Skok cijene plastike zbog zastoja u Hormuškom moreuzu

Cijene plastike i polimera porasle su na najviše nivoe u posljednje četiri godine, zbog zastoja u Hormuškom moreuzu.

Kroz Hormuški moreuz godišnje prolaze petrokemijski proizvodi u vrijednosti od 20 do 25 milijardi USD, procjenjuje nizozemski Rabobank, što ukazuje da bi dugotrajniji poremećaji mogli natjerati proizvođače da veće troškove prebace na krajnje potrošače.

Sve kompanije koje ih uvoze s Bliskog istoka, a to je, može se reći, gotovo cijeli svijet, izgubile su velikog dobavljača i sada se takmiče za zamjenske sirovine po znatno višim cijenama, upozorava analitičar OPIS-a Joel Morales, prenosi SEEbiz.

Predvođen Saudijskom Arabijom, Bliski istok je u prošloj godini činio više od 40 odsto globalnog izvoza polietilena i snabdijeva gotovo sve regione svijeta, osim Sjeverne Amerike.

Cijene ključnih plastičnih materijala, poput polietilena (PE) i polipropilena (PP), snažno su porasle od početka sukoba, prateći rast troškova sirove nafte i drugih sirovina.

Globalna logistika postala je neizvjesna, kazao je izvršni direktor američkog Dowa Jim Fitterling, uz procjenu da je polovina svjetske ponude polietilena pogođena dešavanjima na Bliskom istoku.

Analitičari upozoravaju da bi eventualno potpuno zatvaranje Hormuškog moreuza moglo poremetiti isporuke oko 1,2 miliona barela posebnog derivata nafte i dodatno ograničiti dostupnost važne sirovine za petrokemijsku industriju.

Maksim Sonin sa Univerziteta Stanford ističe da nagli rast cijena odražava veći „dodatak na rizik“, a najviše je pogođena Azija zbog snažne zavisnosti od naftnih derivata kao osnovne sirovine za proizvodnju plastike.

U Aziji su najviše izloženi Japan, Južna Koreja i Indija.

Proizvođači plastike u Aziji i Evropi suočavaju se s većim troškovima sirovina i manjom zaradom, jer se u velikoj mjeri oslanjaju na uvoz s Bliskog istoka.

U Evropi dodatni problem predstavlja razlika između rastućih cijena nafte i postojećih ugovornih cijena, što otežava prenošenje troškova na kupce. Sjeverna Amerika, s druge strane, ima relativnu prednost zahvaljujući dostupnosti sirovina.

Cijene PE-a i PP-a značajno su porasle od početka sukoba, rekao je finansijski direktor američkog proizvođača petrokemikalija LyondellBasell-a Agustin Izquierdo, ali su narudžbe za april ipak najbolje u posljednjih sedam mjeseci.

Plastika se u SAD-u, prema podacima ministarstva energetike, uglavnom proizvodi iz prirodnog gasa i srodnih sirovina.

U drugim dijelovima svijeta proizvođači se uglavnom oslanjaju na derivate nafte.

Više od polovine američkog polietilena ide u izvoz, pa proizvođači ostvaruju iznadprosječnu zaradu.

Rastući troškovi već se prenose na krajnje potrošače.

Američki Celanese podigao je cijene, a Dow najavljuje dodatna poskupljenja polietilena.

Evropske kompanije, poput BASF-a i Wacker Chemieja, takođe prate trend rasta cijena, dok je njemački Lanxess otišao i korak dalje, podigavši cijene specijalnih aditiva i plastifikatora i do 50 odsto, pozivajući se na kontinuirani rast troškova.

Pritisak se osjeća i izvan industrije plastike, pa je indijski proizvođač flaširane vode Bisleri podigao cijene za 11 odsto, dok Ecolab uvodi dodatne energetske naknade od 10 do 14 odsto.

Analitičari upozoravaju da bi rast ulaznih troškova mogao oslabiti potražnju za sekundarnim proizvodima i dodatno pojačati inflatorne pritiske na globalnom nivou.

Dugoročno gledano, tržište plastike moglo bi se konsolidovati, kaže Sonin, uz jačanje velikih proizvođača s nižim troškovima proizvodnje.

Izvor: Portal ETV