo da su one sad nezavisne države, bilo da su u sastavu Ruske Federacije. Bugajski se fokusira na analizu države koja se suočava sa izrazitom autokratijom, slabim institucijama, korupcijom, nesigurnošću i slabom vladavinom prava. Kroz konkretne primjere naroda koje žive u zoni uticaja ruske vlasti Bugajski analizira izazove s kojima se suočavaju zajednice koje nastoje preći iz autoritarnih režima u stabilne demokratije i moderne države.

On suvereno interpretira mogućnosti političkih elita Zapada da utiču na poboljšanje pozicije i kvaliteta života nacija koje žive u Ruskoj Federaciji, ali i sugeriše kako da se napravi otpor u spoljnopolitičkom okruženju u odnosu na imperijalističke težnje ruskih vlasti.

U predgovoru crnogorskom izdanju knjige Bugajski, između ostaloga, kaže:

Mnogi lideri na Zapadu i dalje vjeruju da se mogu vratiti u posthladnoratov­ski status quo i ne mogu zamisliti benefite dezintegracije Rusije. Umjesto da prave planove za nepredviđene situacije da bi iskoristili deimperijalizaciju Ru­sije i upravljali potencijalnim negativnim reperkusijama, zvaničnici Zapada zaglavljeni su u nekom prošlom vremenu. Čak i nakon svih strahota napada Rusije na Ukrajinu, oni i dalje imaju puste nade da se sa postputinovskim Kre­mljom mogu uspostaviti dobri odnosi ili da šačica ruskih liberala može demo­kratizovati cijelu imperiju. Mnogo efikasniji pristup bio bi da se jasno preci­zira što Zapad podržava u Rusiji. Otvorena podrška pluralizmu, demokratiji, federalizmu, ljudskim pravima, građanskim pravima i autonomiji republika i regiona može pomoći da se ohrabre građani Rusije tako što će im se pokazati da nijesu izolovani od ostatka svijeta. To bi bila poruka da mogu imati bolje garancije za svoju sigurnost i ekonomski razvoj ako odbace Moskvu i formira­ju nove države koje njeguju mirne odnose sa svojim suśedima. Vrijeme nije na strani ruske imperije, a narodi i regioni koji su i dalje pod okupacijom Moskve moraju iskoristiti ovu jedinstvenu istorijsku šansu za oslobođenje.

Crnogorsko društvo koruptivnim smatra 75,3 odsto građana, a kao najkorumpiraniji se percipira pravosudni sistem, pokazalo je istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Kako je saopšteno iz te nevladine organizacije, istraživanje je sprovedeno od 20. do 29. novembra, uz stručnu podšku Instituta Damar, CAPI metodom, na stratifikovanom slučajnom uzorku od 1000 punoljetnih ispitanika.

Direktorka za strategiju i komunikacije u CGO-u, Zvezdana Kovač, ocijenila je da posebno zabrinjava podatak da većina građana ne vjeruje u integritet institucija i političara u borbi protiv korupcije.

Negativne ocjene rada pravosudnog sistema, ukazuju na potrebu za hitnim reformama u pravosuđu kako bi se povratilo povjerenje javnosti u ovaj važan stub društva – rekla je Kovač.

Kako je istakla, visoki nivoi korupcije u zdravstvu, obrazovanju, bezbjednosti i lokalnoj upravi opominju na neophodnost jačanja unutrašnje kontrole i sankcionisanja odgovornih za zloupotrebe.

Istraživanje CGO pokazalo je, kako se navodi u saopštenju, da 75,3 odsto ispitanih građana smatra crnogorsko društvo koruptivnim, a kao glavne krivce za to navode sistem (23,9 odsto), političare (23,6 odsto), pravosuđe i policiju (po 15,3 odsto).

Kako su dodali, manji procenat krivicu vidu i u samim građanima i građankama (13 odsto) i medijima (7,1 odsto).

Percepcija korupcije se razlikuje od priznavanja direktnog iskustva, pa tako većina ispitanika (76,1 odsto) tvrdi da nikada nijesu svjedočili korupciji, a među onima koji jesu najčešće se navodi da je to bilo u zdravstvu (22,7 odsto), policiji (16,3 odsto) i pravosuđu (11,2 odsto), ali i tokom izbora (10,5 odsto) – navodi se u saopštenju CGO.

Kako se istilče, manje od dvije četvrtine ispitanika vjeruje da institucije imaju integritet za borbu protiv korupcije, dok političarima vjeruje tek 24,1 odsto.

Ubjedljivo najniže ocjene učinka u borbi protiv korupcije bilježe političke partije (1,69 od 4), zatim pravosuđe i policija, dok su nevladine organizacije i mediji ocijenjeni nešto bolje (2,16 i 2,11) – pojasnila je Kovač.

Prema njenim riječima, pozitivno je većinsko uvjerenje da građani mogu doprinijeti borbi protiv korupcije.

Međutim, ovo zahtijeva postojanje efikasnih mehanizama za prijavu i zaštitu onih koji prijavljuju. Takođe, ključne preporuke, poput uvođenja strožih kazni, smanjenja političkog zapošljavanja i digitalizacije procesa, treba ozbiljno razmotriti kao korake ka suzbijanju korupcije – naglasila je Kovač.

Kako je kazala, kada je riječ o pojedinačnim sektorima, od pet oblasti koje su bile u fokusu – pravosuđe, zdravstvo, bezbjednost, obrazovanje i lokalna uprava – kao najkorumpiraniji se percipira pravosudni sistem.

Dodatno, 76 odsto ispitanika smatra antikorupcijske mjere u pravosuđu neefikasnima. Većina prijava iz pravosudnog sektora odnosi se na sudove (77,1 odsto). Rezultati za tužilaštvo su nešto bolji, ali i dalje pretežno negativni – pokazalo je istraživanje CGO.

Prema podacima istraživanja, korupcija u obrazovanju najviše se vezuje za visoko obrazovanje, odnosno privatne univerzitete i Univerzitet Crne Gore, a najmanje za vrtiće.

I za ovu oblasti je većinsko uvjerenje (56,5 odsto) da su antikorupcijske mjere neefikasne, dok preko četvrtine (25,5 odsto) vjeruje da se zapošljavanje u obrazovanju odvija na osnovu političkih veza – pokazalo je istraživanje CGO.

Kada je u pitanju korupcija u zdravstvu, ona se, prema istraživanju, najčešće vezuje za bolnice i kliničke centre, pri čemu i za tu oblast preovladava stav (69,4 odsto) da su antikorupcijske mjere neefikasne.

Kad je riječ o sektoru bezbjednosti, korupcija se uglavnom percipira u policiji i unutrašnjoj kontroli Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).

Gotovo 76,3 odsto ispitanika smatra da su antikorupcijske mjere u sektoru bezbjednosti neefikasne. Većina ispitanih (83,6 odsto) nije imala iskustva sa traženjem mita, ali 31,1 odsto smatra da veze i nepotizam često utiču na nepoštovanje zakona – pokazalo je istraživanje CGO.

Visoka percepcija selektivnog pristupa u suzbijanju korupcije dodatno podriva kredibilitet institucija. Bez jasne političke volje za reformama i konkretnih mjera, korupcijske prakse i navike će nastaviti da otežavaju razvoj društva i demokratije u Crnoj Gori. Sveobuhvatne reforme i jačanje transparentnosti su ključni za vraćanje povjerenja u sistem – ocijenila je Kovač.

Kako je saopšteno iz CGO, istraživanje je sprovedeno u okviru projekta Partnerstvo protiv koruptivnih tendencija – PAKT, koji finansira Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori, Biro Stejt dipartmenta za borbu protiv međunarodne trgovine drogom.

Crna Gora nije u poziciji da igra za medalju, ali je već ostvarila uspjeh plasmanom na dominantan način u glavnu grupu. Uslijedila su dva teška meča protiv favorita Mađarske i Francuske, utakmice koje su se igrale u periodu kraćem od 24 časa. S ta dva poraza, Crna Gora je, uz ostale rezultate iz grupe, ostala bez šanse da se bori za medalju, ali i dalje može stići do Beča na utakmicu za peto mjesto. Put do austrijske prijestonice vodi preko Poljske i Švedske. Za Televiziju Crne Gore direktno iz Debrecina, govorile su “lavice”, Milena Raičević i Ivana Godeč.

Raičević je doživjela peh već na prvom meču i povrijedila se.

Ostaje žal što nisam uspjela da završim prvenstvo, jer sam se već na prvoj utakmici povrijedila. Zdrave smo došle na prvenstvo, sa ogromnom željom da napravimo novi veliki uspjeh, i sigurno ostaje žal što nismo uspjele da se plasiramo na taj finalni turnir. Ali smatram da je i šansa igranja za peto mjesto ogroman uspjeh, jer, kada vidimo kakve su ekipe na ovom prvenstvu, možemo biti srećne. Ekipa koju imamo, igračice koje daju maksimum, dosta igraju po 60 minuta, tempo je jak i ne možemo nikome zamjeriti, nego biti ponosne na to što smo pokazale u grupnoj fazi – kazala je ona.

Raičević podsjeća na tempo druge faze.

Nehumano je igrati u manje od 24 časa protiv dvije ekipe kakve su Mađarska i Francuska. Vidjele smo da smo kroz prve tri utakmice bile furiozne i jake, sa sjajnom odbranom, ali igrati meč za mečom, uz igračice koje provode 60 minuta na terenu, uz dosta onih koje su došle iz klubova gdje nisu igrale, predstavlja veliki izazov. Ipak, sigurna sam da ćemo hrabrošću i stavom koje posjeduju ‘lavice’ ovaj turnir iznijeti do kraja i boriti se do posljednje minute.

I Godeč smatra da raspored nije bio naklonjen našoj ekipi.

Došle smo s velikom željom i energijom da pokažemo naš karakter. Bilo je teško, imale smo dvije zahtjevne utakmice u glavnoj fazi. Protiv Mađarske, koja je domaćin, igrale smo dobru odbranu, ali smo u napadu pravile tehničke greške i promašivale zicere, što nas je koštalo šanse da pariramo. Isto se desilo i protiv Francuske. Nije bilo lako igrati ni u grupi – Rumunija, recimo, igra do kraja svih 60 minuta, ali pokazale smo da smo bolje od njih.

Iako je bila najavljena rasprodata sala na duelu Mađarske i Crne Gore, to se na kraju nije desilo.

Pa, iznenadila sam se negativno. Očekivala sam punu dvoranu protiv Mađarske, ali to se nije desilo, što je jako čudno s obzirom na to da znamo koliko Mađari vole rukomet. Ako se vratimo na prvenstvo kod nas, gdje je dvorana bila dupke puna… Međutim, Mađarskoj to ne smeta. Mislim da su protiv nas presudne bile naše tehničke greške. Mađarice ne igraju ništa posebno, čak i s rosterom koji imaju. Jesu favoriti zajedno s Francuskom, ali ako se osvrnemo na prethodna prvenstva, gdje su bile u istom sastavu, nisu uspjele da naprave rezultat. Vidjećemo u Beču kako će to izgledati – kazala je Raičević.

Osvrnula se i na igru Rumunije, koja je sinoć iznenadila Švedsku.

Rumunija je iznenađenje. Pratila sam ih u pripremnom periodu na ‘Golden ligi’ i bilježili su ubjedljive poraze. Ali opet, imaju dosta igračica u rotaciji i ne osjete umor. Sinoć, recimo, Stoika, koja igra sa mnom u Rapidu, nije ulazila, a odličan je bek. Tako da imaju duboku klupu, što im omogućava svježinu da sa svakom ekipom igraju punih 60 minuta.

Istakla je i rotaciju selektora Rumunije, Florentina Perea, koji konstantno mijenja bekove.

U svakoj utakmici je imao nekog beka koji nosi meč. Prvo je to bila Bazaliu, onda Stoika, i stalno se rotiraju. Sve igračice igraju u rumunskoj ligi, koja je najjača na svijetu. U toj ligi se nikad ne zna ko će koga pobijediti, što je velika prednost za njihov rukomet.

Godeč je ukazala na povrede koje su oslabile naš tim.

Manjak bekova, srednjih i lijevih, predstavlja problem. Nakon prve utakmice ostale smo bez Milene, Đina se tek vraća u formu, što je veliki teret za našu igru. Itana i Matea odlično sarađuju s pivotima, ali odbrana protivnika ne mora da izlazi duboko, jer nismo dovoljno opasne s devet metara.

Raičević je pojasnila fenomen sjajnih desnih bekova u Crnoj Gori, dok nedostaju lijevi i centralni.

Imamo četiri desna beka, ali nemamo dovoljan broj ostalih igrača koji su ključni za kreiranje napada. Ipak, naše igračice pružaju maksimum, što se vidi po tome koliko nas protivnici respektuju. Pivoti ne dolaze do izražaja protiv naše odbrane. Iako je teško igrati ovako jak tempo, ponosna sam na našu igru i vjerujem da ćemo završiti turnir kako zaslužujemo.

Raičević je naglasila važnost odmora za psihološku i fizičku spremu.

Treba nam samo malo odmora. Kad je tijelo odmorno, glava bolje funkcioniše. Imali smo problema sa šutevima, posebno s penala. Vjerujem da ćemo se odmoriti i biti spremne za naredne izazove.

Godeč vjeruje u pobjede protiv Poljske i Švedske.

Sigurne smo da možemo pobijediti i Poljsku i Švedsku. Vjerujemo u našu snagu i smatramo da možemo doći do Beča i boriti se za peto mjesto, što bi bio veliki uspjeh za crnogorski rukomet.

Izvor: RTCG

Izložba radova vajara Sretena Milatovića pod nazivom „Dan i noć“, biće otvorena u utorak, 10. decembra, u 19 časova, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“ na Cetinju. Izložba predstalja prvi presjek dosadašnjeg Milatovićevog stvaralaštva, aktivnog skoro 35 godina. Postavka obuhvata radove nastale krajem devedesetih godina prošlog vijeka, nekoliko podnih instalacija, skulpture i recentne slike-objekte.

Kustoskinja izložbe, istoričarka umjetnosti Mirjana Dabović Pejović, zapisala je da je Milatović svoju prvu samostalnu izložbu imao kao student 1990. godine u sarajevskoj galeriji „Zvono“, kada je izložio oko 10 radova manjih formata „Bez naziva“, izvedenih u kombinovanom materijalu.

I već tada nagovještava da je u pitanju jedinstven izraz koji će savremenu crnogorsku skulpturu približiti istinskim dometima majstora internacionalnog ranga. Ubrzo potom uslijediće i učešće na regionalnim izložbama na kojima se potvrđuje njegova autentična pojava, sasvim u saglasju sa tendencijama koje nagovješćuju generacije mladih autora sklonih minimalističkom izrazu. Više od trideset godina kasnije, teza o izuzetnosti i posebnosti njegovog vajarskog rukopisa potvrdila se kroz brojne studiozno profilisane samostalne izložbe. Iako prisutna od samih početaka, vremenom se postepeno oblikovala ideja o umjetnikovoj vezi sa iskonskim elementima prirode iz njegovog neposrednog okruženja. Još od najranijih radova jasno se prepoznaju odlike redukovane znakovnosti, pročišćenost likovnog vokabulara i odbacivanje svega suvišnog. U tretmanu plohe bilo da je u pitanju terakota, pločice od poliranog aluminijuma u koje umeće reljefe od olova ili aplikacije od brusnog papira koje služe kao podloga naslućuju se ‘škrtost’ i uzdržanost. Do detalja ‘izbrušen’ likovni izraz može biti shvaćen kao produkt autorove hermetične prirode i sofisticirane fokusiranosti na potenciranje suštine stvari, besprekornost realizacije, a iznad svega sa vanrednim osjećajem i poznavanjem svojstava materijala koje koristi. Kada se sagleda izlagačka karijera duga skoro tri i po decenije već samo letimičnim uvidom postaje jasno da su sve njene etape odraz jednog složenog procesa sazrijevanja i ličnih promjena koje donosi život. Bez velike želje za pažnjom i publicitetom, daleko od reflektora i publike, jednako je uzdržan, promišljen i na riječima koliko je probirljiv pri odabiru idealnog sredstva za uobličavanje određenog koncepta.

Put ka samospoznaji, diskretnost i u izazovnim trenucima najtraumatičnijih događaja, prema riječima Mirjane Dabović Pejović, posredno su uticali da se u ovom opusu nađu djela koja nadilaze konkretan vremenski okvir i postaju univerzalna.

Ona emituju plemenitu energiju i uzvišenu monumentalnost koja svojom aurom obuhvata i posmatrača, kao izraz ‘delikatnog govora jedne kontrolisane osjećajnosti’. Objekti manjih dimenzija nastaju ‘u jednom dahu, poput akvarela’ (S.M), a njihova prednost je u tome što se u njima ‘prije dođe do sopstvene zamisli, a i realizacije’. Da je sve dio jedinstvenog, kontinuiranog procesa u kojem se različiti segmenti nadovezuju ukazuje sveden, ali uvijek ‘dobro pogođen’ odabir materijala ‘pripitomljenih’ da otjelove određenu zamisao. Drvo, glina, mermer, kamen različitih karakteristika, pijesak različite granulacije, kameni obluci, olovo…, sve to je pažljivo odabrano i međusobno usklađeno, gradeći jasno zaokruženu kompoziciju višeslojnog značenja. Saobrazno svedenosti oblika i kolorit je ograničen na svega nekoliko osnovnih boja, uglavnom svojstvenih izvornoj boji materijala iz prirode – crnu, bijelu, terakotu, sivu, sa po nekim, rijetkim, izrazitim (crvenim) akcentom. Ponekad je fokus stavljen na detalj (ili podlogu) od drugog materijala – kamena, stakla, brusnog papira… Najčešće se relacija unutar jednog rada zasniva na odnosu između dva elementa, uglavnom različita materijala. Iako oni uglavnom imaju drugačije karakteristike – oštre, geometrijske površine, naspram sitne granulacije, vertikale naspram oblutaka, pažljivo su usklađeni, skoro kao da su kao takvi nađeni u svom izvornom okruženju. Upravo njihova sinergija, sklad i prožimanje linija, formi, svjedoči o talentu da se uz upotrebu minimuma elemenata stopljenih u jedno iskažu iskrene i snažne emocije, nedokučive na prvo, letimično gledanje. Ovi objekti, skulpture, svojevrsni arhaični znakovi zahtijevaju da se pred njima zastane, zagleda u sebe, zađe u dubinu sopstvenih misli i oslušne pulsiranje duše. Na to upućuju i naslovi: Put, Tragovi, Znakovi, Lice, Vrijeme, Pečat, Brazda…

Izložba koju organizuje Narodni muzej Crne Gore biće dostupna za posjete do 28. marta 2025. godine.

Sreten Milatović je rođen 1. marta 1966. godine u Nikšiću. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, Odsjek kiparstvo, u Sarajevu 1992. godine, u klasi profesora Alije Kučukalića. Magistrirao je 2007. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Od 1993. do 2010. bio je stručni saradnik na FLU Cetinje. Od 2009. do 2015. radi kao docent, od 2016. kao vanredni profesor a od 2020. kao redovni profesor na Katedri za vajarstvo, prostornu skulpturu, sitnu plastiku i medaljarstvo na ALU Trebinje. Član je ULUCG, Matice srpske u Crnoj Gori i Udruženja likovnih umjetnika Nikšića. Živi i radi u Nikšiću i Trebinju.

Analizom norveškog informaciono-finansijskog portala Finansplassen, u kojoj su korišćeni javno dostupni podaci više institucija, utvrđeno je da su nordijske države najspremnije za budućnost bez gotovine u odnosu na ostatak Evrope.

Između ostalog, u analizi su korišćeni podaci o broju bankomata i broju terminala za kartično plaćanje na 100.000 ljudi, o limitu koji je moguće potrošiti prilikom kartičnog plaćanja i o broju onih koji koriste internet bankarstvo.

Na listi je 45 država, a Crna Gora je zauzela 34. poziciju.

Prema ovom istraživanju Crna Gora ima 77 bankomata na 100.000 stanovnika, dok je od država regiona u Srbiji to 53 bankomata, Hrvatskoj 141, Bosni i Hercegovini 58, Sjevernoj Makedoniji 57, na Kosovu 29, i u Albaniji 35 bankomata na 100.000 stanovnika.

Kako je izjavio portparol Finansplassena, manji broj bankomata znači da se država manje oslanja na gotovinu, dok veći broj terminala za kartično plaćanje ukazuje na razvijenu infrastrukturu za elektronske novčane transfere.

Ovom analizom je ustanovljeno da je upravo Norveška najspremnija za budućnost bez gotovine. Naime, ova zemlja je među onima koje imaju najmanji broj bankomata, a čak 96 odsto stanovništva koristi internet bankarstvo.

Što se tiče spremnosti za budućnost bez gotovine, Finska i Danska zauzimaju drugo i treće mjesto jer imaju nešto više bankomata od Norveške i nešto manje terminala za kartično plaćanje, ali u ovim državama gotovo isti procenat stanovništva koristi internet bankarstvo.

Među deset najspremnijih država nalaze se Holandija, Švedska, Island, Estonija, Litvanija, Kipar i Švajcarska, dok su među najmanje spremnim zemljama Armenija, Gruzija i Njemačka.

Izvor: RTCG