Kada je holandski Filips krajem avgusta 1963. na Velikom njemačkom sajmu radio tehnike u Berlinu predstavio svoju kompakt kasetu i odgovarajući kasetofon Filips EL 3300 koji je koštao je 299 njemačkih maraka, što bi danas bilo nešto manje od 700 eura – niko nije mogao ni da pretpostavi koliko će se time promijeniti istorija muzike.
Pored toga što je kaseta bila znatno manja i jeftinija od vinilne ploče koja je tada preovladavala, kaseta i kasetofon su omogućavali i snimanje pjesama sa radija ili ploča i njihovo reprodukovanje u bilo kom trenutku. To je bila tehnička senzacija.
Pjesme po izboru i to besplatno
Odjednom je svako mogao da bude producent ili voditelj. Kasete sa sopstvenim izborom muzike i sopstvenim govornim pozdravima brzo su postale popularan poklon voljenoj djevojci, momku ili prijateljima, piše Dojče vele (DW).
Takve lične kasete su bile omiljene, uprkos tome što se traka često izvlačila iz kasete ili bi je izgužvao kasetofon, i što bi tako sav taj posao lako mogao da bude upropašćen. Uostalom, trake su se gužvale i na kasetama sa kupljenom muzikom.
Na radiju u Istočnoj Njemačkoj, DDR-u, voditelji su posebno čitali naslove i autore pjesama kako bi slušaocima olakšali snimanje.
Međutim, nijesu svi bili oduševljeni. Upravo je muzička industrija bila jedan od najvećih protivnika kasete 1960-ih. Plašeći se gubitka zarade, ljute britanske diskografske kuće su na omotima long-plej ploča štampale sledeće upozorenje: Snimanje kod kuće ubija muziku.
Ništa, međutim, nije moglo da zaustavi prodor kasete koja je od ranih 1970-ih do kasnih 1990-ih, bila jedan od najčešće korišćenih audio-medija.
Magnetofon – glomazan i skup
Kaseta ili kompakt-kaseta je medij za analogno snimanje i reprodukciju zvuka. Čini je magnetna traka u plastičnom kućištu sa dvije rupe. Traka nosi zvuk sa obje strane i može da se presnimava više puta.
Prije nego što se pojavila kompakt-kaseta, a sa njom i kasetofon, njemačka firma AEG je 1935. na tržište izbacila magnetofon, koji je bio zasnovan na istoj tehnologiji. Razlika je bila u tome što su ti uređaji bili ogromni, komplikovani za upotrebu i skupi, a koturi za trake bili su otvoreni, zbog čega su se uglavnom koristili na radiju i u muzičkim studijima.
Magentofoni su za privatne korisnike postali donekle privlačni tek 1950-ih. Međutim, i dalje su bili glomazni i skupi sa cijenama između 700 i 1.500 njemačkih maraka, što bi danas bilo oko 2.000 do 4.300 evra. Tokom 1960-ih, međutim, cijene su pale, i magnetofoni su se našli u mnogim bolje opremljenim domovima.
Vokmen: slušanje muzike na ulici
Nakon što je 1963. izbacio na tržište kasetofon, Filips je 1968. lansirao i prvi auto-radio sa kasetofonom.
A onda je 1. jula 1979. japanska kompanija Soni na tržište izbacila prvi vokmen (Walkman), „džepni kasetofon“ samo malo veći od kasete. Tako su 1980-ih mladi ljudi počeli da slušaju muziku dok hodaju po ulici ili džogiraju u parku. Pritom nikome nijesu smetali, jer vokmeni nijesu imali spoljni zvučnik i funkcionisali su samo sa slušalicama.
Inače, tih 1980-ih, kada su se pojavili i prvi kućni računari, obične muzičke kasete služile su i kao eksterni nosilac podataka na kojima je bio softver.
No, ubrzo je na tržište stigao kompakt-disk, CD, svestraniji kao medij za skladištenje digitalne muzike i podataka. Bio je to početak kraja kasete koje su nakon toga dugo skupljale prašinu na policama.
Kaseta danas: za slušanje ili za ukras?
Ali, sve se vraća, pa evo već neko vrijeme i svjetske zvezde poput Džastina Bibera i Tejlor Svift objavljuju svoje albume i na kasetama. I njemački umjetnici poput Kaspera takođe su prepoznali potencijal. Zašto se vratila kaseta?
U izdavačkoj kući „Nuklear blast“ u Donsdorfu, u Baden Virtembergu, trend je počeo prije nekoliko godina. Sve više bendova željelo je svoje albume kao specijalno izdanje na kaseti.
Povratak vinilnih ploča podstaknut je specifičnim zvukom ploče. U slučaju kasete, to je vjerovatno uglavnom nostalgija. Kaseta ima određeni kultni faktor. Što se tiče kvaliteta zvuka, kaseta ne može baš da prati MP3, niti vinilne ploče – kaže Mihael Langbajn iz „Nuklear blasta“.
Za Kristofera Josta, profesora na Institutu za studije medijske kulture Univerziteta u Frajburgu, zvuk je važna karakteristika kasete. Kupci se namjerno okreću nesavršenom zvuku: Kaseta nije samo medij, već i simbol – kaže on. Ljudi se na taj način protive uobičajenim mehanizmima u muzičkoj industriji i potrošačkoj elektronici.
Ali koliko kupaca stvarno sluša kasete? Kada je riječ o pločama, „relativno je poznato da 50 odsto ljudi koji kupuju vinilne ploče u stvari nemaju gramofon“, kaže Markus Hamer iz „Nuklear blasta“. Dakle, ploča je za njih nešto što dobro djeluje na polici. Mislim da je veoma slična stvar i sa kasetama.
Martin Mag, vlasnik prodavnice ploča u Ulmu kaže: Mislim da je slušanje kasete prosto nešto vrlo opuštajuće.
Posebno mladi ljudi traže kasete. Izbor u njegovoj prodavnici još uvijek je mali, a i mora prvo da kupi novi kasetofon. Inače, odnedavno ponovo rastu cijene polovnih uređaja.
Filmska industrija podstiče trend
Retro-trend promovisala je i filmska industrija. Kaseta se pojavljuje u serijama „Čuvari galaksije“ (Guardians of the Galaxy) i „Čudnije stvari“ (Stranger Things). To je naročito povećalo prodaju u SAD. U Njemačkoj su bile i ostale popularne kasete sa radio-dramama za djecu.
Iako u poređenju s vinilnim pločama povratak kasete zaostaje, ona je ipak na svoj 60. rođendan na dobrom putu da se vrati i u njemačke dnevne sobe.
Izvor: Dojče vele