Ubrzana elektrifikacija do 2035. mogla bi smanjiti uvoz energije za više od 400 milijardi dolara godišnje

Od električnih automobila i autobusa na putevima, preko toplotnih pumpi koje zagrijevaju domove, do solarnih panela koji obezbjeđuju električnu energiju za kućne uređaje – prelazak na električne tehnologije već je u punom zamahu. Ali šta zapravo znači pojam „elektrifikacija“?

Elektrifikacija nije samo još jedna pomodna riječ, već sredstvo koje bi moglo da smanji račune za energiju i istovremeno umanji zavisnost svijeta od uglja, nafte i gasa. To bi ujedno značilo i znatno smanjenje emisije CO₂ u atmosferu, koja je povezana s poplavama i ekstremnim vrućinama širom svijeta.

Ako zemlje koje uvoze energente „znatno ubrzaju elektrifikaciju svojih privreda“, do 2035. godine mogle bi da smanje troškove uvoza energije za više od 400 milijardi američkih dolara (357 milijardi evra) u poređenju s nivoom iz 2025. godine.

To proizlazi iz nedavne analize Međunarodne agencije za energiju (IEA), koja je takođe izračunala da bi takvo ubrzanje smanjilo globalnu potražnju za naftom za 18 miliona barela dnevno.

Šta zapravo znači elektrifikacija?

Najjednostavnije rečeno, elektrifikacija znači zamjenu tehnologija koje koriste fosilna goriva, poput nafte i gasa, električnim alternativama. To podrazumjeva prelazak s automobila na dizel na električna vozila, zamjenu grejanja na gas električnim sistemima i korišćenje električne energije za pokretanje toplotnih pumpi.

Međutim, važno je i na koji način se proizvodi električna energija kojom se ti uređaji napajaju. U teoriji, električni automobil koji koristi struju iz elektroenergetske mreže u kojoj se najveći dio električne energije proizvodi sagorevanjem uglja može imati nepovoljniji uticaj na klimu od automobila na benzin ili dizel.

S druge strane, električna energija dobijena iz obnovljivih izvora, poput sunčeve i energije vetra ili hidroenergije, smatra se čistim izvorom energije.

Dokle je stigla globalna elektrifikacija?

Tržište električnih vozila, koje brzo raste, trenutno je sektor elektrifikacije koji se najbrže razvija. Na globalnom nivou, svaki četvrti automobil prodat 2025. godine bio je električni, a međunarodna prodaja od 2020. porasla je za gotovo 600 odsto.

Uprkos tome, električna energija danas pokriva samo oko 20 odsto ukupne svetske potrošnje energije, uključujući energiju koju koriste preduzeća, fabrike i domaćinstva.

Da bi se izbjeglo nekontrolisano globalno zagrijevanje i sve intenzivnije ekstremne vremenske pojave povezane sa porastom temperature, do 2050. godine električna energija trebalo bi da zadovoljava više od polovine ukupnih energetskih potreba.

Postoje li ograničenja u pogledu elektrifikacije?

Neke industrijske grane i djelatnosti teže je elektrifikovati od drugih. Dok je relativno jednostavno preći na električna vozila i smanjiti emisiju štetnih gasova iz zgrada, industrije poput petrohemijske i čelične koriste fosilna goriva i kao sirovine u proizvodnji plastike, đubriva, deterdženata ili čelika.

Osim toga, iako su toplotne pumpe efikasne za zagrijevanje prostora na nižim temperaturama, one ne mogu da zamijene veoma visoke temperature potrebne za proizvodnju čelika ili cementa.

Nezavisni istraživački institut Svetski institut za resurse (World Resources Institute) preporučuje vodonik, sintetička goriva i druge niskougljenične alternative kao pogodnija rešenja od elektrifikacije u sektorima poput pomorskog saobraćaja i vazduhoplovstva.

Prednosti i izazovi elektrifikacije

Osim što smanjuje emisiju gasova sa efektom staklene bašte, poboljšava kvalitet vazduha i ograničava globalno zagrijevanje, elektrifikacija je dugoročno energetski efikasnija i jeftinija.

Motor s unutrašnjim sagorevanjem u automobilu rasipa i do 80 odsto energije sadržane u gorivu, uglavnom je pretvarajući u toplotu. Za pokretanje vozila koristi se tek oko 20 odsto te energije. S druge strane, električni motori oko 80 odsto električne energije pretvaraju u mehaničku energiju kretanja.

Kako ističe Svetski institut za resurse, potpuna elektrifikacija uređaja povećaće potrošnju električne energije. Ipak, ukupni troškovi energije vjerovatno će biti niži, čak i ako električna energija poskupi.

Koji su izazovi elektrifikacije?

Istovremeno se povećavaju i izazovi. Zbog brzog širenja vještačke inteligencije, izgradnje centara za obradu podataka i opšteg prelaska na elektrifikovanu privredu, zastarele elektroenergetske mreže sve teže uspijevaju da odgovore na rastuću potražnju.

To sve češće usporava energetsku tranziciju, odlaže priključenje novih postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, izgradnju sistema za skladištenje energije i širenje elektrifikovane potrošnje.

Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju, godišnja ulaganja u elektroenergetske mreže do 2030. godine trebalo bi da porastu za oko 50 odsto u odnosu na sadašnjih 400 milijardi američkih dolara godišnje.

Dodatni problem predstavlja veliki nesklad između vremena potrebnog za izgradnju nove mrežne infrastrukture, koje iznosi od pet do 15 godina, i razvoja postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, za koji je obično potrebno između jedne i pet godina, odnosno infrastrukture za punjenje električnih vozila, koja može da se izgradi za jednu do dvije godine.

Stručnjaci zato upozoravaju da su potrebne naprednije elektroenergetske mreže koje omogućavaju dvosmjerni protok električne energije, a istovremeno ostaju bezbjedne, stabilne i sposobne da odgovore na rastuću potražnju kako se elektrifikacija bude ubrzavala.

Izvor: Deutche Welle