Teme
Tatar Anđelić: Svako ćutanje pred nepravdom i ugrožavanjem slobode je podrška agresiji
Profesorica i prevoditeljka Jasna Tatar Anđelić govori o 30 godina od početka opsade Sarajeva i antiratnima protestima koji su 1992. godine organizovani na Cetinju. Prof. dr Jasna Tatar Anđelić je vanredna profesorica Univerziteta Crne Gore. Aktivno se bavi prevođenjem i od osnivanja sarađuje sa portalom Le Courrier des Balkans. Sudski je tumač i do danas
Jasna Tatar Anđelić
Profesorica i prevoditeljka Jasna Tatar Anđelić govori o 30 godina od početka opsade Sarajeva i antiratnima protestima koji su 1992. godine organizovani na Cetinju.
Prof. dr Jasna Tatar Anđelić je vanredna profesorica Univerziteta Crne Gore. Aktivno se bavi prevođenjem i od osnivanja sarađuje sa portalom Le Courrier des Balkans. Sudski je tumač i do danas jedina crnogorska prevoditeljka akreditovana pri institucijama Evropske unije za francuski i italijanski jezik. Priređivačica je knjige Nouvelle revue i Crna Gora.
Danas je 30 godina od opsade Sarajeva, najduže opsade u savremenoj istoriji. Bili ste srednjoškolka kada se to dešavalo, ali i sa svojim roditeljima učesnica i svjedok antiratnih protesta na Cetinju. Kako sa ove distance gledate na to vrijeme?
Čini se da danas više nego ikada imamo obavezu i odgovornost da se sjetimo četverogodišnje sarajevske agonije i da o njoj, njenim uzrocima i posljedicama, govorimo svojim savremenicima i svojim potomcima u Crnoj Gori. Nažalost, aktuelna dešavanja dokazuju da većinska Crna Gora to do sada nije ni dovoljno glasno ni valjano činila. Meni su takvi propusti neshvatljivi jer, kao što ste naglasili, veoma se živo sjećam kako smo u tim danima u mojem gradu, Cetinju, istorijskom simbolu otpora svim oblicima neslobode, saosjećali sa Sarajlijama koji su ginuli pod snajperskom vatrom i granatama dojučerašnjih komšija i prijatelja i kako smo željno čekali svaku necenzurisanu vijest iz Bosne i Hercegovine.
Tada sam imala 16 godina i zajedno sa roditeljima i njihovim prijateljima učestvovala u aktivnostima crnogorskog antiratnog pokreta čija su okosnica bili intelektualci okupljeni oko Liberalnog saveza Crne Gore, formiranog godinu dana prije strašnih događanja u Bosni i Hercegovini. Prisustvo na skupovima, tribinama, čitanje i slušanje nezavisnih medija su početkom devedesetih davali osjećaj pripadnosti evropskim vrijednostima. Taj naš glas za slobodu, demokratiju, multietničku toleranciju zasnivao se na saznanju o tome da se naša zemlja oslanja na hiljadugodišnju istorijsku vertikalu Duklja – Zeta – Crna Gora koja nije ništa drugo nego priča o multikulturalnosti, različitosti i kulturnom bogatstvu, na svijesti da su i pravoslavne i katoličke crkve i džamije jednako naše i jednako važne, da su tolerancija i uzajamno poštovanje uslov opstanka i suživota.
Kada svemu tome dodamo jugoslovensku antifašističku tradiciju u kojoj smo vaspitavani, za nas je bilo suludo, kako je to Slavko Perović lijepo sročio na mitingu 1992, da nekome ništa ne znače pjesme Kemala Montena, Indeksa i Crvene jabuke i da zaboravlja kako se “Selma naginje kroz prozor” ili kako je prošetati mostarskom ćuprijom… Slobodna Crna Gora je, iako manjinska, itekako razumjela i podržavala Sarajevo pod srpskim granatama, kao što je par mjeseci ranije pjesmom molila Dubrovnik za oprost zbog sramnog učešća crnogorskih snaga u njegovoj opsadi.
Danas, 30 godina kasnije, na sve to gledam sa neskrivenim ponosom što sam, sa svojom porodicom, prijateljima i istomišljenicima bila na pravoj strani, ali i sa žalošću i nezadovoljstvom što nije učinjeno više na informisanju mladih generacija o svemu tome.
S obzirom da su državni mediji u Crnoj Gori tada izvještavali da se Sarajlije samobombarduju i samoubijaju, kako ste i na koji način dolazili do istine o ratovima koji su se vodili u neposrednom okruženju?
Da smo u to doba imali društvene mreže, slike ubijenih sarajevskih civila ili srebreničkog genocida bi kružile kao što sada kruže strašni prizori iz Mariupolja i Buče. U pravu ste, tadašnji crnogorski mediji su sluganski ponavljali Miloševićevu ratnu propagandu u skladu sa zvaničnom politikom Crne Gore koja je podržavala rat u Hrvatskoj, pozivala na napad na Dubrovnik i podržavala ratnohuškačku politiku prema Bosni i Hercegovini.
Ipak, moram reći da je čak i u to doba svako ko je htio da traga za pravim informacijama mogao da ih nađe. Moji su roditelji čitali slobodne medije poput Monitora i Liberala, a od 1994. redovno slušali Radio Slobodna Evropa, dok su poslanici tadašnjeg Liberalnog saveza Crne Gore i Socijaldemokratske partije na sjednicama crnogorske skupštine sasipali istinu u oči svojim kolegama podržavaocima politike Slobodana Miloševića. Radio Cetinje se na našu sreću oglušivalo o naredbe o zabrane emitovanja muzike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine sa republičkog nivoa, zaštitivši nas na taj način od turbo folk terora, na čemu su im generacije Cetinjanki i Cetinjana posebno zahvalni.
Činjenica da je Savezna republika Jugoslavija bila pod internacionalnim embargom je svakom ko zdravorazumski razmišlja ukazivala da nešto s tom politikom ipak nije u redu, ali samo se Cetinje usuđivalo da digne glas. Pamtim da sam 1993. putovala vozom na studije u Novi Sad i da je u to vrijeme nošenje Monitora ili Liberala sa sobom predstavljalo pravi bezbjednosni rizik, pa su se moji na razne načine dovijali da mi dostave primjerke ovih glasila.
Koliko je tadašnji antiratni pokret u Crnoj Gori značio za crnogorsko društvo i za regiju?
Iako su ti procesi bili duži i komplikovaniji nego što smo svi mi željeli, može se sa sigurnošću reći da je baš taj emancipatorski, slobodarski impuls koji je krenuo sa Cetinja doveo do novog okretanja Crne Gore vrijednostima zapadnoevropskih demokratija i rezlutirao obnovom njene nezavisnosti u mirnim i demokratskim uslovima u maju 2006. Istovremeno, on je regionu pokazao da je čak i ovdje, na balkanskoj vjetrometini, uprkos svim antagonizmima i bolnim posljedicama nacionalističkog divljanja devedesetih, moguć suživot i kretanje naprijed uz minimum zajedničkih interesa.
Kao što sam već rekla, zabrinuta sam što su se sve to sprovodilo sporo i površno, bez prave obrazovne strategije i ozbiljne kulturne politike, što je omogućilo da krhka ravnoteža lako bude poljuljana novim talasom uvezenog kleronacionalizma čemu upravo svjedočimo.
Na Cetinju građani od početka rata u Ukrajini svaki dan protestuju pozivajući na okončanje ruske agresije. Koliko su sudbine Bosne i Hercegovine od prije 30 godina i Ukrajine danas slične ?
Neću reći ništa novo tvrdnjom da novi oblik velikosrpskog nacionalizma spakovan u ideju “srpskog sveta” samo regionalna kopija projekta “ruskog svijeta”. Taj projekat vidi suverene države Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru kao smetnju u ostvarivanju nacionalnog projekta i teži ih pretvoriti u sopstvene regije, osporavajući im pravo na identitet. Vrlo je slična retorika koja je prethodila ratu u Ukrajini, a vidimo posljedice su jednako zastrašujuće kao one u Bosni i Hercegovini devedesetih.
Protestujući protiv ruske agresije na nezavisnu državu, građani Cetinja i njihovi istomišljenici ponovo, nakon 30 godina, hrabro i uporno ustaju u odbranu istih vrijednosti. Mi smo uvjereni da braneći slobodu svakog čovjeka branimo i svoje pravo na slobodu. Smatramo da je to važno jer time učimo svoju djecu onome što su starije generacije prenijele nama. Znam da se sloboda brani i osvaja svaki dan, ali sam do prije par godina vjerovala da moja djeca neće morati da se suočavaju sa bezbjednosnom prijetnjom niti da marširaju ulicama za mir. Žao mi je što oni sada čine isto što i ja u njihovim godinama ali se istovremeno i ponosim njima i svim hrabrim mladim ljudima.
Kako Vam se čini izvještavanje medija u Crnoj Gori o ratu u Ukrajini?
Zbog prirode prevodilačkog posla, pratim i međunarodne i regionalne i nacionalne medije i aktivna sam na mrežama. Crnogorski mediji su, baš kao i devedesetih, slika crnogorske političke i društvene scene, pa se u njima ogleda podijeljenost crnogorskog društva. Jedan broj medija, koji otvoreno propagiraju politiku “srpskog sveta”, plasiraju prorusku propagandu i opstaju na crnogorskoj medijskoj sceni uprkos upozorenjima EU sa kojom se Crna Gora za sada samo formalno usklađuje. S druge strane, procrnogorski mediji uglavnom prenose vijesti zapadnih medijskih agencija i ukrajinskih izvora i bez obzira na neminovnu površnost i senzacionalnost, usklađeniji su sa onim što se može naći u relevantnim zapadnoevropskim i američkim medijima. Tu su i društvene mreže sa bezbrojnim neprovjerenim informacijama.
Naglasila bih da, uprkos evidentnom hibridnom ratu, ako imate izgrađene kriterijume i malo medijske pismenosti, nije nemoguće pronaći kvalitetne informacije, baš kao što se to moglo i devedesetih, u težim uslovima. Žalosno je što ni jedan elektronski medij osim javnog servisa više nije u vlasništvu Crne Gore, ali se pogrešne političke odluke ne mogu više pravdati nedostatkom informacija.
Koji su Vaši lični motivi za učešće na ovim protestima danas kao i na onim prije 30 godina i koliko su oni formirali Jasnu Tatar Anđelić kakvu javnost poznaje?
Danas, kao i prije 30 godina, svako ćutanje i saginjanje glave pred očiglednom nepravdom i ugrožavanjem slobode je podrška agresiji. Crna Gora i Cetinje to dobro znaju, jer su svoju autentičnost skupo plaćali kroz istoriju, do današnjih dana. U vrijeme jačanja ekstremne desnice svuda u Evropi, ne možemo i ne smijemo čekati na nevolja zakuca na naša vrata da bismo se pobunili, već moramo braniti slobodu i pravo na život tamo gdje su oni ugroženi, bilo da je to u Dubrovniku, Vukovaru, Sarajevu ili Mariupolju.
Moje su se vrijednosti kalile u mojoj primarnoj porodici i mojem gradu, a potvrđivale kroz sekularnost i sklonost ka preispitivanju svojstvene francuskoj kulturi koja me kroz edukativne i profesionalne izbore bitno odredila. One su moja duhovna vertikala i ne znam ko bih bila da nekim čudom nestanu.
Izvor: Al jazeera
Društvo
Počela Novogodišnja priča u Prijestonici (Video)
Svojom nevjerovatnom energijom koju je prenijela na publiku Tržan je ugrijala atmosferu i ovu hladnu decembarsku noć dovela do usijanja u kojoj su uživali kako mladi tako i oni malo stariji.
Treću “Novogodišnju priču” u Prijestonici večeras su otvorila djeca JU „Zagorka Ivanović“ , i jedna od najpopularnijih regionalnih pop pjevačica Goca Tržan koja je svojim nastupom oduševila publiku na Cetinju.
Brojni hitovi pjevali su se večeras na Dvorskom trgu, a prisutni su uživali u njima uz omiljene napitke i gastronomsku ponudu, koja se mogla naći u montažnim kućicama.
Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković je najavio da će u narednih dvadesetak dana „Novogodišnja priča“ na više lokacija u gradu donijeti dobar provod za sve generacije. Istakao je humanitarni karakter koji ovogodišnja manifestacija ima i naglasio saradnju sa crnogorskom porodicom iz Berlina koja podržava brojne akcije, na čemu im je zahvalan.
Jedna od najpopularnijih regionalnih zvijezda Goca Tržan nije krila zadovoljstvo večerašnjim nastupom i kazala je da je posebna emocija veže i za Prijestonicu i za Crnu Goru.
Svojom nevjerovatnom energijom koju je prenijela na publiku Tržan je ugrijala atmosferu i ovu hladnu decembarsku noć dovela do usijanja u kojoj su uživali kako mladi tako i oni malo stariji i u glas pjevali dobro poznate numere.
Dječiji grad u kojem će se narednih dana dešavati prava čarolija otvoren je danas na Balšića Pazaru. Pripremljen je bogat program i uz puno pjesme i igre, druženja sa maskotama zagarantovan je dobar provod i za najmlađe koji će posebno uživati u besplatnom klizalištu i karuselu.
Potsjećamo da je bilo planirano da na otvaranju »Novogodišnje priče u Prijestonici« nastupi Indira Forca, ali je njen nastup odgođen zbog tragedije koja se desila u Zagrebu i proglašenog Dana žalosti u Hrvatskoj.
Organizatori bazara su Prijestonica Cetinje, Turistička organizacija i Centar za kulturu Prijestonice Cetinje.
Servisi
U nedjelju prijepodne sunčano, popodne kiša i snijeg
Najviša dnevna temperatura vazduha od nula do 12 stepeni
U Crnoj Gori u nedjelju će prijepodne biti sunčano, dok se tokom noći na primorju očekuje kiša, a u većini kontinentalnih predjela snijeg.
Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju je saopšteno da će tokom jutra na sjeveru biti jak mraz, a po kotlinama moguće i kratkotrajno magla. U drugom dijelu dana slijedi postepeno naoblačenje.
Tokom noći, kako je najavljeno, na primorju se očekuje kiša, a u većini kontinentalnih predjela snijeg koji će postepeno preći u kišu.
Od sredine dana na sjeveru, a krajem dana i tokom noći i u južnim predjelima, umjeren do jak južni i jugoistočni vjetar.
Jutarnja temperatura vazduha od minus 12 do četiri, najviša dnevna od nula do 12 stepeni.
Sport
Lovćen slavio u Rožajama
Treći trijumf cetinjskog tima
Košarkaši Lovćena upisali su treći trijumf u sezoni pošto su u 12. kolu bili bolji od Ibra u Rožajama – 77:74.
To je prvi trijumf izabranika Petra Jovanovića nakon pet vezanih poraza.
Ono što je zanimljivo, Cetinjani su sva tri trijumfa ove sezone otvarili van svoje dvorane.
Lovćen je na Bandžovom brdu gotovo čitav meč imao rezultatsku prednost koja je u trećem kvartalu išla i do 11 poena.
Domaćin je u četvrtoj dionici prijetio, ali je cetinjski tim uspio da odbrani pobjedu.
Najefikasniji u pobjedi gostujućeg sastava bili su Miloš Latković i Nikola Parača sa po 16 poena.
Kod Ibra se izdvojio Admir Nurković sa 21 poenom.
Zabava
Džeki Čen i Ralf Mačio najavili spektakl: “Karate Kid: Legends”
“Karate Kid: Legends” bi trebalo da bude premijerno prikazan u bioskopima 30. maja 2025.
Sony Pictures Entertainment objavio je danas zvanični trejler za Karate Kid: Legends.
U tizer trejleru, Ralf Mačio i Džeki Čen ponavljaju svoje uloge majstora borilačkih vještina u kultnoj franšizi Karate Kid.
Njihovi legendarni likovi se udružuju i rade zajedno kako bi pomogli u obuci karate čuda Li Fonga, kojeg tumači novopridošli Ben Vang (24) za veliki obračun na turniru borilačkih vještina.
“Karate Kid: Legends” bi trebalo da bude premijerno prikazan u bioskopima 30. maja 2025. godine.
Izvor: dailymail.co.uk/b92.net
Sport
133 godine košarke
Prve lige i utakmice među američkim koledžima počele su da se igraju već sredinom devedesetih godina 19. vijeka.
Profesor Džejms Nejsmit, na današnji dan 1891. godine, organizovao je prvu košarkašku utakmicu ikada, odigranu u Springfildu, gradu u saveznoj američkoj državi Masačusets.
Džejms Nejsmit se iz rodnog Montreala 1890. godine preselio u Masačusets, gdje je u Springfildu bio profesor fizičkog vaspitanja.
Tokom hladnih zimskih mjeseci na sjeveroistoku Sjedinjenih Država studenti i učenici bili su umorni i neposlušni, pa su profesori u školama dugo tražili adekvatno rješenje kako da ih zabave i aktiviraju u zatvorenom prostoru.
Nejsmit je 21. decembra u djelo pretočio ideju o kojoj je razmišljao određeno vrijeme.
Pozvao sam momke u salu i podijelio ih u dvije ekipe po devet članova. Uzeo sam dvije pletene korpe, zakucao ih na zidove tri metra od poda i dao im fudbalsku loptu. Objasnio sam momcima da je cilj ubaciti loptu u korpu, a onda sam dunuo u pištaljku i utakmica je počela – sa entuzijazmom je govorio Nejsmit 1939. godine u intervjuu za Njujorški radio.
Zanimljivo je da je “otac košarke” planirao da se igra sa kockastim kutijama, ali kada je domara poslao da ih donese, dobio je pletene korpe koje su služile za ubiranje voća.
Profesor ih je zakačio za ogradu balkona u fiskulturnoj sali, što se slučajno ispostavilo kao idealna visina.
Vođenje lopte nije postojalo
Džejms Nejsmit je kasnije isticao da stvaranje novog sporta nije bilo slučajno, već da je to bila potreba jer učenici nijesu htjeli da igraju igre bez lopte.
Poslije svakog postignutog koša, utakmica je prekidana da se lopta izvadi iz korpe koja je imala dno, a za istu bi se skakalo u svakom novom posjedu. Vođenje lopte nije postojalo, a jedini način za njeno prenošenje preko terena bilo je dodavanje, uz dva dozvoljena koraka.
Prve lige i utakmice među američkim koledžima počele su da se igraju već sredinom devedesetih godina 19. vijeka.
Nejsmit se poslije postavljanja principa košarke bavio i trenerskim poslom jer je u periodu od 1898. godine do 1907. sjedio na klupi Kanzas džejhoksa.
Izvor: RTS
Društvo
Za tri godine gotovo 3.000 više zaposlenih u državnim preduzećima
Ministarstvo finansija uradilo analizu poslovanja kompanija u državnom vlasništvu i ukazalo na rizike
Broj zaposlenih u državnim preduzećima u Crnoj Gori prošle godine je bio veći za 2.829 u odnosu na pandemijsku 2020. godinu – pokazala je Analiza finansijskog poslovanja državnih preduzeća koju je uradio Direktorat za centralnu harmonizaciju i razvoj unutrašnjih kontrola Ministarstva finansija (MF), a koju je Vlada usvojila na posljednjoj sjednici.
Tako su, državne kompanije 2018. godine zapošljavale 11.332 lica, 2019 – 11.325 lica, 2020. došlo je do pada broja zaposlenih na 10.748, dok se nakon toga rast nastavio 2021 – 11.161, 2022 – 12.359, da bi prošle godine ta brojka dostigla 13.577 zaposlenih.
Prihodi i rashodi
Prema podacima MF-a, od 2018. godine se registruje kontinuirani rast i ukupnih prihoda i rashoda državnih preduzeća u nominalnom iznosu, uz izuzetak 2020, kada se bilježi njihov pad usljed stečaja u Montenegro erlajnzu i pandemije.
U 2018. godini prihodi su iznosili 790,7 miliona, 2019. godine 831,1 milion, a 2020. godine 681,20 miliona.
U 2021. godini prihodi državnih preduzeća su se približno vratili na nivo prije pandemije oko 812,5 miliona, da bi u 2022, ostvarili dodatni rast od 40 odsto i dostigli 1,14 milijardi eura. Nakon ovog visokog rasta, u 2023. godini je zabilježen znatno sporiji rast od svega jedan odsto, što je u nominalnom iznosu oko 11 miliona eura, pa su prihodi iznosili 1,15 milijardi – navodi se u Analizi.
Tokom ovih godina rasli su i rashodi, uz izuzetak 2020. i 2023. godine.
Većina preduzeća bilježi rast rashoda i tokom 2020, dok trend pada dominantno opredjeljuje stečaj u Montenegro erlajnzu (85 miliona na kraju 2019). Na kraju 2022. godine ukupni rashodi državnih preduzeća su porasli za 35,3 odsto i dostigli 1,11 milijardi. Prema podacima za 2023. rashodi su zabilježili pad od 8,3 odsto ili 88,9 miliona, dominantno usljed pada rashoda u sektoru energetike, koji rast u sektorima saobraćaj i industrije nije mogao nadomjestiti – pokazuje Analiza.
Poslovni rezultat
Tako su državne kompanije na kraju 2021. godine ostvarile negativan rezultat u ukupnom iznosu od 7,4 miliona eura, dok je na kraju 2022. ostvaren pozitivan neto rezultat od 36,4 miliona.
Prošle godine zabilježen je izuzetan napredak u poslovanju privrednih društava u većinskom vlasništvu, pri čemu je ostvaren neto rezultat od 115,6 miliona eura. Tako je u 2021. godini polovina preduzeća poslovala pozitivno, u 2022. godini taj procenat je iznosio 57 odsto, dok je prošle godine njih 68 odsto ostvarilo pozitivno poslovanje – pokazuju podaci MF.
Ipak, iz MF napominju da trećina preduzeća i dalje negativno posluje, što zahtijeva pojedinačnu detaljnu analizu. U posljednje tri godine njih 12 je konstantno ostvarivalo negativan rezultat.
Čak 16 od 50 državnih preduzeća nalazi se u kategoriji visokog i veoma visokog rizika, što predstavlja 33 odsto ukupnog udjela analiziranih preduzeća. Uzimajući u obzir činjenicu da skoro 25 odsto privrednih društava u većinskom vlasništvu države u posljednje tri godine u kontinuitetu ostvaruje gubitke, moramo konstatovati da oni i u budućnosti nose povećan rizik od negativnog poslovanja – ukazuju u Analizi.
Od 50 preduzeća, najveći dio njih je, čak 70 odsto, u sektorima saobraćaja, energetike, turizma i životne sredine.
Ukupni poslovni prihodi državnih preduzeća na kraju 2023. godine iznosili su preko milijardu eura, što čini 17 odsto BDP-a, dok je ukupni vlasnički kapital iznosio 3,6 milijardi eura ili oko 50 odsto BDP-a. Zaposleni u državnim preduzećima centralnog nivou čine udio između pet i šest odsto ukupne zaposlenosti u državi, uključujući i privatni i javni sektor – stoji u analizi.
Ocjenjuje se da je od 2021. godine vidljiv postepeni oporavak profitabilnosti, ali da se ona još nije vratila na nivo prije pandemije. Koeficijenti likvidnosti državnih preduzeća su u padu, što ukazuje da imaju manje likvidnih sredstava sa kojima mogu izmiriti kratkoročne obaveze nego prije pandemije.
Rizici
MF je ovom Analizom identifikovalo 17 rizika koji bi potencijalno mogli ugroziti poslovanje državnih preduzeća. Na prvom mjestu su rizici u servisiranju obaveza tokom iduće godine kada se planira osmomjesečni zastoj TE Pljevlja zbog ekološke rekonstrukcije, ali kako dodaju, očekuju da će se uz optimizaciju troškova ovi izazovi prevazići. Osim toga, ukazuju na kamatni rizik kompanija koja imaju kredite sa varijabilnom kamatom, te negativan uticaj kašnjenja u realizaciji investicija. U analizi se navodi i da je došlo do povećanja tekućih troškova amortizacije za preduzeća koja su u ovoj godini radila procjenu imovine, to će se negativno odraziti na bilans uspjeha, a doći će do promjene vrijednosti imovine u bilansu stanja. Visok stepen neizvjesnosti nose oscilacije cijena rente, zaduženja u dolarima, sudski sporovi pojedinih preduzeća te nemogućnost isplate poreskih obaveza po reprogramima.
Ocijenjeno je i da je kod određenog broja preduzeća nema strateškog pristupa, ni jasnih procedura, a da neka nemaju mogućnost investiranja, jer im prihodi nijesu dovoljni. Veliki su i troškovi zaposlenih, pojedini sektori teško nalaze kadrove, a pojedini plaćaju više kako bih zadržali stručne.
Doprinos budžetu
Državna preduzeća su u posljednje tri godine u budžet uplatila preko 282 miliona eura, od čega prošle godine po osnovu različitih poreza 110 miliona eura.
Prema evidenciji Poreske uprave, državna preduzeća su na kraju 2023. godine bila dužna 26,5 miliona eura. Prema podacima Uprave carina, naplaćeni prihodi su na kraju prošle godine iznosili 14,06 miliona eura. Sa prihodne strane, značajna je i uplata dividende koja je u periodu od 2020. do 2023. godine iznosila 49,1 milion eura. Najveći iznos dividende državna preduzeća su uplatila tokom 2021. godine, koji se odnosio na 2020. godinu – 32,6 miliona eura – navodi se u analizi.
Na kraju prošle godine vrijednost izdatih državnih garancija je bila 577,67 miliona eura, od čega su angažovana sredstva iznosila 457,8 miliona. Dug na kraju godine po garancijama izdatim domaćim i ino kreditorima bio je 150,57 miliona, što je 2,2 odsto BDP-a.
Izvor: Pobjeda