Kultura

Sunce je spaljeno / Arhiv cetinjskih bijenala u Zagrebu

Arhiv cetinjskih bijenala projekt je posvećen dokumentovanju, proučavanju i reaktivaciji nasljeđa svih izdanja manifestacije (1991–2004). Tim projekta čine Irena Lagator Pejović, Natalija Vujošević i Jovan Milošević.
Sunce je spaljeno / Arhiv cetinjskih bijenala u Zagrebu

Foto: Arhiv cetinjskih bijenala

Izložba Sunce je spaljeno / Arhiv cetinjskih bijenala pogled je na naslijeđe manifestacije koja se održavala između 1991. i 2004. godine na Cetinju, u Crnoj Gori biće otvorena 20. marta do 27. aprila ove godine u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu.

Arhiv cetinjskih bijenala (ACB), kako su saopštili iz Muzeja, projekt je posvećen dokumentovanju, proučavanju i reaktivaciji nasljeđa svih izdanja manifestacije (1991–2004). Tim projekta čine Irena Lagator Pejović, Natalija Vujošević i Jovan Milošević. Projekt realizuju Institut za suvremenu umjetnost i Fondacija Petrović Njegoš.

Međunarodna manifestacija, koja je tokom četrnaest godina djelovanja okupila oko 700 umjetnika, kustosa i kulturnih radnika, nakon posljednjeg izdanja 2004. ostala je neobrađena, bez sistematske istorije djelovanja. Premda je često prizivano obnavljanje, Bijenale se postupno brisalo iz društvenog pamćenja i ostajalo nedostupno novim generacijama umjetnika – navodi se u saopštenju.

Foto: Arhiv cetinjskih bijenala

Kako navode, proizašlo iz velikih očekivanja prelomne 1989. godine, Bijenale se razvijalo u okviru lokalnih i globalnih okolnosti koje su mu oblikovale putanje i poruke. Izložba dokumentima, vizuelnim materijalima, medijskim refleksijama i arhivskim artefaktima otvara pitanje odnosa između savremene umjetnosti i istorijskih prekretnica, od prvog izdanja, otvorenog 7. juna 1991., neposredno prije raspada Jugoslavije, do petog Bijenala, smještenog unutar koncepta „Balkanske trilogije”.

Propitujući vizije, iluzije, razočaranja i ishode koji su se tokom tih godina oblikovali, izložba pruža uvid u kontekst nastanka i opstanka Cetinjskih bijenala te podstiče na promišljanje o njegovu mjestu u širem narativu kulturne politike i umjetničkih tokova na prijelazu vjekova – saopšteno je iz MSU.

Izložbu koncipira Arhiv cetinjskih bijenala (ACB) u saradnji s Muzejom suvremene umjetnosti i kustosicom Ivanom Kancir.

Foto: Arhiv cetinjskih bijenala

ACB djeluje kao aktivan arhiv u kojem se prošlo i predstojeće prepliću, oblikujući nova znanja, ideje i veze. Istraživačkim pristupom, interdisciplinarnim programima i saradnjama, Arhiv funkcioniše kao zajedničko polje mišljenja i susreta različitih generacija istraživača, umjetnika i kustosa. Osim prikupljanja građe, digitalizacije i istraživanja, ACB realizuje izložbene projekte, istraživačke radionice i predavanja. Projekt aktivnostima njeguje veze s lokalnom zajednicom, što je jedna od važnijih poruka Cetinjskih bijenala – saopštili su.

Projekt se ostvaruje u Sobi za interdisciplinarna istraživanja i susrete na digitalnoj platformi javno dostupnog online arhiva, kao i u javnom prostoru grada Cetinja na trajnoj izložbi Arhiv Cetinjskih bijenala in situ.

Osim stalnog sastava, razvoju projekta u različitim fazama pridonijeli su Lenka Đorojević, Adrijana Gvozdenović, Ivana Vujošević, Vladimir Đurišić, Radisav Stijović, Milena Prelević, Balša Lazarević, Jovana Kujačić i Jovo Radović.


Više informacija o Cetinjskim bijenalima

Cetinjski bijenale bila je međunarodna izložba savremene umjetnosti. Osnivač bijenala i idejni tvorac je arhitekt i unuk posljednjeg crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Njegoša, Nikola Petrović Njegoš.

Cetinjski bijenale imao je V izdanja:

I. 1991.   Overture / Uvodni bijenale (prvobitni naslov Istok  Zapad)

II. 1994. – Vidjeti u mraku

III. 1997. – Povratni putevi

IV. 2002. – Rekonstrukcija

V. 2004. – Voli ili ostavi / Love It Or Leave It 

Foto: Arhiv cetinjskih bijenala

Tokom 14 godina održavanja, na izložbama i događanjima predstavilo se više od 700 umjetnika, kustosa i kulturnih radnica i radnika. 

Pokrenut kao ideja pomirenja nastala na iluzijama 1989., Bijenale se oblikuje između 1991. i 2004. godine, unutar ključnog istorijskog prelaza između dezintegracije jugoslavenskog političkog okvira i osnivanja crnogorske državne samostalnosti, pri čemu su društveno-političke tenzije i transformacije razdoblja konstitutivno upisane u njegovu memoriju, diskurzivne strukture i nepredvidivu mapu kretanja. Premda je djelovanje Cetinjskih bijenala odjeknulo u postjugoslavenskim i međunarodnim umjetničkim i medijskim krugovima, nakon posljednjeg izdanja postupno blijedi i pada u institucionalni zaborav. Ostaje neobrađeno u istoriografiji umjetnosti, bez sistematske analize i stručne kritičke kontekstualizacije – zaključuje se u saopštenju.