Bijemo Titove dobijene bitke, a oko nas rastu mali fireri – Sead Đulić.
Povodom godišnjice Trinaestojulskog ustanka večeras je održana tribina pod nazivom “Kakav nam antifašizam treba?”, u dvorištu Njegoševe Biljarde.
Da se moramo odlučnije boriti protiv svih oblika fašizma poruka je večerašnje tribine. I moramo iz defanzivnog načina »borbe« protiv ove pojave početi ofanzivnije nastupati. Te da se moramo koristiti savremenim sredstvima, idejama, temama, kako bi mladima približili ideje antifašizma.
Profesor na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr Hrvoje Klasić, kazao je da mi ne stvaramo generacije koje će postavljati pitanja, kao što je to uradila Njemačka koja je shvatila da treba ulagati u mlade generacije jer nijesu 45. godine svi nacisti kažnjeni nijesu svi izgubili pozicije.
Oni su u škole uložili puno i dočekali da 20 godina nakon 45. su dobili generaciju koja je naučila kritički razmišljati i koja se usudila 68. pitati svoje roditelje »dobro gdje ste vi bili od 33. do 45. jeste li baš svi protestvovali protiv Hitlera?«. E vidite to mi ovdje nijesmo dobili. Nijesmo dobili generacije koje su spremne svoje očeve pitati gdje su bili u vrijeme Srebrenice, u vrijeme Oluje, u vrijeme Vukovara, gdje su bili u vrijeme Dubrovnika, nego smo dobili generacije koje su još gore od njihovih roditelja – naglasio je Klasić.
On kaže da dolazi iz zemlje koja je devedesetih bila anti, antifašistička.
Zanimljivo je da danas govorimo o antifašizmu i fašizmu u regiji koja je puna kontroverzi i kontradikcija kada su ovi termini u pitanju. Ja dolazim iz zemlje koja je 90. godina bila, ne mogu reći baš fašistička, ali je svakako bila anti, antifašistička i u dobroj mjeri je to i ostala bez obzira što nam je prvi predsjednik bio antifašista, što smo u Ustav stavili antifašizam – kazao je Klasić i dodao da ustaše nikada na vlast ne bi došle da nije bilo Hitlera i Musolinija.
Istakao je da je partizanski pokret bio jugoslovenski, komunistički i internacionalan.
Da nije bilo antifašističke borbe i Titovih partizana ne bi bilo Bosne i Hercegovine (BiH), kazao je režiser i predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić, ona bi, kako je planirano ranije bila razdijeljena.
I u antifašističkom pokretu sve do kraja 1943. godine nije bilo definisano šta sa BiH. Tito je presjekao i rekao: Ovdje smo imali najveće borbe, ovdje su nas ljudi primili, prehranili, dali velike žrtve, zaslužili su da budu ravnopravni. I tu je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine koja je nestala okupacijom Otomanskog carstva i ubistvom posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića – podsjetio je Đulić.
Narodi BiH su prihvatili ideje antifašizma kao nešto jako bitno što »teče venama«, jer ne bi ih bilo da nije bilo tako. Sada živimo neofašističko društvo, kazao je.
On se osvrnuo na devedesete koje su na ovim prostorima ostavile nesagledive posljedice.
Formirane su takozvane narodne stranke koje su po definiciji svog djelovanja bile zapravo fašističke i razvijale su tu vrstu narativa prikupljale sve one koji su potomci poraženih. I došli su na vlast malo prevarom, malo preko crkava i džamija i njihov glavni narativ je razvijanje straha, iz straha dolazi mržnja, a naravno imali su sjajne mentore istih takvih iz Srbije i Hrvatske i to je nepopravljivo otišlo k vragu – kazao je Đulić.
Bijemo Titove dobijene bitke, a oko nas rastu mali fireri . Ajmo da se mi nadahnemo tim bitkama. Izvučemo nešto što je pozitivno, što može da nas inspiriše. I da krenemo u naše današnje, ovovremene antifašističke bitke – poručio je on.
Docent na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore dr Adnan Prekić, je kazao da je deklarisanje prema prošlosti prvi korak za razumijevanje sadašnjosti i ukazao na značaj 13. jula za Crnu Goru kroz istoriju. To je datum koji je temelj Crne Gore jer su se oko istih vrijednosti, pod istom zastavom okupili svi narodi, sve konfesije koje žive u našoj zemlji.
Prva vrijednost je nezavisnost Crne Gore koju možemo povezati sa završetkom Berlinskog kongresa 1878. godine kada Crna Gora na neki način potvrđuje svoju nezavisnost kroz međunarodno priznanje, drugi je 13. jul 1941. godine kada je postala jedan politički i vojni fenomen u Evropi i treći jednako važan 13. jul je 1944. godine kada dolazi do transformacije Zemaljskog antifašističkog vijeća u Crnogorsku antifašističku narodnu skupštinu, koja postaje formalno izvršna i zakonodavna vlast Kada se Crna Gora definitivno utemeljuje kao država – kazao je Prekić.
Ono što je bio problem u periodu od 2006. godine pa i danas jeste to što smo mi mnoge stvari, pa i antifašizam sveli na formu, suštinski se nijesmo bavili onim što su njegove izvorne vrijednosti. Fašizam je evaluirao, kazao je on, tako da se mora razmišljati u tom pravcu i potruditi se da tu priču prilagodimo savremenom trenutku i približimo je onima kojima želimo da se obraćamo.
Da bi se moglo ići naprijed mora se ulagati u obrazovanje i naša se istorija mora izučavati, kako se ne bi ostavljao prostor za manipulacije, iako nije ono jedino koje utiče na javno mnjenje, složili su se učesnici. Čitavo društvo mora reagovati.
Moderator večeri je bio istoričar mr Miloš Vukanović.
Organizatori tribine su Prijestonica Cetinje, NVU Antifašisti Cetinja i Savez boraca NOR-a i antifašista Crne Gore.
S. Lagator
