Izložba radova crnogorskog umjetnika Miloša Vuškovića otvorena je u beogradskoj galeriji ,,Haos“.
Akademik Pavle Pejović kazao je da mu je čast što ima priliku da otvori izložbu i podsjeti na Miloša Vuškovića, znamenitog umjetnika i eruditu.
Sticajem ko zna kakvih proviđenja i „božjih promisli“, kako bi rekao Njegoš, na Cetinje su se u kratkom periodu, početkom XX vijeka rodila tri velikana, koji će svojim stvaralaštvom obilježiti njegovu drugu i treću četvrtinu, a neki od njih će ostati tvrdi i trajni međaši do današnjega dana. Riječ je o Petru Lubardi, Milu Milunoviću i Milošu Vuškoviću. Sva trojica su akademici i laureati najvećih umjetničkih i društvenih priznanja bivše jugoslovenske države – podsjetio je Pejović.
Prema njegovim riječima, iskonska vezanost za zavičajni prostor se ogleda u Vuškovićevim najznačajnijim ostvarenjima, noseći u sebi sva ona „gelius loci“ polazišta koja su uzdignuta na nivo univerzalnog.
Kako zamisliti Lubardu bez „Bitke na Vučjem dolu“, „Guslara“, bez slike „Noć nad Crnom Gorom“ i svih onih pejzaža nastalih u periodu od 1948 – 55, ili Milunovića bez „Vrša“, „Plodova mora“, „Pijace u Budvi“ i mnogih slika nastalih u ateljeu na Slovenskoj plaži u Budvi. Miloš Vušković, zajedno sa njima, krči i trasira nove umjetničke koridore i u Crnoj Gori i u beogradskoj sredini. Poslije njihovih evidentnih uspjeha na internacionalnom planu, oni u Beogradu učestvuju na najznačajnijim likovnim dešavanjima. Milunović je jedan od osnivača Likovne akademije u Beogradu 1937. godine, Lubarda u to vrijeme slika svoje čuvene „Strvine“, a Vušković sa Pjerom Križanićem osniva „Ošišanog Ježa“, a za svoje likovno stvaralaštvo postaje među prvim laureatima Politikine nagrade 1933. godine – kazao je Pejović.
On je podsjetio da se poslije Drugog svijetskog rata sva trojica vraćaju u Crnu Goru, gdje formiraju ULUCG i Umjetničku školu na Cetinju 1948, koja poslije dvije godine prelazi u Herceg Novi.
Ta će škola iznijedriti značajne stvaraoce poput Dada Đurića, Uroša Toškovića, Živka Nikolića i druge. Miloš Vušković će ostati upamćen kao osnivač Umjetničke galerije Crne Gore i njen direktor, koji je svojim ogromnim autoritetom obezbijedio izuzetno vrijedne umjetničke eksponate od najznačajnijih autora diljem bivše Jugoslavije, među kojima su: Ivan Meštrović, Toma Rosandić, Paja Jovanović, Uroš Predić, Nadežda Petrović, Gabrijel Stupica, Kosta Milićević i mnogi drugi. Izabran je u CANU kao prvi član iz redova likovnih stvaralaca. Čitavi svoj poslijeratni angažman posvetio je Cetinju, gdje je i umro 1975. godine – istaka je Pejović.
Prema njegovim riječima, ovom izložbom Borka Božović, uz pomoć prijatelja, nastoji da vrati Miloša Vuškovića na zasluženi pijadestal.
Iako je ovo redukovani segment njegovog stvaralaštva, ipak se daju naslutiti njegovi izuzetni dometi. Ovakvi stvaraoci ne bi smijeli biti zaboravljeni – istakao je Pejović.
Izvor: Pobjeda
