Djetinjstvo u Jugoslaviji se veoma razlikovalo od djetinjstva danas. Danas je tehnologija uzela maha, a samim tim, djeca se vaspitavaju na drugačiji način. Ranije, djecu su pripremali za život drugačijim metodama, dok se čini da su neke vještine bile veoma korisne (a današnja djeca ih nemaju).
U školama su se učile određene vještine
U Jugoslaviji su djeca mnogo bolje učila da rade. I što je najvažnije, to su bile korisne vještine, one koje su ljudima ostale do kraja života. I da, nije sve bilo ograničeno na časove rada. Svi su imali hobije, koji su se, vrlo često, odnosili i na rad rukama. Djevojke su znale da šiju, pletu, vezu, dječaci su čak mogli da razumijeju radio ili elektroniku. Kao rezultat toga, djeca su do kraja školovanja mogla mnogo bolje da služe sebi, a takođe su imala normalan opseg interesovanja. Sada se dijete od 10 godina po ovom pitanju ne razlikuje mnogo od 18-godišnjaka, piše „Zadovoljna.rs“.
Djeca su više komunicirala
Nekada su djeca učila kako se razgovara sa starijima, kako sa mlađima, tako i sa vršnjacima. Nije bilo izbora, pa su čak i introverti stupili u kontakt i nalazili tek nešto tiše igre, na primjer, birali su šah jedan na jedan, a ne bučan fudbal u dvorištu. Kao rezultat toga, generalno gledano, djeca u Jugoslaviji su imala mnogo bolje komunikacijske veštine. Izrastali su u ljude kojima nije bio problem da razgovaraju sa strancem, a znali su i kako da bolje održavaju kontakt sa prijateljima.
Umjeli su da poprave pokvareno
Savremena djeca su na neki način razmažena potrošačkim društvom. I jednostavno ne smatraju potrebnim da poprave ono što je pokvareno. Zašto, ako možete kupiti novu stvar? Djeca u Jugoslaviji su mogla da poprave peglu, haljinu, cipele, igračke i mnoge druge stvari. U skandinavskim zemljama, sa veoma visokim prosperitetom stanovništva, došli su do istog – zašto uvijek kupovati novo, ako možete popraviti staro? Međutim, današnja djeca to ne znaju.
Izvor:N1
